NAKON početnog šoka invazije Vladimira Putina na Ukrajinu, najveće iznenađenje rata moglo bi biti koliko je ruska vojska podbacila. Ono što se isprva činilo kao izvjesna pobjeda jedne od najvećih svjetskih vojski pretvorilo se u sramotu Moskve, piše Politico.

Što to znači za sljedeću fazu rata? Michael Kofman, jedan od najistaknutijih američkih stručnjaka za rusku vojsku, rekao je u podužem intervjuu za Politico da su on i drugi stručnjaci "općenito precijenili rusku vojsku, što je dobro. Jako dobro". I, dodaje, "stvarno smo podcijenili ukrajinsku vojsku".

Kofman je bivši stručnjak na Sveučilištu za nacionalnu obranu, a trenutno direktor istraživačkog programa u Programu studija Rusije u think tanku CNA u Virginiji.

"Treba biti oprezan, Putina se još ne može isključiti"

Kofman za Politico kaže da i dalje treba biti oprezan. Prvo, kaže, prerano je proglasiti Putina gubitnikom. Početni uspjesi u borbi ne znače pobjedu u ratu, a zapravo će najkritičniji trenutak u ratu doći uskoro, za otprilike dva tjedna, kada će izgorjela ruska vojska morati uložiti velike napore kako bi nastavila dalje, kaže.

I drugo, kaže da društvene mreže daju iskrivljeni pogled na ono što se zapravo događa na terenu, s Ukrajinom koja je željna bilo kakvog trijumfa, a Rusija namjerno šuti.

U razgovoru koji je Zoom vodio u petak, iznio je što su vojni analitičari naučili o Rusiji iz dosadašnjeg sukoba, zašto je rat bio toliko iznenađujući - i zašto je vrijeme vjerojatno na Putinovoj strani. "Ratovi iscrpljivanja svode se na ljudstvo i materijal, a Rusija ima oboje", kaže on. "Puno sam manje optimističan u pogledu izgleda Ukrajine", rekao je.

U nastavku prenosimo dijelove intervjua:

Što vas je iznenadilo u ruskom nastupu u Ukrajini u protekla tri tjedna?

Ono što me u početku iznenadilo u vezi s invazijom je da je počelo više kao strateški napad. Rusi su jasno vjerovali da za tri dana mogu izvršiti promjenu režima i natjerati Ukrajinu da se preda bez borbe. Gledajući unatrag, nisu ozbiljno planirali vrstu vojne operacije koja bi bila potrebna za invaziju na najveću državu u Europi i borbu protiv zemlje sa značajnom konvencionalnom vojskom poput Ukrajine.

Početna operacija očito je bila neuspješna - to je bilo samo po sebi razumljivo nakon nekoliko dana. Nisu se pripremili ni psihički ni materijalno i kao rezultat toga to je bio debakl na samom početku. Nismo vidjeli početnu zračnu kampanju i vidjeli smo vrlo ograničenu udarnu kampanju.

Tada su pokušavali organizirati pravu vojnu operaciju, čiji je potisak usmjeren na glavni grad, pokušavajući zaobići velike gradove i zauzeti kritičnu infrastrukturu te pokušati okružiti ukrajinske snage u Donbasu u istočnom dijelu Ukrajine.

Stoga mislim da je njihov napredak bio prilično spor i da je imao visoku cijenu, ali u nekim područjima ostvaruju stalan napredak.

Koji su scenariji u bliskoj budućnosti?

Jedina stvar za koju mislim da sada možemo reći je da nije moguća je da ruska vojska zauzme Kijev. Najbolje što mogu pokušati je okružiti ga u nadolazećim tjednima. Malo je vjerojatno da će biti uspješnog prodora na zapad prema Odesi, jednostavno nemaju snage za to.

Jedina fronta na kojoj bi mogli postići određeni uspjeh je daljnje stiskanje ukrajinskih snaga u Donbasu na istoku.

Ruskoj vojsci vjerojatno je preostao još jedan niz ofenziva prije nego što se stvarno iscrpe i postanu borbeno neučinkovite, a onda ćete vjerojatno vidjeti niz malih, postupnih napada i protunapada koji neće rezultirati značajnim promjenama na teritoriju.

Kad kažete da su im preostala možda još dva tjedna, je li to samo s invazijskim snagama od 150.000 ljudi bez ikakvih pojačanja, ili čak i s opskrbom i pojačanjem?

Mislim da moraju napraviti stanku da se reorganiziraju. Pretpostavljam da je razlog zašto ih nismo vidjeli kako značajno napreduju zato što su imali zastoja i napravili su stanku i mogli bi pokušati napraviti još jedan pokušaj da vide koliko daleko mogu proći kroz neke od ovih linija napredovanja.

Rusi su već izvršili značajne prilagodbe četvrtog dana rata kada je postalo jasno da je operacija promjene režima bila neuspješna. Strateški napad na vojnu zračnu luku Hostomel u blizini Kijeva tog prvog dana nije uspio. Sada su se morali zadovoljiti pravim ratom s pravom vojnom silom u vrlo velikoj zemlji.

U suštini imate tri različita fronta i vidite da se ruska vojska stvarno bori da se usredotoči na ono što pokušava postići u ratu. Kako se te operacije odvijaju, ostaje pitanje: kojem cilju zapravo idu? 

Postoje li ikakve naznake da Rusi prilagođavaju svoju taktiku?

Mislim da je ruska vojska postala puno bolja nakon drugog tjedna u načinu vođenja konvoja i općenito, ali vrlo je teško zaobići određene osnovne aspekte ratovanja. 

Urbane sredine dramatično favoriziraju branitelja. Ako se protivnici odluče boriti u manjim postrojbama veličine odreda, a dobro su naoružani, vrlo je teško kombiniranim manevarskim formacijama ući u grad. 

Dakle, nije važno imate li bojnu ili pukovniju jer su to sve borbe na maloj razini. Loša strana za branitelje koji se bore na urbanom terenu znači uništenje grada tijekom vremena. Ne postoji način da se borite u gradu, a da ne uništite dijelove grada.

Pričali ste o informacijama na društvenim mrežama. Mislite li da je to stvorilo lažni osjećaj koliko loše Rusima zapravo ide? 

Općenito, da. Mislim da su društvene mreže dale poštenu sliku o brojnim problemima koje je ruska vojska imala i gubicima koje je doživjela, ali su također naslikale karikaturu o tome što se stvarno događa u ratu.

Moramo na neki način prepoznati da smo informacijsko okruženje u kojem vrlo snažno dominira jedna strana koja se s njim jako dobro snalazi. 

Možemo reći da smo općenito precijenili rusku vojsku, što je dobro. To je puno bolje nego podcjenjivati ​​i biti iznenađen. Što je još važnije, možemo pošteno reći da smo doista podcijenili ukrajinsku vojsku.