ZAGREPČANIN Alan Čaplar, inače urednik brojnih planinarskih publikacija, objavio je detaljan osvrt na obnovu nakon zagrebačkog potresa.

Ispričao je svoje iskustvo s obnovom te konstatirao da sve i dalje stoji. Detaljno je naveo što je sve dosad prošao u procesu obnove iako još ništa zapravo nije započelo. 

Njegovu objavu u nastavku teksta, uz dozvolu, prenosimo u cijelosti. 

"Zgrada u središtu Zagreba u kojoj sam živio s obitelji u potresu je teško oštećena i morali smo se iz nje odmah iseliti. Prijatelji, znanci i zainteresirani novinari pitaju me ponekad kako stojimo s obnovom. Iz perspektive stradalnika potresa ne mogu odgovoriti drugačije nego da stojimo... više-manje na mjestu.

U prvoj godini, ispunjenoj neizvjesnošću oko korone, lockdowna, on-line nastave te očekivanja cjepiva i normalizacije života promijenili smo dvije adrese. S drugim stanarima iz oštećene zgrade (ne)strpljivo smo čekali Zakon, pa prvi, drugi, pa treći program mjera, marljivo prikupljali a zatim i predali svu moguću i nemoguću dokumentaciju – elaborate, projekte, troškovnike, odluke, ugovore, odobrenja, suglasnosti, obrasce, tlocrte, nacrte, izvatke, potvrde, dozvole – ukupno šest i pol kilograma dokumentacije.

Kroz zgradu su prošla četiri skupine građevinskih inženjera, svaka iznova utvrđujući i potvrđujući da je zgrada neupotrebljiva – 'crvena' (N1), i da ju treba obnoviti, iako je to bilo jasno od prvog dana. Projekt obnove izrađen je još u kolovozu 2020. Zbog šireg interesa javnosti slučaj naše zgrade postao je poznat kao primjer aktivnog angažiranja građana u cilju pospješenja i ubrzanja obnove ali i neučinkovitosti procedura za obnovu.

"Morali smo dokazivati da je zgrada koja usred Zagreba stoji već 110 godina – postojeća građevina"

Bilo je bizarnih i anegdotalnih situacija. Među ostalim, morali smo dokazati da zgrada koja usred Zagreba stoji već 110 godina – postojeća građevina. Osobno me, na primjer, zabavljala spoznaja da smo zahtjevima predanim na istom šalteru pribavili uporabnu dozvolu i potvrdu o brzom pregledu kojima možemo dokazati da je ista zgrada istodobno i upotrebljiva i neupotrebljiva.

Nakon dugotrajnog čekanja dobili smo najprije privremenu odluku, pa izvješće, pa zaključak i naposlijetku odluku o obnovi, kao i nekoliko dopisa u kojima se Ministarstvo i Fond za obnovu međusobno obavješćuju što tko poduzima ili treba poduzeti. U tim dokumentima nema nikakvih rokova nego samo opće konstatacije tipa: 'Ukoliko tehničko-financijska kontrola dade suglasnost za projektnu dokumentaciju nalaže se Fondu da provede popravak konstrukcije.'

Dva mjeseca nakon što je bio odabran izvoditelj tehničko-financijske kontrole, videći da se ništa ne događa, nazvao sam odabranog kontrolora i tada saznao da od Ministarstva i Fonda nije zaprimio projekt koji treba pregledati. Tada sam mu poslao projekt, isti onaj koji je izrađen godinu i pol ranije, koji dotad očito nitko nije ni pogledao.

Mjesecima čekali nešto što je onda ukinuto kao nepotrebno

Nekoliko mjeseci čekali smo mišljenje Ministarstva je li konstrukcija krova dio konstrukcije zgrade, jer se kod tehničko-financijske kontrole otvorilo pitanje je li krov oštećen zbog potresa ili zbog dotrajalosti. Ne treba biti veliki stručnjak da biste razumjeli da je konstrukcija krova dio konstrukcije zgrade, i da je zadatak projektiranja i obnove podići zgradu na određenu razinu potresne otpornosti neovisno o razlozima oštećenja, no u našem slučaju trebalo je zatražiti i pribaviti mišljenje Ministarstva o tome.

U prosincu 2022. konačno dobijemo zadnju potrebnu suglasnost tehničko-financijske kontrole na projekt konstrukcijske obnove, nakon što smo tu suglasnost čekali 12 mjeseci. Samo mjesec dana poslije novim Zakonom o obnovi ukine se tehničko-financijska kontrola 'jer je nepotrebna'.

S obzirom na činjenicu da je izrađena i pribavljena sva potrebna dokumentacija, u našem slučaju idući korak bilo bi raspisivanje postupka javne nabave za izbor izvođača i građevinskog nadzora. Nakon brojnih neodgovorenih dopisa, zamolbi, požurnica i elektroničkih poruka prije tjedan-dva odem u Informativni centar za obnovu da se raspitam o tome.

Ne pokreću se novi postupci nabave jer se čekalo imenovanje novog ministra, pa donošenje novog Zakona, a sad ga nema tko pokrenuti

Tamo saznam da se već duže vremena ne pokreću novi postupci nabave za radove obnove jer se čekalo imenovanje novog ministra, pa donošenje novog Zakona, a sada postupak nema tko pokrenuti jer je ukinut Fond za obnovu.

Sada se čeka da se napravi preustroj unutar Ministarstva i donese provedbeni akt. Na pitanje kada će biti donesen taj provedbeni akt, kada će biti raspisana nabava, kada će biti odabran izvođač i nadzor, kada će početi radovi odgovor je - ne zna se.

Doduše, vidim neki dan da je konačno donesen Pravilnik o provedbi postupaka nabave roba, usluga i radova za postupke obnove, prekjučer je objavljen u Narodnim novinama (NN 28/2023-493). Hoće li sada konačno početi obnova?

Zadatak projektanta bio je napraviti projekt koji omogućuje da obnova bude zakonita, optimalna, dostatna, smislena, izvediva i isplativa za zgradu tako da zgrada nakon obnove bude dovoljno sigurna za život. Takav projekt imali smo još u kolovozu 2020., prije donošenja zakona, programa mjera, tehničkog propisa i pravilnika o postupcima nabave u obnovi.

"Svi mi nismo više samo stradalnici potresa, nego sve više i stradalnici neučinkovitosti sustava"

Istina, novi Zakon o obnovi i Program mjera za obnovu sada su znatno bolji, jer su uklonjene ili pojednostavljene mnoge procedure i mjere koje su bile neprovedive, nelogične i nepotrebne. Slabosti Zakona i cijeloga sustava obnove bile su mnogima od nas očite još u vrijeme donošenja prvoga Zakona o obnovi. Na to smo ukazivali, no trebalo je proći dvije godine da se to shvati i donekle ispravi, ali i dalje je sustav jednostavno prekompleksan i prekompliciran da bi bio učinkovit, a obnova provediva. Takav sustav strahovito iscrpljuje snage onih koji se s time hvataju u koštac s time. Dobar dio tih problema nije započeo s potresom nego ih je potres samo izbacio na površinu.

Godinu i pol nakon potresa mojoj prijateljici srušili su teško oštećenu - neupotrebljivu legalnu, vlasnički čistu obiteljsku kuću u Markuševcu. Nakon toga, sada već mjesecima odbijaju joj izdati građevinsku dozvolu za izgradnju zamjenske kuće na mjestu uklonjene kuće, pozivajući se da to ide po Zakonu o gradnji, a ne po Zakonu o obnovi. No, ako ni tri godine nakon potresa ne možete početi graditi zamjensku kuću na mjestu legalne uklonjene kuće i ako sa svom dokumentacijom nema tko pokrenuti postupak nabave i izabrati izvođača jer se čeka opći akt – onda sustav tako ne može funkcionirati.

Vanjski izgled starijih zagrebačkih zgrada ne pruža jasnu sliku o tome koliko su teško stradale. Tek uđete li u njih vidjet ćete da nema zida ili nadvoja koji nije popucao i da ne pružaju više potrebnu sigurnost. Gledajući zgrade izvana sve se čini uglavnom dobro, pa svi potiskujemo pomisao da je više tisuća ljudi ostalo bez svojih domova i da su stotine zagrebačkih zgrada neupotrebljive i da više ne pružaju dovoljnu sigurnost. No, nekako ispada da svi mi nismo više samo stradalnici potresa, nego sve više i stradalnici neučinkovitosti sustava koji bi trebao biti pomoć i potpora građanima koji su se našli u nevolji. Potres i obnova prestali su čak biti dominantna tema u javnom prostoru, kao da smo se pomalo pomirili s time da obnova ide sporo ili nikako, i da prihvaćamo to kao nešto normalno.

"Sve jednostavno ide presporo"

Možda sam samo imao prevelika očekivanja, iako je otpočetka bilo izvjesno da ništa kod nas ne ide brzo i glatko. Unatoč svemu, živim u uvjerenju da ne treba kukati nad nesretnom sudbinom, neučinkovitim, neprovedivim ili neprovedenim zakonima i mjerama ili čemu drugome, već da i dalje treba konstruktivno pomagati da se pronađu razumna i primjenjiva rješenja. Nikad nisam nekoga prozivao ili vrijeđao, samo iznosio činjenice. Nikad nisam tražio ili očekivao da se radi nešto što nije u skladu sa Zakonom, Programom mjera, Tehničkim propisom ili Odlukom o obnovi, već sam samo molio i apelirao za učinkovito, pravovremeno i transparentno postupanje u skladu s tim propisima.

Od nas se očekivalo da budemo strpljivi i da učinimo sve što je u našoj moći kako bi obnova čim prije započela. Te svoje zadaće smo i izvršili, cjelovito i temeljito. U Zakonu o obnovi, u članku 3. lijepo piše: 'Sva tijela i sudionici provedbe ovoga Zakona dužni su hitno postupati', no čak i kad ste proaktivni da priredite svu silu dokumenata, da učinite sve što je u vašoj moći, sve to jednostavno ide presporo te prigušuje inicijativu, nadu u obnovu i snagu za ikakav angažman.

Rezultat je da se i nakon tri godine još uvijek bavimo papirima, birokracijom i čekanjem, a ne obnovom", napisao je Alan Čaplar.