Screenshot: YouTube, Centar za građansku hrabrost

NEVLADINA udruga Centar za građansku hrabrost prošli je petak, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, upozorila da se u hrvatskim školama u sklopu vjeronauka promiče demonizacija ateista i agnostika kroz lažnu tezu da su nacistički masovni zločini ogledni primjer zla koje rađa ateizam i to nakon opetovanih upozorenja odaslanih na razne adrese iz raznih izvora – od roditelja i udruga, preko medija do pravobraniteljstava.

Prosvjedi protiv udžbenika za osmi razred 'S Kristom u život', koji ateiste naziva bezumnicima, nemoralnim i nesimpatičnim egoistima, neplemenito odgojenima poput nacista koji su osnovali zloglasni logor smrti Auschwitz (Oswiecim), nisu novost. Udžbenik je, među ostalim, kritiziran i zbog činjenice da u 21. stoljeću promiče negativan stav prema znanosti i tehnologiji uz obrazloženje kako takav napredak može 'pospješiti jačanje praktičnog ateizma'.

Centar za građansku hrabrost u svojem priopćenju ističe da resorno ministarstvo sve takve prosvjede uporno ignorira već godinama. Na sličan način ministarstvo ne poduzima ništa ni po pitanju knjige "Moj tata spava s anđelima" Stjepana Tomaša, koja je i dalje dio lektire za šesti razred osnovne škole, unatoč tome što njeguje simpatije prema ustaškom režimu i širi netrpeljivost prema pripadnicima srpske nacionalnosti.

U svojoj poruci Centar je otišao korak dalje pa je za ignoriranje ovog problema optužio i Borisa Jokića, bivšeg voditelja Ekspertne skupine za Cjelovitu kurikularnu reformu.

No krenimo redom.

Nacisti nisu bili ateisti!

Prije svega važno je istaknuti da je teza koja holokaust pripisuje ateizmu daleko od istine. O tome se na Indexu već mnogo puta pisalo. Stoga ćemo ovdje samo ukratko podsjetiti na nekoliko činjenica koje takvu ideju pobijaju.

Istina je da religiozne stavove nacista, uključujući i Adolfa Hitera nije lako jednostavno definirati. Nacistički je vođa prolazio kroz različite faze razmišljanja, koketirao je s okultizmom, poganskim religijama, istočnjačkim filozofijama i astrologijom, a bio je i politički pragmatist pa je znao birati što će reći u kojoj prigodi. No povjesničari će se uglavnom bez iznimke složiti da se za njega nikako ne može reći da je bio ateist. Prije svega nije bio odgojen u ateističkoj obitelji jer je njegova majka bila praktična katolkinja, a bio je kršten u Katoličkoj crkvi koje se službeno nikada nije odrekao, čak ni na samom kraju života.

Istina je da je u kasnijim godinama života bio skeptičan prema nekim vjerskim dogmama i crkvi kao instituciji, osobito katoličkoj, međutim, u svojim se razmišljanjima vrlo jasno distancirao od ateizma kao od negativne nuspojave moguće propasti crkava te kao proizvoda boljševizma.

Prema knjizi Hitler's Table Talk: 1941 – 1944  u jednom razgovoru 14. listopada 1941. rekao je sljedeće:

„Obrazovan čovjek zadržava osjećaj misterija prirode i klanja se pred nespoznatljivim. Neobrazovan čovjek, s druge strane, riskira da prihvati ateizam (koji predstavlja povratak u životinjsko stanje) čim vidi da se država, iz pukog oportunizma, koristi lažnim religioznim idejama, da bi u drugim područjima sve temeljila isključivo na čistoj znanosti.“

Također je poznato da je Hitler otvoreno govorio protiv boljševičkih ateističkih pokreta. Nacistički režim nikada nije otvoreno promicao državni ateizam, a također je tijekom 1933. zabranio većinu ateističkih i slobodnomislećih udruga u Berlinu.

U govoru održanom u Berlinu 24. listopada 1933. Hitler je poručio:

„Bili smo uvjereni da ljudi trebaju vjeru. Stoga smo poduzeli borbu protiv ateističkog pokreta i to ne samo s nekoliko teorijskih deklaracija: mi smo ga iskorijenili.“

26. kolovoza 1934. u Koblenzu Hitler je rekao:

„Nacionalsocijalizam se ne suprotstavlja Crkvi niti je anti-religiozan, naprotiv, on se temelji na pravom kršćanstvu. Interesi Crkve ne mogu se ne podudarati s našom borbom protiv simptoma degeneracije u današnjem svijetu, s našom borbom protiv boljševičke kulture, protiv ateističkih pokreta, protiv kriminala... To nisu anti-kršćanska načela, već kršćanska.“

Tijekom pregovora koji su doveli do Konkordata između Svete stolice i Trećeg Reicha Hitler je rekao:

„Sekularne škole nikada se neće tolerirati jer takve škole ne daju religioznu poduku, a opća moralna poduka bez vjerskih temelja je kula u oblacima; stoga se svako vježbanje karaktera i religije mora temeljiti na vjeri“.

U svojoj knjizi Mein Kampf napisao je sljedeće:

„Veličina kršćanstva nije proizašla iz pokušaja da se naprave kompromisi s filozofskim stavovima drevnog svijeta koji su imali neke sličnosti s njegovom vlastitom doktrinom, već iz nepokolebljivog i fanatičnog promicanja i obrane vlastitih učenja“.

Štoviše, iz njegovih napisa u Mein Kampfu stječe se dojam da je kršćanstvo doživljavao kao saveznika u borbi protiv Židova. 

„Život Židova je samo od ovoga svijeta, a njegov je mentalitet podjednako stran istinskom duhu kršćanstva kao što je njegov karakter bio stran velikom Utemeljitelju nove vjere prije dvije tisuće godina. Utemeljitelj kršćanstva nije skrivao Svoje ocjene židovskog naroda. Kada je smatrao nužnim On je te neprijatelje ljudske rase izbacio iz Božjeg hrama; jer tada, kao i uvijek, oni su koristili religiju kao sredstvo za promicanje svojih vlastitih komercijalnih interesa.“ 

Konačno treba napomenuti da nije nemoguće zamisliti da je Hitler određeno nadahnuće za svoje antisemistke stavove mogao pronaći i u samoj Bibliji, osobito u Evanđelju po Ivanu. Naime, u tom se djelu, nastalom u vrijeme ozbiljnog razlaza između kršćanstva i judaizma, Židovi 30-ak puta spominju u negativnom kontekstu. Saduceji ondje nestaju, a svi neprijatelji Isusa kolektivno se nazivaju Židovima.

Ovakve i slične Hitlerove citate moglo bi se nizati u nedogled. Usto ne treba ni podsjećati da je nacistički simbol svastike preuzet iz vjerskih tradicija, da je katolička crkva u mnogim državama dobro surađivala s nacistima, da su njemački protestanti, osobito oni pod vodstvom Ludwiga Mullera davali snažnu potporu nacističkom režimu i njegovu antisemitizmu. Štoviše, Mueller je za svoje zasluge čak zaradio titulu Reichovog biskupa.

Dakle, da ukratko zaključimo – na temelju činjenice da je Katolička crkva u Njemačkoj u određenom razdoblju bila u nemilosti nacističkih vođa nikako se ne može izvesti zaključak da je Hitler bio ateist. Nacistički režim jednostavno nije podnosio konkurenciju ili miješanje u politiku.

Ministar šuti, reagira Jokić

Vodeći ljudi Ministarstva znanosti i obrazovanja danas nisu reagirali na našu zamolbu da odgovore zašto uporno ignoriraju kritike zbog promicanja netrpeljivosti prema ateistima te imaju li u planu nešto poduzeti u vezi sa spornim udžbenikom iz vjeronauka i naslovom iz lektire.

No Boris Jokić nam se javio. On je objasnio da kontroliranje i odobravanje sadržaja pojedinih udžbenika ni na koji način nije pod njegovom kontrolom, već pod ingerencijom raznih tijela ministarstva.

„Pitanje pojedinih udžbenika je pitanje za Ministarstvo znanosti i obrazovanja, to ni na koji način nije u našoj nadležnosti“, rekao je Jokić.

„Mi smo u prijedlozima nacionalnih kurikuluma jasno postavili da se u školama ne bi smjela poučavati diskriminacija na bilo kojoj osnovi pa ni na vjerskoj, što uključuje poštovanje izbora osoba koje ne vjeruju. To je vidljivo i u našoj razradi ishoda iz vjeronauka gdje jasno stoji da učenik, među ostalim, razumije i objašnjava da mnogi ljudi pripadaju drugim religijama, da neki ne vjeruju te da izražava i opisuje važnost međusobnoga poštovanja prema onima koji drukčije vjeruju i onima koji ne vjeruju. Što se tiče spomenutog naslova iz lektire, on nije dio popisa knjiga u kurikulumu hrvatskog jezika u okviru reforme na kojoj smo radili, njega tamo nema“, pojasnio je.

Drugim riječima, da je reforma provedena i da Ministarstvo obavlja svoj posao, takve stvari ne bi se mogle događati – djeca nam ne bi učila da su ateisti nemoralni bezumnici i potencijalno genocidni zločinci, da je znanost opasna, da su ustaše bili simpatični, dok su Srbi vječni neprijatelji.