NAJKRVAVIJA epizoda iz Domovinskog rata počela je na današnji dan u Vukovaru kada su se pripadnici JNA iz vojarne u Vukovaru pridružili srpskim paravojnim jedinicama te započeli napad na Borovo i Vukovar. Opsada je trajala 87 dana i učinila je Vukovar simbolom hrvatskog otpora tijekom Domovinskog rata.

Inicijalni sukobi

Nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost 25. lipnja 1991., lokalni sukobi u istočnoj Slavoniji već su počeli. Vukovar je stoljećima bio grad u kojem su živjeli Hrvati, Srbi i Mađari u miru, no situacija se krajem 80-ih mijenja uz rast nacionalizma i politiku Slobodana Miloševića, koji je htio konsolidirati moć u Beogradu.

25. kolovoza JNA je iz vojarne izašla sa šest tenkova koji su blokirali cestu prema Bogdanovcima. Već idućeg dana počeo je novi napad na Borovo koji je trajao cijeli dan. Paljba je nakratko stala, a već tijekom iduće noći počinje još jedna ofenziva.

Do 30. kolovoza sukobi su se redali, a zatim je nastupilo kratko primirje tijekom kojeg je Hrvatima u Vukovaru dostavljeno oružje iz Slavonskog Broda, Vinkovaca i Zagreba. Tada u Vukovar stiže Mile Dedaković, koji organizira vojsku i obrambene točke u gradu.

Srpsko vodstvo planiralo ići do Zagreba

Zapovjednik JNA u Vukovaru bio je Života Panić, koji je htio osvojiti Vukovar što prije kako bi spriječio daljnju mobilizaciju hrvatske vojske. Originalni plan JNA bio je osvojiti Vukovar i Osijek, zatim okupirati cijelu Slavoniju kako bi put prema Varaždinu i Zagrebu bio otvoren. Međutim, problemi su se pojavili već kad je manje od dvije tisuće hrvatskih vojnika odoljelo brojnim napadima JNA u Vukovaru.

Planu nije pomogla ni činjenica da se samo 13% sposobnih ljudi za vojsku odazvalo na novačenje. Nakon što su stigle vijesti o velikom broju žrtava u Vukovaru, mnogi su vojnici dezertirali, a do kraja 1991. godine bilo je šest tisuća otvorenih sudskih procesa protiv dezertera. Neuspjeh mobilizacije značio je otkazivanje grandioznog osvajanja cijele kontinentalne Hrvatske, zaključno sa Zagrebom.

Pad Vukovara i ratni zločini

Vukovar je tri mjeseca izdržao opsadu u kojoj je padalo sedam tisuća projektila dnevno. 18. studenog grad je pao, premda je od njega ostalo tek 10-15% građevina. Ostale su razrušene. Vojska je ušla u grad te je počelo protjerivanje nesrpskog stanovništva i ratni zločini. Susjed je optuživao susjeda da je branitelj, cinkao gdje se nalaze obitelji, a svega par dana kasnije ubijeno je preko 250 civila na Ovčari u jednoj noći.

Sveukupan broj žrtava mjeri se u tisućama ljudi, a vjerojatno postoje i druge neotkrivene grobnice u kojima se nalaze oni koji su nestali tijekom rata. Srpska vlada s Aleksandrom Vučićem na čelu odbija surađivati kako bi se preostali misteriji iz rata konačno riješili.

Grad je vraćen Hrvatskoj tek 1998. godine mirnom reintegracijom, a 18. studenog u Hrvatskoj se obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata. Vukovar se od rata još uvijek nije oporavio: danas broji tek nešto više od 25 tisuća stanovnika, dok je u godinama prije rata brojao 45 tisuća ljudi. Kao najveća hrvatska luka na Dunavu, Vukovar je bio centar trgovine i prometa te simbol jugoslavenskog zajedništva zahvaljujući miješanom stanovništvu.

Danas je tek sjena onoga što je nekad bio - a hrvatske vlasti od 1990-ih pa sve do danas nisu u njega dovoljno uložile. Bio je peti najveći grad u SR Hrvatskoj, tada veći i od Zadra, dok se danas ne ubraja ni u deset najvećih hrvatskih gradova.