Tekst: H.A.
Foto: Ilustracija

ELEKTRONIČKO nasilje ili cyberbullying nepoznanica je još uvijek za mnoge roditelje.  Specijalist psihijatar dr. Domagoj Štimac iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i profesorica Martina Tomić Latinac, jedna od autorica Unicefovog priručnika za prevenciju elektroničkog nasilja, za Index su komentirali cyberbullying, kazavši, između ostaloga, da su roditelji ti koji moraju više pažnje posvetiti svome djetetu te da ipak postoje načini da se djeca zaštite od nasilnika.

> Mateju Luliću iz reklame prijete na Facebooku: "Ne obazirem se na komentare, ionako me se uskoro neće sjećati"

> Policija istražuje pornografske slike navodno 13-godišnje Hrvatice na Facebooku

 "Zaštita od nasilja na internetu nije niti jednostavna niti laka. Većina ljudi u Hrvatskoj nema predodžbu što je to uopće cyberbullying, da pitate neke roditelje, ne bi znali nabrojiti tri-četiri primjera. Također, ima roditelja koji ne znaju što je chat, što je blog, koje su mogućnosti toga. Dakle, tu spada nasilje preko društvenih mreža, chatova, mobitela i svih drugih vrsta suvremene komunikacije. Činjenica je da djeca sve više komuniciraju na taj način i činjenica je da nasilja u novim komunikacijskim tehnologijama, odnosno u virtualnom svijetu, ima kao što ga ima i inače u pravom svijetu. Prema nekim istraživanjima, oko 20 posto djece između 12 i 14 godina bilo je žrtvom nekakvog oblika nasilja na internetu", priča za Index doktor Štimac.

"Roditelji bi se trebali malo više uključiti u taj virtualni svijet svoje djece, prateći djecu djelujemo odgojno. Možda roditelji i nisu tehnički potkovani kao djeca, međutim, imaju više životnog iskustva i trebaju prepoznati promjene u ponašanju svoje djece, koja su zlostavljana na neki način ili možda postaju nasilnicima. Često, nažalost, roditelj ne pita dijete tko mu i zašto šalje poruke tijekom noći te što piše u tim porukama koje dobiva njihov tinejdžer. Povremeno treba djecu i kontrolirati", smatra Štimac.

Nasilnici na internetu nisu svjesni da nekome nanose bol

Štimac kaže kako djeca nasilnici na internetu nisu svjesna da nekome nanose bol, a to objašnjava time što djeca imaju "fantazam" (slike iz imaginarnog svijeta) i nedostaje im emocionalnog iskustva. "Primjerice, prije kad bi se djeca igrala s vršnjacima i kad bi došlo do svađe ili tučnjave, osjetila bi bol, znala bi što nanosi bol i kakav je osjećaj boli. Danas u virtualnom svijetu djeca nemaju emocionalnu reakciju i ne znaju koliko nešto što učine nekog drugog boli, a njima se to čini cool. Ne razmišljaju o posljedicama i često se povode za nekim", kaže Štimac.

"Suočavamo se sa sve bržim razvojem tehnologije, sa sve većom pristupačnošću novim saznanjima koja onda i mimo znanja roditelja dopru do djece. Zbog toga bi roditelji trebali biti što aktivniji, ne samo u kontroli nego i u praćenju novih tehnologija, da mogu pomoći svojoj djeci, bilo savjetom, bilo kontrolom, i uputiti ih u opasnosti sukladno sa svojim životnim iskustvom koje djeca nemaju i zbog toga onda imaju određene posljedice ili postaju zlostavljači", zaključuje Štimac.

"Djecu je važno naučiti kako hodati novim medijima"

"Prije svega je važno podučavati djecu o opasnostima i načinu komuniciranja putem interneta i mobitela. Važno je da mi odrasli reagiramo na stvari koje se događaju u virtualnom prostoru i pokažemo da nismo ravnodušni na zlouporabu modernih tehnologija. Djecu je važno naučiti "kako sigurno hodati" novim medijima, a ne da ih mi stalno "vodimo za ruku". Kao što dijete učimo kako se nositi s opasnostima na ulici ili u svojoj okolini u realnome svijetu, tako ih trebamo naučiti kako sigurno koristiti internet i mobitel. Svatko tu može pridonijeti iz svoje uloge. Kao roditelji trebamo razgovarati sa svojom djecom o tome kako provode svoje vrijeme na internetu i imati nekakav nadzor. Naglašavam nadzor, a ne kontrolu!", priča nam Martina Tomić Latinac dodajući da je važno da roditelji razumiju na koje načine i za koje aktivnosti djeca koriste mobitel i internet te, sukladno tome, uvedu jasna pravila njegovog korištenja i ponašanja na internetu i, kao najvažnije, definiraju posljedice kršenja tih pravila.

"Štetno je za razvoj djece zabraniti im korištenje mobitela, računala i interneta"

"Ponašanje djece i mladih na internetu jest dio njihovog privatnog prostora i izbora, ali mi odrasli (bez obzira na to jesmo li njihovi roditelji, odgojitelji, učitelji) dužni smo ih zaštititi od zlouporabe na dva načina: prvo, tako da ih zaštitimo i naučimo kako sami sebe mogu štititi od uznemiravanja i povrjeđivanja, i drugo, da ih naučimo kako da i oni sami komuniciraju tako da nekog ne uznemiravaju i ne povrjeđuju. Bez obzira na naša/vaša iskustva i stavove, važno je znati da će naša djeca koristiti informatičku tehnologiju te da je teško, pa čak i štetno za njihov razvoj zabraniti im korištenje mobitela, računala i interneta. Naime, stroga kontrola, ograničenja i zabrane imaju nekoliko loših i samo jednu dobru stranu. Dobro je to što su djeca, dok nisu na internetu, zaštićena i dok ih kontroliramo, možemo neposredno uočiti neprimjerene sadržaje. Loše strane su to što zabranom onemogućujemo djeci da ovladaju lakim i brzim korištenjem ove tehnologije bez koje nema suvremenog obrazovanja, informiranja, pa ni socijalizacije. Zatim, ako ih kontroliramo i zabranjujemo im umjesto da ih poučavamo kako sigurnije koristiti nove tehnologije, djecu nećemo sačuvati od svih onih situacija kojima će ipak biti izložena kada budu na internetu (kod prijatelja, u školi, dok su sama kod kuće...). Na kraju, oni odrasli koji zagovaraju pristup kontrole i zabrane zapravo djeci šalju poruku da je internetski svijet opasno mjesto i da se djeca ne mogu nositi s njime. Kad šaljemo takve poruke, djeca kao posljedicu mogu imati nisko samopouzdanje", mišljenja je Martina Tomić Latinac.

Pravila su ista - i u virtualnom svijetu i u stvarnom životu

"Pravila i zakoni koji vrijede u stvarnome svijetu, vrijede i u elektroničkoj komunikaciji. Naše ponašanje na internetu također je stvarno i važno je uvijek imati na umu da vrijede jednaka pravila. Inače, jedan od najraširenijih mitova koji se vežu uz internet jest da se radi o anonimnom mediju te, ako se netko registrira pod nadimkom, može mirno raditi sve što mu padne na pamet i nitko mu ne može ući u trag", priča nam profesorica Tomić Latinac.

"Nasilje među djecom, konkretno, možemo samo spriječiti dosljednim odgojem i odgovarajućim reagiranjem. Nasilje je nemoguće u cijelosti iskorijeniti, ali to nikoga ne oslobađa odgovornosti da se na svako nasilje treba reagirati. Prema zadnjim podacima, djeca najčešće nasilje doživljavaju preko Facebooka i drugih socijalnih mreža. Prema Unicefovom istraživanju, 20 posto djece koja koriste internet i imaju svoj profil na nekoj socijalnoj mreži doživjela su da ih je netko povrijedio ili osramotio upravo u tome prostoru", zaključuje Martina Tomić Latinac.