NA DANAŠNJI dan 537. godine u Bizantu je na snagu stupio Justinijanov kodeks, glavni zakon tadašnjeg Bizantskog Carstva. Dokument je jedan od najvažnijih historiografskih izvora za povijest prava. Njime je objedinjen zakon na području cijelog bivšeg Carstva i omogućio je efikasniju sudsku upravu.

Zakon je, uz neke male izmjene, vrijedio sve do kraja Bizantskog Carstva i pada Carigrada 1453. godine. Originalni dokument ponovo je pronađen u 13. stoljeću u Bologni, pa je izazvao pažnju mnogih pravnika kasnog srednjovjekovlja. Postao je zatim baza za pravo mnogih europskih zemalja, sve dok nije zamijenjen narodnim ustavima u 18. i 19. stoljeću. 

Potreba za novim zakonom u vrijeme kasne antike

Kodeks je bio jedan od prvih poteza cara Justinijana. Car je bio vrlo upoznat s pravom i htio je svojim kodeksom objediniti sudsku upravu u cijeloj državi. Prije njega, svaka je regija imala zasebna pravila i zakone, što je Justinijan smatrao barbarskim i naveo kako je državi potreban zakon koji će vrijediti za sve podanike.

Justinijan je postao bizantski car 527. godine, a kodeks je stupio na snagu tek sedam godina kasnije. Zakon nije donio sam Justinijan, već se radilo o jednom od najvećih projekata Bizantskog Carstva na kojemu su sudjelovali važni aristokrati i pravnici od Ilirika na zapadu sve do Levanta na istoku. Oni su godinama prikupljali informacije o zakonima diljem zemlje kako bi konačan pravni dokument bio prihvatljiv svima. 

Codex Iuris Civilis predstavio je neke nove pravne prakse

Zakon je definirao temelje bizantske države: opisao je ovlasti cara Justinijana i njegovih nasljednika, propisivao okvir za svakojake ugovore (od trgovačkih i bankarskih do međunarodnih), a isto tako propisivao kazne. Treba napomenuti da je građane Carstva također zanimao novi zakonik jer je definirao neka njihova prava.

Codex Iuris Civilis potvrdio je pravo na privatno vlasništvo te definirao nasljeđivanje istog. Justinijan je ovime ugodio bizantskoj aristokraciji koja ga je onda podržavala u stvaranju dokumenta. Zakon je također štitio kršćansku vjeru kriminalizirajući poganske prakse i heretičke skupine. Crkva je također dobila popis svoje imovine, a država joj je jamčila pravo na vlast nad samostanima i drugim sakralnim institucijama. 

Definirao je prava žena i robova

Iz perspektive 21. stoljeća, kodeks je zanimljiv po pitanju zaštita ženskih prava. Justinijan je svojim dokumentom postao najveći feminist svog vremena jer je ženama dao pravo na nasljedstvo kada nije postojala izravna muška loza. Osim toga, država je ulagala sredstva za podršku udovicama koje su zadržavale kuće od svojih muževa i dobivale pomoć od posebnog fonda za udovice. Zakon je također zabranjivao prisilnu udaju.

Robovi su također dočekali zakon s veseljem, barem oni koji su znali čitati. Zakonom je pojednostavljen proces oslobađanja robova, čineći ga dostupnijim, ali i formalno priznatim procesom. Također su propisane kazne za zlostavljače robova.

Justinijan je također precizno definirao razloge za razvod braka, navodeći preljub, zlostavljanje ili napuštanje dovoljnim kako bi se poništio brak. Iako je dobivao kritike iz vjerskih krugova, ovaj zakon odobravala je većina građana u Carigradu i njegov je ugled porastao.

Justinijanov kodeks stupio je na snagu 30. prosinca 534. godine. Premda je su te godine njegovi generali već bili ratovali po Perziji i u sjevernoj Africi, nakon izdavanja kodeksa Justinijan se kompletno posvećuje svom drugom planu: restauraciji Rimskog Carstva. Premda ga često pamtimo po vanjskoj politici i ratovima, bizantski je car najveći trag ostavio u povijesti prava. Neki od njegovih zakona primjenjivali su se čak i u ranom novom vijeku, kada su nastavili biti relevantni.