SVAKE godine isto. Na Dan državnosti krene kuknjava kako Hrvati nedovoljno cijene taj svoj najveći praznik, nema zastava na kućama, jedva se skupi šačica namjernika na svečanostima tim povodom. Naravno, u tome prednjače ljudi iz vrha HDZ-a, kojima je više nego drugima razvijen centar u mozgu za blagdane, oltare domovine, razvijene zastave, svečana postrojavanja, fanfare, i tako te stvari.

I pazi sad apsurda. Baš oni najviše mrze i omalovažavaju Dan državnosti neovisne, suverene i vječne Republike Hrvatske. Kako to, bog te mazo?! - već čujem pripadnike te najdržavotvornije stranke, koji su ti i za puno manje spremni skočiti u oči. Lijepo, prijatelji. Zar niste vidjeli kisela lica svojih stranačkih šefova na prekjučerašnjim svečanostima, zar niste vidjeli stegnute vilice dok su davali prigodne izjave?

Da, to su ogorčeni i emotivno pokošeni ljudi, koji bi taj dana najradije prekrižili u kalendaru. Ili ga potrošili na cugu, preferans, ganjanje komada, pecanje, bilo što samo ne na taj, kako ga zovu, ah da "rođendan Republike". A sve to zato što je 25. lipnja odredila za Dan državnosti "anacionalna" koalicijska Vlada Ivice Račana. I to na prijedlog onog mudraca Ive Škrabala, koji nije imao pametnijeg posla nego prčkati po kalendaru državnih praznika.

Što fali 30. svibnju?

Prethodno je Dan državnosti obilježavana 30. svibnja, na dan osnivanja prvog višestranačkog Sabora, tako su to barem obrazlagali u HDZ-u. Ali opoziciji iz devedesetih to je uvijek mirisalo na slavljenje dana kada je HDZ došao na vlast, i iskoristili su prvu priliku da to promijene. Moram priznati da je i meni ova Škrabalova promjena išla na živce i nazvao sam je "kalendarskom škrabotinom".

Jer to je simbolički oslikavalo jalovost Račanove vlade da se prihvati ozbiljnijeg posla, umjesto što dubi nad kalendarom i gleda što u njemu maknuti, što dodati. Kako se ono kaže - besposleni popovi i jariće krste? E, tako nekako. Uostalom, što fali 30. svibnju? Kada su došli na vlast HDZ-ovci su iz punih pluća vikali "imamo Hrvatsku", što se pokazalo jednom od najtočnijih i najdalekovidnijih, upravo esencijalnih rečenica iz onog vremena, koja vrijedi do današnjeg dana.

I zašto onda ne bi imali i praznik kada žele i kakav žele? Stvari bi barem dobile pravo ime. E, ali HDZ-ovci će dalje morati bez moje podrške. Jer, ono što sada rade prelazi u histeriju, a između histeričnog HDZ-a i mlitave opozicije ipak, hvala na pitanju, biram ovo drugo. Na usta Andrije Hebranga, kud će suza nego na oko, optužili su "komuniste" da su namjerno izveli ovu psinu s Danom državnosti, s paklenskom namjerom da hrvatskim građanima stvore zbrku u glavi.

Tako nitko neće znati kada je zapravo rođena hrvatska država, daljnja posljedica bi valjda bila da ih neće ni biti briga što je rođena, a posljednja da ih neće biti briga ni ako odumre, ili se utopi u neku novu Jugoslaviju. Strašno, apage satanas! Naravno, kao i u svim situacijama kada HDZ stane plašiti narod velikim pogibeljima iskrsne neki mali, banalni detalj koji tu konstrukciju strave i užasa sruši kao kulu od presuhog pijeska. U ovom slučaju taj detalj je u Škrabalu.

Priče za malu djecu

Proglasiti njega komunistom može samo krajnja bedačina, budući je taj filmolog bio valjda najtipičniji primjer liberala - antikomuniste u tadašnjem HSLS-u. Uostalom, baš je on ondašnju koaliciju SDP-HSLS nazvao savezom "reformiranih komunista i reformiranih antikomunista", i ako to nije dovoljno ne znam što jeste. Pustimo, dakle, dobrog starog Škrabala na miru. Čovjek jeste malo sklon intelektualnom žongliranju, nekada uspješnom nekada ne.

Ali s indiferentnošću prema najvećem hrvatskom državnom prazniku on zbilja nema veze. A tko ima? Građani, koje je otvoreno podbo Hebrang? I njih se, naravno, može optužiti, ali samo ako baš nemaš pametnijeg posla. Ili ako previše vjeruješ našim medijima, koji najviše iz površnosti i plitkoće, ali i iz kompenzatorske uloge dogovorene s vlašću, povremeno otvore temu o razočaranim građanima. A osobito im je omiljena fraza o braniteljima koji se "nisu za ovo borili".

Priče za malu djecu. Ima, naravno, takvog raspoloženja među hrvatskim življem. Ali, da je ono politički beživotno i da taj živalj nosi krotkošću četveronožaca svoj samar, najbolje govori to da je HDZ na vlasti, s jednim jedinim prekidom, otpočetka hrvatske države do danas. Nešto drugo je ovdje po srijedi. Ljudi jednostavno ne vole da im se u glavu ulijeva više patriotizma nego što u nju stane, a još manje da im se odozgo nameće kako taj patriotizam treba ispoljavati.

Kako bi to tek izgledalo da se Dan državnosti obilježavao 30. svibnja, strah me i pomisliti

Naročito, pak, ne vole ono što HDZ upravo počinje raditi. A to je da kada zagusti zbog ekonomske krize, kratkog spoja u odnosima sa svijetom i sl. počinje veliko glancanje države, kako bi na godišnjicu koja ju je uvela u punoljetstvo bliještala kao božićna jelka. Zato je bilo upravo idiotski prekjučer slušati trio Hebrang-Škegro-Valentić, kojemu je očito stavljeno u zadatak da HRT-ovim gledateljima usadi, zabije u glavu tri notorne besmislice.

Prvo, da je sveopće mišljenje o privatizacijskim pljačkama u devedesetima besramna laž, drugo da je već tada Hrvatska ostvarila punu međunarodnu afirmaciju, i treće da je dovršetak te afirmacije zaustavljen urotom velikih igrača na svjetskoj sceni. Dakle, kao da je ovu trojicu zapalo da održe predavanje o situaciji u zemlji i svijetu junadima i teladima na nekoj Fiolićevoj farmi. Kako bi to tek izgledalo da se Dan državnosti obilježavao 30. svibnja, strah me i pomisliti.

I sada je za sve kriv "komunistički dogmata" Škrabalo? Pa, u tako nacifran i nakićen Dan državnosti, sve da se i sutra vrati na 30. svibnja, ne bi štapom takli ni dobar dio članova HDZ-a. Osim oko ih se ne posjedne u autobuse i razvozi gdje treba. To je već uhodano i to se uvijek može.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Igor Sambolec/Cropix