GLAVNO ekonomsko pitanje posljednjih pola godine je kako smanjiti stopu inflacije i istodobno izbjeći recesiju. Cilj je riješiti jedan problem bez stvaranja drugoga. Ali ekonomske zakonitosti nažalost tako ne funkcioniraju, a pokušaji izbjegavanja recesije bi mogli stvoriti puno veći problem, stagflaciju.

Stagflacija je situacija u kojoj istodobno imamo dva problema u ekonomiji, recesiju i rast nezaposlenosti s jedne strane te inflaciju i rast cijena s druge. Problem je u tome što politike kojima se bori protiv inflacije uglavnom guraju ekonomiju u recesiju, a politike kojima se bori protiv recesije potiču rast inflacije.

Izbor je između recesije i stagflacije. Jedno od toga je puno gore

Izbor je stoga između recesije i stagflacije, a drugo je daleko gore. Recesija svakako nije ugodna jer nezaposlenost raste, a kupovna moć pada, ali je potencijalna stagflacija daleko gora jer uz rast nezaposlenosti istodobno rastu i cijene.

Ma koliko recesija bila bolna, a izlazak iz nje težak, stagflacija je još bolnija i izlazak iz nje daleko je teži. Hoće li malo boljeti sada ili puno boljeti kasnije, to je izbor. Zanimljivo je da se govori kako je za inflaciju najviše odgovorno direktno dijeljenje novca građanima od strane država tijekom pandemije, znano kao "helikopterski novac", a istodobno se za borbu protiv inflacije predlažu iste politike dijeljenja novaca.

Ako države Europske unije izaberu politike kao što su vaučeri za gorivo, o čemu razmišlja i Hrvatska, subvencije cijene električne energije, što Hrvatska već provodi, ili slanje novca građanima zbog rasta cijena, inflacija će se samo nastaviti. Istodobno će doći i recesija, rast će nezaposlenost, a sve skupa će dovesti do stagflacije, rasta cijena i pada gospodarske aktivnosti.

Smanjuje se rast ekonomije, recesija sve izglednija

Početkom 2022. se negirala opasnost inflacije, baš kao što se sredinom 2021. negirala mogućnost visoke inflacije. Ali što ova godine više odmiče to se prognozirani rast gospodarstva sve više smanjuje, dok se podiže vjerojatnost dolaska krize.

Još sredinom prošle godine je Međunarodni monetarni fond (MMF) procjenjivao da će BDP svjetskog gospodarstva rasti 4.9 posto u 2022. To je revidirano naniže za 0.5 postotnih bodova, na 4.4 posto, već u siječnju ove godine, a do posljednje procjene na početku lipnja se prognoza rasta smanjivala sve do 2.9 posto rasta BDP-a.

Kako vrijeme odmiče, to su prognoze rasta manje, s tendencijom približavanja nuli. Američki FED Atlanta, dio američke središnje banke FED, u posljednjoj procjeni rasta BDP-a SAD-a objavljenoj 30. lipnja procjenjuje da je BDP u drugom kvartalu (za travanj, svibanj i lipanj) već u "crvenom", tj. da je pao za 1 posto. To su tek preliminarne procjene jer još nisu prikupljeni i obračunati svi podaci.

Istodobno, prema trećoj procjeni američke Agencije za ekonomske analize, jedne od najvažnijih državnih statističkih agencija, BDP SAD-a je već u prvom kvartalu 2022. bio u minusu 1.6 posto na godišnjoj razini. U odnosu na prethodni kvartal, posljednja tri mjeseca 2021. pad iznosi 0.4 posto.

Ako je procjena FED Atlante točna, i drugi kvartal je također donio pad BDP-a, što će se tek naknadno doznati jer je potrebno nekoliko mjeseci da se svi podaci prikupe i obračunaju. To znači da je SAD tehnički već u recesiji jer se recesija definira kao dva uzastopna kvartala pada BDP-a. U tom slučaju je samo pitanje vremena kada će se recesija preliti na EU i Hrvatsku.

Serija krivih odluka država i središnjih banaka

Bruto društveni proizvod (BDP) mjeri vrijednost svih proizvedenih dobara i usluga u nekom gospodarstvu. Sam izraz "vrijednost" sugerira da ovisi o cijenama tih dobara i usluga. Zbog toga se izračun BDP-a ispravlja za inflaciju, tj. rast cijena. Ako cijene rastu, BDP može rasti umjetno samo zbog toga, iako se ne proizvodi ništa više nego prije.

Sve procjene BDP-a su "realne", ispravljene za rast cijena. Brojčano je BDP SAD-a rastao, ali s obzirom na visoku inflaciju, koja iznosi 8.6 posto u svibnju, sav brojčani rast BDP-a je poništen rastom inflacije.

Inflacija je počela rasti još sredinom 2021., a središnje banke i političari su javno govorili da nema straha od visokih stopa. Kada su se visoke stope inflacije ipak pojavile, tvrdilo se da je inflacija samo prolazni fenomen koji će se ispuhati do kraja godine.

Problem "helikopterskog novca"

Mnogi mediji, pa čak i ekonomisti, podržavali su taj stav političara i središnjih banaka, zbog čega je nastavljeno s politikama popularno znanima kao "printanje novca" i "helikopterski novac". Prvo se odnosi na ekspanzivne monetarne politike kojima se gospodarski sustav "punio" novcima u svrhu održavanja kakve-takve ekonomske aktivnosti, a drugo na ekspanzivne fiskalne politike kojima su države direktno slale novce kompanijama, radnicima i ostatku stanovništva.

Neki su išli toliko daleko da su govorili i pisali kako je inflacija dobra za radnike, a neki su objašnjavali kako "printanje bilijuna dolara neće stvoriti inflaciju".

Ali inflacija je nastavila rasti, unatoč tome što se ta mogućnost negirala. Do kraja godine središnje banke i političari umjesto "prijelazna" počinju koristiti termin "uglavnom prijelazna", a tek u studenome čelnik američke središnje banke FED Jerome Powell priznaje da inflacija nije prijelazna. U tom trenutku je ECB, središnja banka Europske unije, još uvijek inzistirao na tome da je "uglavnom prijelazna".

Američka središnja banka je u 2022. počela s borbom protiv inflacije, a do sada je referentna kamatna stopa, glavni alat središnje banke za borbu protiv inflacije, podignuta u tri navrata. Europski ECB još nije počeo provoditi tu politiku, zbog straha od recesije.

Pokušaji saniranja utjecaja inflacije mogu dovesti do puno većeg problema

Europska unija je sklonija drugom pristupu borbe protiv inflacije, koji iskušavaju i određene savezne države SAD-a, ali manjim intenzitetom. Vaučeri za gorivo, povećanje mirovina, subvencioniranje troškova električne energije, bonovi za hranu i rast plaća u javnom sektoru mogu biti politike s dobrim namjerama, ali dugoročno vode u produljivanje trajanja inflacije.

Francuska podiže mirovine za 4 posto u srpnju, nakon povećanja od 1.1 posto u siječnju ove godine. Planira se uvođenje vaučera za hranu i obećanje povećanja plaća u javnom sektoru. Već je implementirana politika da država subvencionira vozačima dio cijene goriva tj. da im vraća 0.18 eura po litri.

Njemačka subvencionira građanima javni prijevoz, dajući građanima neograničeno korištenje vlakova, tramvaja i autobusa za samo devet eura mjesečno. Sniženi su porezi na gorivo, a mirovine su povećane za 5 do 6 posto. Svaki zaposleni će dobiti 300 eura od države kao kompenzaciju zbog rasta cijena energenata, socijalni slučajevi će dobiti 400 eura, a obitelji koje primaju dječji doplatak 100 eura po djetetu.

Nizozemska dijeli 800 eura socijalnim slučajevima zbog rasta cijene energenata, PDV na energente se smanjuje s 21 posto na 9 posto, smanjuju se trošarine na gorivo. Građanima  se dijeli 150 milijuna eura da svoje domove učine "održivijima" s energetskog stajališta.

Španjolska je najavila da će platiti 20 eura svakom samozaposlenom i nezaposlenom građaninu, rast će mirovine, cijene javnog prijevoza se smanjuju za 30 do 50 posto, smanjit će se PDV na električnu energiju, s 10 na 5 posto. Država će cijenu litre goriva subvencionirati s 0.20 eura.

Slične mjere provode sve članice Europske unije, uključujući Hrvatsku. Vaučeri, bonovi, subvencije i državni transferi - države pokušavaju građanima djelomično pokriti troškove inflacije i spriječiti pad osobne potrošnje. Neke savezne države SAD-a, poput Kalifornije, slične politike provode manjim intenzitetom.

Te politike bi mogle biti pogubne.

Plenkovićeva vlada najavljuje vaučere za gorivo. Rezultat će dugoročno biti poguban

Politike kao što su vaučeri za gorivo, čije uvođenje najavljuje vlada Andreja Plenkovića, uvedene s ciljem da ljudi održe istu razinu realne potrošnje, produljuju inflaciju. Cilj je plemenit i socijalan, ali je rezultat dugoročno poguban.

>> Plenković: Moguće uvođenje vaučera za gorivo

Recesija je nažalost najefikasniji način da se smanji rast cijena jer trenutačnu inflaciju osim vanjskih faktora poput rata u Ukrajini gura i jednostavna činjenica da ljudi usprkos rastu cijena nastavljaju trošiti kao i prije.

Nije to slučaj samo s građanima nego i s kompanijama. Nakon što su se dvije godine u gospodarstvu praktički dijelili novci da se ekonomija održi na životu unatoč lockdownima, zabranama kretanja, otežavanju svjetske trgovine, prekidima poslovanja i općenito zaustavljanju cijelih industrija, mnogi sektori su prenapuhani, a nakupili su se strukturni problemi i kompanije koje u normalnim uvjetima ne bi preživjele da nije bilo "jeftinog novca".

To se bliži kraju. Američke burze, koje su kontradiktorno rasle za vrijeme posljednje dvije godine dok je gospodarstvo stajalo, ostvarile su najgori polugodišnji rezultat u 50 godina, prema analizi poslovnog lista Financial Times.

Što kažu prognoze?

Središnje banke podižu referentne kamatne stope da bi se borile protiv inflacije, čime rastu i kamate na kredite u bankama. Zaduživanje kompanijama postaje skuplje, a time i investicije. Zbog toga se investicije smanjuju, čime gospodarski rast pada.

Trenutno se procjene vjerojatnosti dolaska recesije u sljedećih 12 mjeseci kreću od 15 posto prema optimističnim scenarijima do 40 posto prema umjerenim scenarijima, a vjerojatnije je da će se sve odviti prema pesimističnim scenarijima. Većina prognoza smatra pak da će recesija početi tek u 2023.

Same vijesti o usporavanju gospodarstva, kao što je bilo za vrijeme lockdowna u Kini posljednjih nekoliko mjeseci, na cijene su energenata djelovale negativno. Smanjivale su se kada bi se lockdown u Kini proširio i ponovo rasle kada bi ta država izlazila iz lockdowna. To je pokazatelj da se cijene energenata, koje su glavni izvor rasta inflacije, kreću ovisno o očekivanoj potražnji. Potražnja pada kada se očekuje usporavanje gospodarstva, a s njom i cijene. Obrnuto je kada cijene rastu.

Podjela novca stanovništvu je održiva samo na kratki rok

Središnje banke podizanjem kamatnih stopa namjerno usporavaju gospodarstvo podizanjem troška zaduživanja za kompanije i građane. Ako države budu održavale potrošnju građana istodobno s dijeljenjem vaučera, subvencija i potpora, onda će politike monetarnih vlasti (središnje banke) biti u koliziji s politikama fiskalnih vlasti (države).

Time bi mogla nastati situacija da gospodarstvo usporava, dolazi recesija i raste nezaposlenost, a cijene nastavljaju rasti. Stagflacija, rast cijena uz rast nezaposlenosti, jedna je od najgorih situacija za gospodarstvo i građane.

Državne politike borbe protiv inflacije na način da se novci dijele stanovništvu su opasne. Održive su samo na kratki rok i trenutno su implementirane za kratka razdoblja od nekoliko mjeseci, ali što dulje budu trajale to će stvoriti veće probleme u budućnosti.

Recesija je bolna, ali je stagflacija bolnija.