POČET ću s osobnim iskustvom. U svom radnom vijeku radio sam u firmama od jednog zaposlenog preko firmi s 5-10 zaposlenih do onih od par stotina zaposlenih. U čemu je osnovna razlika? Firma od jednog ili pet ili deset zaposlenih zarađuje i isplaćuje mjesec za mjesec. Ako niste zaradili taj mjesec - nemate za isplatiti plaće naredni mjesec. Izuzetak su neke projektne firme koje naplaćuju u fazama, ali to je manjina. Prodavaonica, kafić, frizeraj, mali odvjetnik, prijevoznik s par kamiona - moraju ovaj mjesec zaraditi da bi isplatili naredni mjesec plaće.

Veliki sustavi imaju rezerve, kako rade velike projekte gdje se naplaćuje po fazama, imaju razdoblja kada nema posla ili je posao minimalan (npr. prva tri mjeseca u godini ako radite za državu ili doba između Tri kralja i Uskrsa ako ste u turizmu), izdržat će velike poremećaje tržišta, pa i ovu blokadu cijelog svijeta ako ne traje dulje od par mjeseci. Stavimo sa strane visokotehnološke kompanije koje se bave mrežnim uslugama i koje danas rade bolje nego ikada ili firme tipa Rimac koje će nakon ovoga vrlo moguće, jer će kriza bitno ubrzati Četvrtu industrijsku revoluciju, vrijediti i više i kojima će kreditori rado pomoći.

Svaka uspješna ekonomija temelji se na tisućama malih firmi 

Svaka uspješna ekonomija ovisi o malim firmama. Nije Njemačka samo jedan BMW ili Mercedes, to su tisuće firmi od deset ili dvadeset radnika koje rade dijelove za velike sisteme. Uspješne ekonomije: SAD, Njemačka, Velika Britanija temelje se na radu stotina tisuća firmi i obrta koji nisu veliki, gdje radi obitelj, gdje se ponosno na zidu drži požutjela obrtnica koju je dobio pradjed, i gdje i poslodavci i radnici dijele sudbinu, bila dobra ili loša. Bez tih malih poslovnih sustava nema ni velikih.

A što vlada ove zemlje radi? Donosi odluke kojima se omogućava nešto povoljnije zaduživanje, kojima se omogućavaju novi zajmovi (dakle krediti koje treba vratiti!), kratkoročno zaustavljanje nekih kreditnih obveza te hrpa odgoda za razna parafiskalna ili koncesijskih davanja. Sve se svodi na neku hipotetsku ideju da će država sada odgoditi plaćanje nekih obveza, recimo tri mjeseca, a onda će privreda procvasti i uredno platili i prošle i nove rate kredita, poreze, doprinose i sve… Znak da u toj vladi o većem dijelu privrede ne znaju ništa.

Oni su stvar postavili jednostavno - malo ćemo vam olakšati neka manja plaćanja, malo ćemo vam odgoditi neke obveze i sve ćete to nama vi ovog ljeta platiti - i staro i novo. No odakle kafiću tri mjeseca rezerve za isplatu makar i minimalnih plaća i doprinosa? Odakle malom poduzetniku koji je tek počeo s firmom novac za isplatu doprinosa? I najvažnije - odakle ta sigurnost da će za tri mjeseca doći do takvog gospodarskog rasta da će firme moći plaćati i novonastale obveze i ove stare koji će doći na naplatu i još kredite koje trebaju uzeti za tekuće poslovanje?

Gubici nastali u krizi neće se nikada nadoknaditi, to je izgubljen novac

Političari se zavaravaju u temeljnoj stvari - da će se gubici nastali ovom krizom nadoknaditi. Da će novac koji se sada ne slijeva firmama namaknuti kada kriza prođe. Stvar je u tome što - neće. Banalan primjer, ako postupate odgovorno i ne idete u kafić na redovnu kavicu i mineralnu, kada ovo prođe nećete naručivati dvije kave i mineralne. Ako ste planirali otvoriti hotel za Uskrs i to sada naravno nećete napraviti - nećete u lipnju dobiti turiste koji su planirali produljene uskršnje blagdane.

Ako organizirate kamionski prijevoz za Italiju, onda su vaši mjeseci izgubljeni, nećete u srpnju, kada ovo, nadajmo se, prođe, imati duplo više vožnji. I da imate narudžbi - nemate kamiona i vozača za odmah uduplati kapacitete. Novac i prihodi su trajno izgubljeni. A država, umjesto da se počne ponašati kako se ponaša Njemačka i druge razvijene zemlje, nudi vam kao poduzetniku nešto totalno suludo: daje neke male popuste (npr. sezonski popust na autoceste će se produljiti), omogućuje vam da se zadužite i da još hrpu naknada platite naknadno, uz naravno druge, nove poreze i naknade. 

Duboko pogrešna koncepcija s odgodama plaćanja

Oni ne žele shvatiti da je izgubljen novac - izgubljen novac. Samo se u državnoj upravi neki posao može odraditi tri mjeseca kasnije. Samo javni sektor ima tu povlasticu da vrijeme u njemu ne postoji. Ako nije danas, bit će sutra, ako neće sutra, bit će naredni mjesec ili naredne godine. Ili nakon deset ili dvadeset godina. Ili sto godina, ako govorimo o primjerice sređivanju katastra. U privredi - izgubljeno vrijeme i izgubljena zarada se nikada više neće platiti.

Cijela ta koncepcija "odgodit ćemo vam naplatu ovog i onog" je duboko pogrešna. Jedina moguća bi bila: "Ova tri mjeseca vas oslobađamo hrpe poreza i doprinosa!" Jedino tako bi se esencija privrede, oni mali koji isplaćuju plaće od zarade tijekom mjeseca, sačuvala. Ali kako većina naših političara nikada nije radila u privredi, oni ne shvaćaju što znači zaraditi svaki mjesec i platiti sve što se mora platiti svaki mjesec. Oni su cijeli život u sustavu gdje plaća magično stiže svakog desetog.

Stvorit će se novi svijet, treba sačuvati novac za ulaganja

Svjetska privreda će se s vremenom oporaviti. U Hrvatskoj, kako smo krenuli - oporavak će biti spor i višegodišnji. Kao prvo, ovakva slabe mjere će uništiti hrpu malih poslova i gomila ljudi će ostati bez posla, što znači da neće ni trošiti ni uplaćivati doprinose. Kriza će promijeniti poslovanje, kao i svaki rat i velika kriza, način života i tehnologije se mijenjaju - online rad, online kupovina, online kolaboracija neće se vratiti u stanje prije dolaska koronavirusa. Načini rada, oblici odmora i sve - bit će drugačije. Oni koji opstanu, umjesto da se prilagođavaju novim okolnostima i novim tehnologijama, morat će vraćati odgođena parafiskalna davanja državi.

Nemojte podcijeniti koliko će svijet nakon ovoga biti drugačiji! Kao što je Drugi svjetski rat u četiri godine razvio tehnologije za koje bi inače trebalo dvadeset, kao što je Hladni rat doveo čovjeka na Mjesec (tko bi inače "spalio" sto milijardi dolara za poslati nekoliko ljudi gore?), tako će i ova kriza promijeniti tehnologije i tražiti dodatna ulaganja kako bismo se svi prilagodili tome. A umjesto ulaganja, hrvatske firme bi trebale vraćati dugove državi!

Hrvatska će voljom političara postati siromašna periferija Europe

Tehnologija već ubrzano kreće naprijed kao i u doba svake globalne krize ili rata. Čak je i u Hrvatskoj oko online nastave napravljeno više u pet dana nego u deset godina. No kod političara sve se svodi na očajničku borbu kako bi se stvari vratile na prije, u ono kratko razdoblje kada se proračun dobro punio, a nezadovoljnici su ionako otišli u Njemačku ili Irsku.

Pogrešne gospodarske korake, a kojih smo danas svjedoci, plaćat ćemo narednih godina, u kojima ćemo postati bezvezna, tužna i siromašna periferija Europe. Svaki narod koji ima svoju državu sam bira svoju sudbinu, pa se stoga nemojte žaliti - zemlja koja toliko gleda u prošlost, poput Hrvatske, i zaslužuje da se vrati na standard od prije 10 ili 20 godina. Kartu za povratak u prošlost bitno nižeg standarda, zaostajanja za drugima i opće gospodarske i društvene depresije naši političari su upravo kupili.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala