HRVATSKA zajednica u Crnoj Gori čini 1 posto stanovništva Crne Gore, a baštini 60 posto njezinih kulturnih spomenika, a zbog toga kulturnog blaga na meti smo onih koji bi to blago htjeli prisvojiti, izjavio je predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonko Deković.

Deković je to izjavio na trodnevnom Petom svjetskom festivalu hrvatske književnosti koji se održava u Zagrebu. Dodao je kako su Kotorski misal, Kotorski lekcionar i pontifikal pisani beneventanom na pergameni te druge knjige vezane za liturgiju i kulturno trajanje najstarije knjige na području današnje Crne Gore.

Tu pribrajamo i Budvansku pjesmaricu iz 1642.-48. godine koja je dio bokeljske pasionske baštine. Naglasio je i kako je taj dio pasionske baštine i najstarije zapisano kazališno djelo na tlu današnje Crne Gore, a priredio ga je za puk u Crkvi sv. Eustahija doktor crkvenoga prava Ivan Antun Nenadić.

Književnik: Moramo odgovarati na svaki pokušaj svojatanja

Kazalište je rođeno da narodu približi imaginaciju i Nenadić je to razumio i ostvario, rekao je Deković i dodao kako ga se s pravom može smatrati prvim dramskim piscem na području današnje Crne Gore. Ocijenio je kako zahvaljujući neumornom radu pojedinaca i entuzijasta bokeljska književnost polagano zauzima svoje mjesto u općoj hrvatskoj književnosti.

Napomenuo je kako hrvatsku književnost u Boki istražuju Slobodan Prosperov Novak, Vanda Babić i Sanja Vulić koja je vodila i terenska istraživanja sve do Bara. Boka je, smatra, neiscrpna inspiracija što potvrđuju i istraživanja jezikoslovca Domagoja Vidovića koji je područje s okolicom Bara nazvao Svebarjem, u kojem žive dominantno potomci Crvene Hrvatske.

Književnik Adrijan Vuksanović smatra kako Hrvati trebaju stalno odgovarati na svaki pokušaj svojatanja hrvatske kulture na području Boke i drugih dijelova Crne Gore. O kontinuitetu hrvatskoga imena na području Crne Gore od Ljetopisa popa Dukljanina preko Mara Dragovića do danas govorio je jezikoslovac Domagoj Vidović.

Ocijenio je kako su mikroidentiteti Bokelj, Bunjevac, Dalmatinac, Hercegovac u vrijeme prije obnove hrvatske države omogućili čuvanje hrvatskoga nacionalnog identiteta dok oni koji danas na takvom mikroidentitetu inzistiraju rastaču hrvatski identitet.

Razgovaralo se i o gradišćanskim Hrvatima

Tijekom dana o položaju hrvatske jezične manjine u Italiji govorila je Francesca Sammartini koja je istaknula važnost javnoga natječaja i dodjele nagrade za književna djela pisana na moliškohrvatskom jeziku. To je, smatra, obogatilo kulturu te hrvatske jezične zajednice u Italiji.

Iz austrijskoga i slovačkog Gradišća o književnosti tamošnjih Hrvata govorili su Jurica Čenar, Robert Hajszan, Radoslav Jankovič, a o bačkim Hrvatima govorio je Antun Vidić. Čenar je upozorio na sve manji broj Hrvata u austrijskom dijelu Gradišća te ocijenio i kako sve češće kreše prava hrvatske manjine, što bi postupno moglo voditi njezinoj asimilaciji i nakon gotovo pet stoljeća potpunom nestanku.

Pitanjem razvoja moderne gradišćanskohrvatske književnosti bavi se Robert Hajszan, koji je istaknuo postupni ulazak gradišćansko-hrvatskih književnika u korpus opće hrvatske književnosti. U raspravi se postavilo i pitanje odnosa hrvatske politike prema Hrvatima u Austriji te odnosa gradišćanskih Hrvata prema hrvatskoj državi.