Zašto je svijet stao zbog koronavirusa, a zbog ebole, svinjske gripe ili SARS-a nije?
KORONAVIRUS nije jedini virus s kojim se čovječanstvo moralo suočiti u novijim, modernijim vremenima. Svijet se borio s ebolom, SARS-om i MERS-om.
Svaki od virusa je bio ozbiljan, njegove posljedice tragične, a opet nijedan od njih nije izazvao tolike društvene podjele i ekonomsku krizu kao koronavirus.
Zašto smo upravo zbog koronavirusa zaustavili gotovo sve, a zbog drugih nismo, analizirali su novinari Five Thirty Eighta.
SARS i MERS
Pišu kako se 2002. godine pojavio patogen koji je počeo izazivati tešku respiratornu bolest u Kini. Tijekom prve polovine 2003. godine, raširio se kroz 26 zemalja, zarazio najmanje 8090 ljudi i ubio njih 774.
SARS je sličan covidu-19, ali nije imao ni izbliza isti učinak. Ipak, tada je imao visoku smrtnost od 9,6 posto, što je u usporedbi sa sadašnjim stanjem smrtnosti od covida-19 1,4 posto.
Još je veću smrtnost imao MERS, od čak 34 posto. Ali je isto doveo do manje smrtnih slučajeva nego covid-19. Do siječnja 2020. zabilježeno je 2519 slučajeva MERS-a te 866 smrtnih slučajeva povezanih s njim.
SARS i MERS nisu bili razorni kao covid-19, jer se ne prenose tako lako. Za njihov prijenos potreban je bliski kontakt, najčešće između obitelji ili zdravstvenih radnika i pacijenata.
Kada bi se netko i zarazio njima, nije ih mogao prenijeti prije nego što bi mu se pojavili simptomi kao što je slučaj s koronavirusom. U tim slučajevima ljudi bi bili hospitalizirani i prijenos virusa je bio teži.
“Osim nekoliko slučajeva kada je SARS prenesen na više ljudi, SARS se širio zdravstvenim sustavom i to pri intubacijama illi dijalizi”, rekao je Stephen Morse, epidemiolog pri Sveučilištu u Kolumbiji.
“Mogli ste kontrolirati SARS tako što ste pratili infekcije i ako ste povećali prevenciju u bolnicama”, dodao je.
Covid-19 mogu širiti ljudi bez simptoma, a osim toga lako se prenosi s osobe na osobu. Ljudi koji ni ne znaju da su zaraženi mogu zaraziti druge. Stoga je društvena distanca postala ključan dio strategije borbe protiv virusa.
Svinjska gripa
U proljeće 2009. godine nova verzija virusa H1N1 se pojavila i proširila se brzo. Radilo se o virusu koji je 1918. izazvao Španjolsku gripu.
Sada je to bila svinjska gripa koja je pobila između 151.000 do 575.000 ljudi u kratkom roku od 12 mjeseci, prema podacima američkom CDC-ja. Zarazila je gotovo milijardu ljudi do kraja 2019. godine.
Lako se širila s osobe na osobu, kao i covid-19, a možda čak i s ljudi koji još nisu razvili simptome. Jedna zaražena osoba je mogla zaraziti od 1,4 do 1,6 osoba, što je malo niže od covida-19 koji je između 1,5 i 3,5.
Zašto onda svinjska gripa nije izazvala kaos kao covid-19? Glavna razlika je ta da je to bio virus koji je izazivao puno blažu infekciju koja je izazivala manje smrtnih slučajeva. Čak i ako se uzmu u obzir najcrnje procjene o tome koliko je ljudi preminulo od svinjske gripe, to je i dalje puno manje nego što su trenutne procjene za covid-19.
“Pandemija iz 2009. godine koja se jako proširila je imala nisku stopu smrtnosti. To je razlog zašto nije bila toliko ozbiljna pandemija”, rekao je Anthony Faucci iz Stožera Bijele kuće za borbu protiv virusa.
Ebola
Ebola se prvi put pojavila 1976. godine, a pojavljuje se napreskokce od tada. Od 2014. do 2016. bilo je slučajeva u Africi. To je teška i ozbiljna bolest koja u prosjeku ubije 50 posto ljudi koji se njome zaraze, prema procjenama WHO-a. No tijekom epidemije od 2014. do 2016. preminulo je oko 11.000 ljudi, u regijama u kojima se infekcija pojavila.
Ebola se ne prenosi lako, zaraženi je ne mogu prenositi dok ne počnu pokazivati simptome, a i tada se prenosi direktnim kontaktom tjelesnih tekućina zaražene osobe, poput krvi, znoja i urina te čestica koje se šire pri kašljanju i kihanju.
Ebola je izazivala jake simptome poput temperature i umora koji su pratili povraćanje i proljev. “Ako ste u zoni u kojoj je ebola, bit će vam jasno je li osoba s kojom razgovarate rizična ili ne”, rekao je William Hanage, epidemiolog s Harvarda.
Stoga je još lakše izolirati zaražene i zaštititi zdravstvene djelatnike kako bi se širenje virusa ograničilo. To se i dogodilo u epidemiji od 2014. do 2016. godine.
Razlika je velika u odnosu na covid-19 za koji znamo da se može širiti s osobe koja je zaražena, a koja nema simptome.
Covid-19
U svakom od gore navedenih slučajeva pojedini virusi nisu imali barem jednu od ključnih komponenti koju ima covid-19, a što je dovelo do globalne pandemije.
“Ovo je savršena oluja”, rekla je Angela Rasmussen, virologinja sa Sveučilišta u Kolumbiji koja je specijalizirana za zarazne bolesti.
Covid-19 može biti tako blag da ne primijetite da ga imate, a može se prenositi i dok osoba ne zna da je zaražena. Dovoljno je ozbiljan da ubije velik dio onih koji se zaraze.
Sve skupa, radi se o virusu koji je jako teško kontrolirati i pratiti što je dovelo i do velikih promjena u našim životima.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati