14. OŽUJKA 1945., u završnim mjesecima Drugoga svjetskog rata, britansko ratno zrakoplovstvo (Royal Air Force – RAF) izvelo je značajan napad na Schildesche vijadukt u njemačkom gradu Bielefeldu, koristeći novorazvijenu bombu Grand Slam. Ova bomba, teška oko 10.000 kilograma ili 10 tona, bila je najteža konvencionalna bomba upotrijebljena u ratu do tog trenutka i predstavljala je vrhunac inženjerskih dostignuća britanskog dizajnera Barnesa Wallisa.

Pozadina i razvoj bombe Grand Slam

Grand Slam, službeno nazvana Bomb, Medium Capacity, 22.000 lb, bila je veća verzija ranije uspješne bombe Tallboy, koju je također projektirao Wallis. Wallis, poznat po svojoj inovativnosti (uključujući "skakajuće bombe" korištene u napadu na brane 1943.), razvio je ove "potresne bombe" s ciljem uništavanja strateških meta dubokim prodiranjem u tlo i stvaranjem šok-valova sličnih potresu.

Grand Slam bila je duga 7.7 metara, promjera 1.17 metara, i sadržavala je preko 4000 kilograma eksploziva Torpex, koji je bio 1.4 puta snažniji od TNT-a. Proces hlađenja eksploziva nakon ulijevanja trajao je oko mjesec dana, što pokazuje složenost njezine proizvodnje.

Bomba je bila dizajnirana za bacanje s velike visine kako bi postigla nadzvučnu brzinu, omogućujući joj prodor kroz tlo ili ojačane strukture prije detonacije. Zbog svoje veličine i težine mogao ju je nositi samo posebno prilagođeni bombarder Avro Lancaster B.I Special, kojem su uklonjena vrata bombnog prostora i prednja kupola kako bi se smanjila težina i omogućilo nošenje ovog oružja.

Cilj: Schildesche vijadukt u Bielefeldu

Schildesche vijadukt, poznat i kao Bielefeld vijadukt, bio je ključni dio njemačke željezničke mreže, omogućujući prijevoz trupa i zaliha prema Ruhru i drugim bojišnicama. Sastojao se od dva paralelna mosta, svaki dug oko 335 metara s 26 lukova, a nalazio se u dolini rijeke Johannisbach.

Od početka veljače 1945. savezničke snage bacile su preko 3500 tona bombi u 54 napada na ovaj cilj, ali su njemačke ekipe brzo popravljale oštećenja, često u roku od 24 sata. Konvencionalne bombe pokazale su se nedovoljno učinkovitima protiv tako čvrste strukture, što je dovelo do odluke o uporabi bombe Grand Slam.

Napad 14. ožujka 1945.

Prvi operativni napad bombom Grand Slam izvela je 617. eskadrila RAF-a, poznata i kao Dambusters zbog ranijeg uspjeha u operaciji Chastise. Misiju je vodio satnik Charles "Jock" Calder, koji je upravljao Lancasterom PD112.

Dva Lancastersa opremljena bombama Grand Slam poletjela su 14. ožujka u 13 sati, uz pratnju 28 drugih aviona koji su nosili Tallboy bombe. Jedan od aviona s Grand Slam bombom morao se vratiti zbog kvara na motoru, pa je Calderov avion bio jedini koji je ispustio ovu bombu na cilj.

Bomba je bačena s visine od 3647 metara, niže od idealne visine zbog niske oblačnosti. Pogodila je tlo oko 24 metra od jednog od stupova vijadukta, prodrla duboko u zemlju i eksplodirala nakon 11 sekundi zakašnjenja, stvorivši krater širok preko 30 metara.

Eksplozija je izazvala tzv. "camouflet" – podzemnu šupljinu – koja je destabilizirala temelje vijadukta. Zajedno s dodatnim Tallboy bombama, napad je srušio preko 120 metara oba vijadukta, uključujući pet lukova. Fotografije izviđanja potvrdile su uspjeh misije, pokazujući razaranja koja prethodni napadi nisu uspjeli postići. Nijedan avion nije izgubljen u ovoj operaciji.

Napad na vijadukt Bielefeld označio je prvu borbenu uporabu bombe Grand Slam, dokazavši njezinu sposobnost uništavanja meta otpornih na konvencionalno bombardiranje. U razdoblju od 14. ožujka do 19. travnja 1945. RAF je bacio ukupno 42 bombe Grand Slam na njemačke ciljeve, uključujući mostove, bunkere i druge strateške objekte.