TURISTI su na plažama u blizini ušća talijanske rijeke Po posljednjih dana zabilježili masovan pomor plavih rakova.

Riječ je invazivnoj vrsti koja je godinama u Jadranu potiskivala autohtone pa su osjećaji podijeljeni.

Hipoteze o mogućim uzrocima

Točni uzroci pomora za sada nisu poznati, no stručnjaci imaju nekoliko hipoteza.

Jedan od mogućih uzroka je promjena u kvaliteti vode. Zagađenja, uključujući kemijsko, mogu negativno utjecati na zdravlje rakova, a ona nisu rijetkost u ušću rijeke Po.

Drugi uzrok može biti bolest. Populacije rakova u visokoj gustoći podložnije su izbijanju bolesti koje se brzo šire i mogu izazvati masovne pomore. Paraziti i patogeni specifični za rakove mogli bi igrati ključnu ulogu u ovom slučaju.

Promjene u temperaturi vode također mogu utjecati na rakove. Nagli porast ili pad temperature može uzrokovati stres koji može smanjiti otpornost rakova na bolesti. Klimatske promjene i ekstremni vremenski uvjeti sve su češći i mogu imati značajne posljedice za morski život. Primjerice, smatra se da su visoke temperature mora nedavno uzrokovale pomor dagnji u Malostonskom zaljevu.

Konačno, pomor je mogla uzrokovati i anoksija, odnosno nestašica kisika u vodi koja može biti posljedica cvjetanja morskih algi koje pak uzrokuju umjetna gnojiva što ih iz plodnih ravnica u more donosi rijeka Po.

Marinski biolog Mišo Pavičić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu kaže da prije detaljnih laboratorijskih analiza nije moguće reći koji je glavni razlog pomora plavih rakova.

"No sasvim je moguće da je u igri bilo više faktora", kaže Pavičić.

Videosnimka pomora (dolje) zabilježena je na plaži Boccasette.

Stigli su s balastnim vodama

Plavi rakovi (Callinectes sapidus) izvorno su vrsta koja nastanjuje istočne obale SAD-a. U posljednjih nekoliko desetljeća pojavili su se u Jadranskom moru i izazvali zabrinutost zbog invazivnog karaktera i prijetnje autohtonim vrstama.

U Jadranu su prvi put zabilježeni početkom 2000-ih. Smatra se da su stigli balastnim vodama brodova iz Amerike. Brzo razmnožavanje i prilagodljivost različitim staništima omogućili su im brzo širenje duž obale.

Na području delte Neretve prvi put su viđeni 2004., a ondje su ugrozili autohtonog bočatog raka.

Od prvog viđenja proširili su se cijelim Jadranom i donedavno se činilo da su neuništivi.

Pavičić kaže da je područje delte Neretve žarišna točka plavih rakova u Jadranu.

"No, oni se mogu naći na cijelom Jadranu, na mjestima na kojima ima dotoka slatke vode. Plavi rakovi su grabežljivci i hrane se raznovrsnim plijenom pa su u kompeticiji s autohtonim vrstama", dodaje.

U SAD-u se smatraju delicijom

Plavi rakovi prepoznatljivi su po plavo obojenim kliještima i ovalnom tijelu. Odrasli mogu doseći širinu od oko 20 centimetara. Preferiraju estuarije i priobalna područja gdje se mogu hraniti raznovrsnim plijenom, uključujući školjkaše, ribe i biljni materijal. Može ih se naći i u morima i u rijekama. U rijekama pronalaze dovoljno hrane, a u mora se vraćaju nakon parenja.

Njihova sposobnost da se prilagode različitim uvjetima čini ih vrlo otpornima na promjene u okolišu.

Cijenjeni su u kulinarstvu, posebno u zemljama u kojima su autohtoni, poput SAD-a. U mnogim restoranima i ribarnicama duž istočne obale SAD-a, tražena su delicija.

Kad su se već raširili po Jadranu, mogli bi biti zanimljiv dodatak lokalnoj gastronomiji.

Prijetnja autohtonim vrstama

Plavi rakovi se s autohtonim vrstama natječu za hranu, no također konzumiraju mlađ autohtonih rakova i školjki. Najviše su ugrožene vrste poput europskog morskog raka (Carcinus aestuarii) i različite vrste školjkaša koje čine važan dio lokalnog ekosustava i ribarske industrije.

Zbog svega navedenog imaju negativan utjecaj na ekonomske aktivnosti, posebice na ribarstvo.

Može li se nešto poduzeti?

Nameće se pitanje je li prodor invazivnih vrsta nešto na što se moramo naviknuti ili je moguće nešto postići strožim zakonima, inspekcijama i sl.?

Pavičić kaže da rješenja postoje.

"Širenje invazivnih vrsta često uzrokuje ekološku neravnotežu, one istiskuju autohtone i mogu izazvati velike ekonomske štete. One predstavljaju ozbiljan problem koji zahtijeva kombinaciju zakonskih, preventivnih i edukativnih mjera. Moguće je značajno smanjiti njihov utjecaj i spriječiti novo širenje kroz stroge regulative, inspekcije, edukaciju i brzo djelovanje", poručuje naš znanstvenik.