PREMA EU Reporteru Hrvatska je druga zemlja u Europi po povećanju recikliranja otpada u razdoblju od 2010. do 2019. sa 655-postotnim skokom, odmah iza Litve s 914%. No te statistike izgledaju dobro samo relativno jer nije veliki uspjeh popraviti nešto što je jako loše. U početku su skokovi uvijek veliki. Postotak odvajanja otpada do oko 30% relativno se brzo dostiže, međutim više postotke odvajanja postaje sve teže ostvariti.

Hrvatska je trenutno na razini prikupljanja otpada od oko 21%, a recikliranja oko 35%.

Hrvatska je u Europi na 9. mjestu od začelja

Kada se gleda udio otpada koji se reciklira, u Europi su 2019. najbolje bile Njemačka sa 65.5%, Austrija s 57.6%, Belgija s 53.9%, Nizozemska s 52.1% i Švicarska s 51.8%.

Najmanje je reciklirala Srbija s 0.4%, a za njom su slijedile Crna Gora s 3.6%, Malta s 9.3%, Rumunjska s 12.9% i Grčka s 14.4%. Hrvatska je tada reciklirala oko 30.22%, što je veliki skok u odnosu na 4% 2010., no time je zauzela 9. mjesto od začelja (ako se računa i Turska).

Razine recikliranja otpada po zemljama 2004. i 2017.

Prema Europskoj agenciji za okoliš https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/waste-recycling-1/assessment-1 u 2018. godini usvojen je ambiciozan plan da se razina pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada poveća na 55% do 2025., na 60% do 2030. i na 65% do 2035. godine.

U Europi se 2019. najviše reciklirala ambalaža - oko 66%, a najmanje elektronički otpad oko 39%.

U Hrvatskoj se najviše odvaja u Međimurskoj županiji

Prema najnovijim postojećim podacima iz 2020., u Hrvatskoj se otpad najviše odvajao u mjestima u Međimurskoj županiji. Među prvih 15 gradova i općina na listi čak je 13 međimurskih. Predvodnik je Belica s 80.38% odvajanja, a slijede je Prelog sa 70.58%, Dekanovac sa 68.71%, Goričan sa 65.88% i Strahominec sa 64.11%.

Među gradovima predvodnici su na 16. mjestu Koprivnica s 52.01% i Čakovec na 17. mjestu s 50.79%. Među većim gradovima najbolji su na 34. mjestu Varaždin s 44.51% te na 35. mjestu Osijek s 43.58%.

Grad Zagreb je na 56. mjestu s 35.25%, Rijeka je na 191. mjestu sa 17.03%, a Split na 222. s 14.46%.

Dalmacija, koja bi zbog turizma trebala biti predvodnik po čistoći, u odvajanju otpada uvjerljivo najlošije stoji. Začeljem liste s 0% odvajanja dominiraju manja mjesta Dubrovačko-neretvanske, Ličko-senjske, Zadarske, Karlovačke, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije.

Grad Zagreb postigao je postotak odvajanja koji je u hrvatskom prosjeku. Tu treba imati na umu da je više postotke odvajanja puno lakše ostvariti u manjim naseljima i gradovima nego u velikim. Primjerice, grad Prelog, koji ima stanovnika kao jedan zagrebački blok zgrada, ne može se uspoređivati s nekim većim gradom kao što je Split ili Zagreb.

Gradovi plaćaju penale zbog nedovoljnog odvajanja otpada

Hrvatski Zakon o gospodarenju otpadom propisuje da bi se do 2025. godine trebalo odvajati 55% otpada, a do 2035. godine 65%.

Zagreb je zbog nedovoljnog odvajanja otpada u 2019. godini Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost bio dužan platiti 8.8 milijuna kuna tzv. poticajne naknade koju gradovi i općine moraju plaćati sukladno Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom, mjeri kojom se jedinice lokalne samouprave potiče da smanjuju količine miješanog komunalnog otpada.

Ako gradovi ne dostignu određeni postotak recikliranja, moraju platiti penale. Grad Split je morao platiti 3.2 milijuna, Osijek 922.000, a Rijeka 1.6 milijuna kuna.

Kako Zagreb planira riješiti svoj problem s otpadom

Nema dvojbe da će jedan od glavnih testova sposobnosti novih zagrebačkih vlasti biti uspješnost u rješavanju problema otpada naslijeđenog od Milana Bandića.

Čelnik zagrebačke čistoće Davor Vić, koji je ranije osam godina vodio osječku komunalnu tvrtku Unikom, kaže da bi jedan od prioriteta Grada Zagreba trebala biti izgradnja pogona za odvajanje otpada, pogona za obradu biorazgradivog otpada te energetsku oporabu ostatnog dijela otpada koji se nakon sortiranja, drobljenja i kompostiranja ne može drukčije oporabiti.

Na pitanje Indexa do kada se planiraju izgraditi ovi projekti Vić kaže da nema legitimitet davati takve procjene jer je za to nadležan Zagrebački centar za gospodarenje otpadom.

No ističe da se "trenutno radi na uspostavi odvajanja otpada na kućnom pragu i na uvođenju naplate količine miješanog komunalnog otpada po količini kao i uklanjanja spremnika koji nisu pod nadzorom s javnih površina".

Tumači da se za sada nepravilno odvajanje još uvijek ne kažnjava; ono je trebalo krenuti početkom srpnja, no odgođeno je za jesen. Trenutno inspekcije samo analiziraju navike odvajanja Zagrepčana.

Sugovornik Indexa blizak zagrebačkoj Čistoći, koji je htio ostati anoniman (ime poznato redakciji), kaže da mu nije jasno da se Vić poziva na Zagrebački centar za gospodarenje otpadom koji još uvijek vodi Igor Zgomba, kadar bivšeg gradonačelnika Milana Bandića, čija je smjena, zbog nezadovoljstva radom Centra, bila jedan od prvih najavljivanih poteza gradskih vlasti.  

Što su pokazale analize inspekcija?

Prema Viću, prvi zaključci analiza inspekcija pokazuju da postoji širok spektar ophođenja prema otpadu, počevši od odvajanja na kućnom pragu gdje postoje obračunska mjesta gdje se to čini propisno i uredno, do onih kod kojih to još uvijek nije tako. Ono što je uočljivo jest praksa da se uredno odvajanje otpada vrši na onim obračunskim mjestima koja su zaključana odnosno tamo gdje su spremnici smješteni unutar obračunskog mjesta, dok je kod spremnika smještenih na javnoj površini uočeno učestalije nepropisno postupanje s otpadom. Također, najviše je nepropisnog postupanja kod biootpada, dok je kod suhih frakcija to rjeđe.

"Pojam biootpad definiran je Zakonom o gospodarenju otpadom i mi se te definicije držimo, a on kaže sljedeće: biootpad je biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz prehrambene industrije – uz napomenu da dok se ne uspostavi bioplinsko ili tehnološki srodno postrojenje Čistoća sakuplja samo ono što je moguće obraditi klasičnim kompostiranjem, dakle radi se o vrtnom otpadu te termički netretiranim ostacima hrane biološkog porijekla. Tu itekako postoji mjesta za dodatnu edukaciju i napredak", kaže prvi čovjek Čistoće.

Naš anonimni sugovornik upozorava da je gospodarenje biootpadom jedan od najvećih problema:

"Može se činiti da je plastika najveći problem, međutim gospodarenje biootpadom je u stvarnosti najveći problem. Tu je jedan od glavnih problema činjenica da se u zagrebačkim vlastima forsira zbrinjavanje tog otpada u Novskoj. Izgradnja kompostane u Novskoj je promašaj jer nema ni ekološkog ni ekonomskog opravdanja voziti biološki otpad stotinjak kilometara od Zagreba; to bi se trebalo rješavati na području iste lokalne samouprave. Zagreb trenutno nema rješenje za taj problem. Kompostana na Jakuševcu je već sada puna, kao i kompostana u Markuševcu. Bez nekog postrojenja za obradu biootpada negdje u blizini Grada, taj se problem neće moći riješiti."

Što treba riješiti Grad, a što građani?

Odgovornost za pravilno odvajanje otpada ne može se u cijelosti svaliti na građane, barem ne sva. Dio rješavanja problema trebaju odraditi zgrade, odnosno stanari, a dio Grad. Zanimalo nas je što je u čijoj nadležnosti.

"Zgrade su dužne uložiti u sustav sprječavanja pristupa spremnicima trećim stranama, odnosno osobama koje nisu zadužile spremnike. Izgradnjom boksova, stavljanjem brava ili na bilo koji drugi tehnički izvediv način. Grad će financirati izgradnju podzemnih spremnika u onim dijelovima grada gdje ne postoji mogućnost smještanja spremnika u obračunskom mjestu. Potonje predstavlja infrastrukturu za sakupljanje otpada, a prvo navedeno zaštitu zloupotrebe spremnika. I tu je osnovna razlika koja i uvjetuje različite izvore financiranja", kaže Vić.

Za sada je ovaj projekt u fazi pripremnih radova, edukacije, sakupljanja tehničkih podataka te obilaska i mapiranja terena.

"Na kućnom pragu ili njegovoj posrednoj blizini ako se radi o spremnicima na javnoj površini korisnici će odvajati papir, biootpad, plastiku, metal i staklo, dok im je za sve ostalo omogućen neograničen pristup reciklažnim dvorištima", kaže Vić.

Na naše pitanje hoće li sustav biti organiziran tako da se sve vrste otpada mogu odložiti uvijek, a ne samo nekim rijetkim danima kao što je to sad slučaj s plastikom, odnosno metalom, Vić nam odgovara da je na reciklažnim dvorištima to i sad omogućeno.

Naravno, tu bi kritičari mogli reći da Grad, ako želi stimulirati odvajanje otpada, treba maksimalno olakšati, a ne očekivati da će netko zbog nekoliko komada otpada sjedati u auto da bi ih odnio u reciklažno dvorište koje se ne nalazi na svakom koraku.

Kada će kante nestati s ulica i doći pod ključ?

Prema Viću, plan novih vlasti je da se već tijekom srpnja otpad počne odvajati u spremnike koji ne bi bili smješteni na javnim površinama, nego bi bili pod kontrolom zgrada.

Zanimalo nas je planira li Zagreb nabaviti nekakve manje kamione koji bi mogli ulaziti u dvorišta u centru u kojima bi neke zgrade mogle rasporediti boksove pod ključem.

"Planiramo nabaviti vozila manjih gabarita prvenstveno radi uskih i skučenih javnih puteva dok u dvorišta nemamo obvezu niti namjeru ulaziti u slučaju pojedinačnih korisnika", kaže Vić.

Za što se odlučio Zagreb – za boksove u dvorištima ili za podzemna spremišta?

Jedno od ključnih pitanja koje se u posljednje vrijeme postavlja jest za koje se rješenje Zagreb odlučio kada je riječ o razvrstavanju otpada u centru grada. Za boksove pod ključem u dvorišnim prostorima, za prostorije za smeće u zgradama ili za podzemne kontejnere? Ili pak za razne opcije ovisno o mogućnostima?

"Centar, odnosno uže središte Zagreba, koje trenutno nema adekvatno rješenje za sakupljanje otpada, već se isto sastoji od potpuno neprimjereno smještenih individualnih spremnika na nogostupima ispred obračunskih mjesta te 80-ak ekootoka u obliku zvonastih spremnika za odvojeno sakupljanje papira, plastike, metala i stakla, predstavlja svojevrstan projekt unutar projekta kada govorimo o uspostavi održivog sustava sakupljanja komunalnog otpada u Zagrebu. Središte Zagreba, osim što predstavlja svojevrsno administrativno, djelomično i poslovno te političko središte Republike Hrvatske, također je i turistički epicentar što pridonosi kompleksnosti obavljanja usluge sakupljanja komunalnog otpada koja mora jamčiti i visoku razinu komunalnog reda na javnim površinama, stoga je najoptimalnija solucija držati spremnike unutar obračunskih mjesta gdje je to moguće ili u podzemnim kontejnerima, koji koncepcijski smanjuju utjecaj na vizuru užeg središta grada, kako gabaritno tako i vizualno", kaže nam Vić.

Tko će iznositi spremnike na ulice prema planu odvoženja?

Nameće se pitanje tko bi trebao iznositi kante na ulice i koliko učestalo u slučaju da je rješenje za neku zgradu u Centru boks u dvorištu ili u prostorijama za smeće u zgradama te tko bi plaćao te ljude?

"Iznošenje spremnika je u zakonskoj naravi obveza korisnika usluge. Naravno, ako korisnik za to iz pričuve angažira kapacitete koji mu inače održavaju zajedničke prostorije, onda to radi netko umjesto korisnika ponaosob. U određenim slučajevima i Čistoća vrši iznošenje spremnika, kada time ne gubi previše vremena i kada se time ne ugrožava dinamika pražnjenja cijelog programa odvoza", kaže Vić.

Kako onemogućiti neovlašteno odlaganje u tuđe kante?

Još jedno važno pitanje je kako onemogućiti da netko tko nije stanar određene zgrade baci svoje smeće u kante koje su iznesene radi prikupljanja otpada. Bi li te kante bile pod ključem do trenutka dolaska kamiona ili do iznošenja na ulice ili bi djelatnici Čistoće imali neke univerzalne ključeve za sve spremnike?

"Pristup spremniku mora biti onemogućen onima koji ga ne duže i koji ga u tom kontekstu mogu zloupotrijebiti. U tehnička rješenja ne ulazimo, ali smo ih spremni implementirati u naše postupanje prilikom odvoza. Brave na principu 'master keyja', šifrarnici … sve je opcija", kaže Vić te dodaje da bi ta rješenja trebali financirati korisnici putem pričuve.

Tu kritičari, uključujući našeg sugovornika, ističu da će biti jako teško ući u trag ljudima koji ne odvajaju otpad odgovorno. Neki će možda nabaviti jeftine vrećice slične boje i u njima bacati otpad. Također se može očekivati da će neki bacati nerazvrstani otpad u običnim vrećicama pored boksova, kao što danas bacaju pored kontejnera. Konačno, teško je vjerovati da će djelatnici Čistoće provjeravati svaku vrećicu je li legitimna ili nije, ima li odgovarajući logo ili ne.

Koliko vrsta otpada bi se u konačnici trebalo odvajati?

Zanimalo nas je i koliko bi se vrsta otpada u konačnici razvrstavalo, u koliko kanti ili spremnika?

"Na obračunskom mjestu predviđeno je, kao i dosad, odvajanje papira i kartona, biootpada, plastike i metala. Staklo se i dalje može odlagati putem spremnika, odnosno zvona na javnim mjestima. Sve ostalo ide u reciklažna dvorišta", poručuje šef Čistoće.

Ima li Zagreb uopće mogućnost reciklirati sve razvrstane otpade?

Brojni građani Zagreba izrazili su skepsu prema smislu odvajanja otpada ako se on kasnije ne reciklira kako bi trebao. Tu je ključno pitanje je li Zagreb uopće riješio problem recikliranja svih vrsta otpada? Primjerice, imamo li rješenje za plastiku nakon što su je azijske zemlje prestale uvoziti?

"Generalno ne. Većina gradova i općina uspostavila je mogućnost korisnicima da odvajaju plastiku, papir i biootpad. I taj trend je uzlaznog smjera. Dok kod papira i kartona postoji tržišna veza i interes koji proizlazi iz potrebe za tom vrstom sirovine, plastika je problematična zbog svog sastava. PET, koji ima konstantnu tržišnu vrijednost, završi u sustavu povratne ambalaže, dok davateljima javne usluge ostaje uglavnom dio plastike koji nema tržišnu vrijednost i najčešće se termički obrađuje van Hrvatske. Kompostane i bioplinska postrojenja također su suficitarni, no i taj trend se mijenja", navodi Vić.

Gdje bi se mogla smjestiti podzemna odlagališta?

Neki europski gradovi poput Ljubljane riješili su dobar dio problema kanti na javnim površinama tako što su u centru grada izgradili podzemna spremišta. Zanimalo nas je gdje bi se takva spremišta mogla izgraditi u Zagrebu – na nekim sadašnjim parkirnim mjestima, na nekim zelenim površinama, otocima na cestama...

"Između parkirnih mjesta, kojih je premalo, i zelenih površina koje su izuzetno vrijedne, na svakoj pojedinoj lokaciji birat će se između te dvije opcije. Ovisno o površini ukupne zelene površine na konkretnoj lokaciji te broju parkirnih mjesta. Podatke ćemo znati kada budemo imali konačan broj lokacija na koje je moguće ugraditi podzemne spremnike s obzirom na stanje podzemnih i nadzemnih instalacija te operativnih mogućnosti svakodnevnog pražnjenja", tumači Vić.

Na koji grad se ugledao Zagreb?

Zanimalo nas je koji je europski grad svojim rješenjima uzor trenutnim vlastima za rješavanje problema u Zagrebu.

"Svaki grad je specifičan, sam po sebi. Općenito su nam uzor gradovi koji su ispunili ciljeve u pogledu odvajanja otpada i komunalnog reda. Za određena tehnička rješenja gledali smo i ka Ljubljani, gradu koji je uzoran po pitanju zaštite okoliša, a koji nam je istovremeno i relativno blizu zbog čega se s njim možemo usporediti, da ne kažem poistovjetiti", kaže Vić.

Za kraj smo pitali do kada u upravi Grada misle da je realno moguće riješiti problem kanti u centru grada? Do kraja godine ili ranije? Naime, neki kritičari smatraju da bi kraj godine bio vrlo optimističan rok jer se još uvijek ne zna ni gdje će biti boksovi ili podzemni spremnici ni koliko će oni koštati, a osobito tko će ih izgraditi u tako kratkom roku.

"U sklopu implementacije nove odluke, dakle najesen, taj će pothvat biti riješen", uvjeren je Vić.

Za kraj istaknimo da sjenu na optimistična predviđanja zagrebačkih vlasti baca i jedno istraživanje predstavljeno u svibnju na Konferenciji o otpadu Tehnoeko u Poreču u kojem je većina ispitanika priznala da bi mogla varati sustav iako su svi načelno podržali odvajanje otpada.