U DUHOVNOM rehabilitacijskom centru "Crna reka", nedaleko od Novog Pazara u Srbiji, klinici čije metode rada je blagoslovila i Srpska pravoslavna crkva, imaju osebujan način liječenja ovisnika.

Tamo ih, naime, od droge odvraćaju brutalnim premlaćivanjem i zlostavljanjem kakvog se ne bi postidjele generacije i generacije svećenika i redovnica zlostavljača u Irskoj. Srpski list "Vreme" donosi šokantnu priču, upotpunjenu i video snimkom takvog "liječenja".

Snimka prikazuje tri "rehabilitacijska radnika", koji se dugo i brutalno iživljavaju na jednom ovisniku. Mladić se, što je najgore od svega, od batina ne smije braniti ničim drugim osim urlikanjem.

Nesvakidašnje premlaćivanje

"Terapijska seansa" započinje naredbom mladiću da se nagne preko stola, nakon čega ga dvojica zlostavljača drže, dok treći uzima ni više ni manje nego lopatu, kojom ga počinje tući po stražnjici. Tijekom iživljavanja se u pozadini čuju instrukcije da se "lepo udara" i da se "paze jaja".

Sve bi možda bilo i smiješno, kao u nekom prilogu "Top liste nadrealista", kad snimka ne bi bila upotpunjena bolnim i glasnim urlikanjem mladića.

Nakon lopate, na red dolazi najjače oružje u borbi protiv ovisnosti, čvrsta srpska ruka. Nesretni ovisnik možda je mislio da je njegova muka gotova, ali ona je tek počela. Jedan od "terapeuta" prvo ga udara nogom, a onda s vrata skida ogrlicu koja mu smeta, da bi mogao bolje udarati.

Slijedi nekoliko minuta u kojima taj punašni muškarac mladića šamara, udara koljenom u glavu, šakama u lice, te završava udarcima laktom u glavu. Mladiću cijelo vrijeme govore da spusti ruke. Snimka završava riječima "vodi ga i veži".

"Nije to ništa, na dvorištu je prava stvar"

Jedan od ovisnika koji su prošli brutalnu "terapiju" odmah je prepoznao metode liječenja na snimci.  Nije to ništa, čim je u trpezariji. Napolju, u dvorištu, poredaju ovisnike u krug da gledaju kako tuku ´nevaljalog´. Tuku motikama, lopatama, šakama, šipkama, remenjem, čime stignu. Jednom prilikom, dok sam gledao što rade, toliko mi se smučilo da sam povraćao i gotov sam pao u nesvijest", opisuje mladić.

"Unutra ipak malo vode računa, ali prostorija u kojoj smo ručali često zna biti krvava od prebijanja, iako je poznato da mnogi boluju od hepatitisa. Nema tko da razgovara s tobom, tuku za sve, čak i za riječ koja im se ne dopada ili prijeki pogled. Ako ne pokušavaš bježati, pričati roditeljima da ti je sve super, onda ne dobiješ batine, ali takvi su rijetki. Jednog su prebili zato što je rekao roditeljima da mu se ne sviđa ovdašnji kruh", dodatno je opisao postupke.

"Lakše i malo teže batine"

Mladiće je ispričao kako je potpisao ugovor da pristaje na sve metode liječenja u centru. Njegovim roditeljima ponudili su ugovor u kojem stoji da ovisnik na liječenju pristaje na svaku vrstu tretmana, "što uključuje lakše i malo teže batine". Potom su potpisali papir kojim su se obvezali da će šest mjeseci, koliko traje terapija, plaćati 350 eura na mjesec. Roditeljima su tad rekli: "Ništa se ne brinite. Mi ćemo ga dovesti u red!". Čim su roditelji otišli, počele su batine.

Svećenik zlostavljač

Upravitelj centra je svećenik Branislav Peranović, "terapeuti" uglavnom izliječeni ovisnici, a bivši pacijenti pričaju da ih je sam Peranović osobno znao tući.

Pacijenti kažu da su policiji pokušavali prijaviti zlostavljanje, ali to je bilo uzalud. "Policija je uhvatila mnoge koji su pokušali pobjeći i samo ih je vratila ocu Branislavu. Nikad nisu mogli dokazati kakav pakao prolaze već su si samo natovarili probleme na vrat", rekao je bivši pacijent.