HRVATSKA se nalazi u predizbornoj kampanji u kojoj se kao nikad prije od političara koji su natječu za mjesta u saboru mogu čuti neke radikalne ili ekstremne ideje, dosad smatrane neprihvatljivim za politički mainstream.

Zapravo svjedočimo nečemu što se naziva Overtonov prozor, po Josephu P. Overtonu (1960. - 2003.), potpredsjedniku slobodnotržišnog think-tanka Mackinac Center for Public Policy.

Što je Overtonov prozor?

Overtonova je teza bila da ideja prvo mora postati popularna da bi se s vremenom pretočila u javnu politiku i zakonski ovjerila, a da bi bila popularna, potrebno ju je prvo kao nešto maltene nezamislivo plasirati u politički i društveni mainstream. Overtonov prozor je raspon političkih ideja koje stanovništvo smatra prihvatljivim, s time da se taj prozor može i pomicati i širiti.

Tome svjedočimo proteklih dana, a jedan primjer toga je prijedlog Katarine Peović iz Radničke fronte, koja je pak dio zeleno-lijeve koalicije Možemo, da država u nadolazećoj krizi “posegne u džepove bogataša”. Peović je u Večernjem listu objavila Manifest nove ljevice, u kojem detaljnije artikulira tu ideju.

Radnička fronta želi uzeti novac 51 tisuće hrvatskih bogataša

“Umjesto osiromašenja većine, država bi trebala posegnuti u džepove bogataša. Oko 51.000 bogataša u Hrvatskoj na bankovnim računima ima oko 75 milijardi kuna. Bilo bi potrebno u fondove za saniranje krize preraspodijeliti sva sredstva u bankama koja premašuju iznos koji garantira Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju bankarskog sustava, što iznosi oko 700.000 kuna”, napisala je Peović, a taj je prijedlog izazvao dosta negativnih reakcija i kod potencijalnih glasača zeleno-lijeve koalicije .

>> Zeleno-lijeva koalicija objavila izborni program

>> Peović: Istra, Kvarner i Rijeka će prvi put imati pravu ljevicu

No iz Radničke fronte tu ideju brane pozivajući se, između ostaloga, na presudu Suda Europske unije iz 2018. godine. Naime, Cipar je za vrijeme krize eurozone 2013. zaplijenio bankovnu štednju kako bi spasio vlastiti bankovni sustav, a da stvar bude zanimljivija, taj potez su od ciparskih vlasti zahtijevali međunarodni kreditori.

Znakovita odluka Suda Europske unije

U praksi je to značilo da su ciparske vlasti uzele štednju bogataša, sve iznad iznosa od 100 tisuća eura, za koje garantiraju europska pravila. Oni kojima je štednja uzeta, Cipar su očekivano tužili, ali su na Sudu Europske unije izgubili. “Sud zaključuje da pojedinci i kompanije koji su inicirali proces nisu uspjeli dokazati da su im ugrožena prava privatne imovine, princip zaštite prema legitimnim očekivanjima i princip jednakog tretmana”, naveo je Sud EU u svojoj odluci.

U kontekstu razmatranja Overtonova prozora u hrvatskom društvu to sve pak znači da je ideja Radničke fronte uspješno plasirana u javnost, koja ju je zasad odbacila, uključujući i mnoge glasače zeleno-lijeve koalicije. 

Potpuna zabrana pobačaja, čak i u slučajevima silovanja

S druge strane imamo sve više apela da se u sklopu politike "zaštite života od začeća" zabrani pobačaj, pa i silovanim ženama, što je u nastupu na televiziji N1 zastupao Mostov Nino Raspudić, koji je u međuvremenu donekle reterirao od tog stava. No njega bez pardona zato u javnosti zastupa Bruna Esih, predsjednica Neovisnih za Hrvatsku (NHR), i predstavnica još jedne desne koalicije pod nazivom Desna liga, koju čine NHR, HSP i Generacije obnove.

>> Raspudić za zabranu pobačaja i silovanim ženama: "Imamo svjedočanstva djece iz BiH"

>> Raspudić bi silovanim ženama zabranio abortus. Ovo je njegova izjava iz 2004. godine

Prethodnih se godina nije moglo u javnosti tako jasno čuti da pobačaj treba zabraniti i silovanim ženama, pa se polako i takvi stavovi implementiraju u prostor Overtonova prozora u hrvatskom društvu te putuju k mainstreamu.

Širenje ekstremnih stavova o zabrani pobačaja savršeno se uklapa u strategiju koju je za vjerski portal Bitno u intervjuu prije četiri godine izložio katolički aktivist Vice Batarelo.

Batarelov poučak

"Prvo, mi u Hrvatskoj pogrešno mislimo da je dovoljno da izađemo na izbore, damo svoj glas i političari će odraditi ono što bismo mi trebali. Ne, to je kontinuirani proces u kojem građani i civilno društvo moraju stalno nešto tražiti i shvatiti da su političari - sluge. Oni su tu da predstavljaju narod. Ako mi šutimo, oni će govoriti ono što misle da je najbolje. Sada se polako vidi u nekim većim strankama kako taj neki konzervativni pogled postaje potpuno normalan stvar i dio političkog mainstreama. Mislim da od konkretnih ljudi možemo istaknuti Marijanu Petir, a u Hrvatskoj Ladislava Ilčića. Vjerojatno ima i drugih ljudi, naročito u HDZ-u. To je proces za koji se mi nadamo da će među tim desnim ili konzervativnim strankama kroz par godina postati dio njihova političkog mainstreama - kao republikanci u SAD-u. Svi republikanski kandidati su pro-life, to se podrazumijeva, to je dio mainstreama. Znači, prvo ide senzibiliziranje, zatim političari i na kraju zakoni", rekao je tada Batarelo, objasnivši tako kako se u praksi provodi pomicanje odnosno širenje Overtonova prozora. 

>> S hodačima za život bi marširali i genocidni diktatori

Kako bismo razjasnili što se to događa, obratili smo se politologu Višeslavu Raosu s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Raos: Peović nije trebala govoriti o štednji

Raos za početak ističe da je Katarina Peović vjerojatno izabrala pogrešnu terminologiju u plasiranju svoje radikalne ideje te da je trebala izbjeći korištenje riječi "štednja".

"Svojedobno je francuski predsjednik François Hollande kao dio svoje politike borbe protiv nejednakosti uveo porez za bogataše od 75 posto. Onda se značajan dio onih koji su tako trebali biti oporezovani preselio u Belgiju. Peović se zaletjela jer je govorila o "štednji" i uzimanju štednje umjesto o oporezivanju, a čini mi se da bi lijeva ekonomska politika trebala ići prema oporezivanju nekretnina ili kapitalne dobiti. Kada se spominje "štednja", onda je tema pogrešno uokvirena. Neku vrstu štednje svi imaju, i bakice imaju nekakvu štednju, barem parsto kuna. Štednja podrazumijeva odgađanje vlastite satisfakcije sada u korist nekakve buduće potrebe i to je posve drugačiji pojam od, recimo, burzovnih špekulanata, koje nije teško staviti u negativan kontekst", objašnjava Raos.

Razlike smo gurali pod tepih tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji

Raos smatra da je hrvatska demokracija tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji mnoge sporne teme gurala pod tepih pa su sada došle na dnevni red.

"Dok smo imali dugački i mukotrpan proces pristupanja Europskoj uniji, u hrvatskoj politici je postojao svojevrsni pakt o nenapadanju. Ako se sjećate, imali smo i Savez za Europu unutar sabora, koji je primjerice uspio postići i to da jedna Vesna Pusić surađuje s HDZ-om u vezi europskih tema. Minus takvog pristupa je da su hrvatska pregovaračka stajališta često bila sprčkana, nije bilo opozicije koja bi ih svojom kritikom brusila, pa smo tek nakon ulaska u EU otkrili da neke stvari nismo najbolje ispregovarali. Prijepori i sukobi koje smo imali su se u to vrijeme meli pod tepih, a kada smo ušli u Europsku uniju, sve to je počelo izlaziti na vidjelo i sada proživljavamo kulturne ratove koje su prošla mnoga druga društva prije nas, napose Amerikanci", pojašnjava Raos.

"Tu se sada otvaraju i bioetička i biopolitička pitanja poput prihvaćanja različitosti, a posljedično vidimo da se i društvena i politička scena i na ljevici i na desnici europeizira i internacionalizira. Preuzimaju se obrasci organiziranja iz SAD-a, kao i diskurs i teme koje su kod nas “strane”, to se naročito vidi u aktivističkom djelovanju Željke Markić, i onda te teme kapilarno ulaze u društvo. Hrvatsko društvo nije po tome nešto posebno zakrvljeno u odnosu na neka druga", kaže Raos.

Ključan je uspon društvenih mreža

Ovaj politolog napominje da “danas mnoge teme brzo mogu ući u mainstream zbog društvenih mreža, koje - ne zaboravimo - stvaraju i eho komore, što znači da ljudima omogućavaju da prate samo ono što ih najviše zanima i da ne budu suočeni s činjenicama koje njihove stavove dovode u pitanje. Ljudi danas mogu stvoriti svoj informacijski svijet”. 

To znači da je s jedne strane lakše pomicati ili širiti Overtonov prozor, ali s druge on postaje sve više nepostojan.

"Paralelno s time imamo i gubitak vjere u institucije. Zato danas svatko može o cjepivu govoriti što god hoće i tako utjecati na mnoge druge", napominje Raos i dodaje kako se i u drugim zemljama sada otvaraju razne teme. "Uostalom, ako američki predsjednik može govoriti što god, onda i drugi osjete da im se otvara prostor", podsjeća baš sugovornik.

Radikalno i ekstremno nije isto

Raos pravi distinkciju između radikalnog i ekstremnog. 

"Radikalno je nešto što iz korijena mijenja situaciju, što ima revolucionarni element, dok je ekstremno situacijski pojam, postoji u odnosu na mainstream. Ako imamo uzak mainstream, onda razne teme mogu biti ekstremne. Ideje Bernieja Sandersa o zdravstvu i školstvu su u SAD-u (bile) ekstremne, a kod nas svaki HDZ-ovac ima takve stavove, kao i sve naše stranke u političkom mainstreamu. Kod nas nije potrebno biti nešto jako lijevo da bi se oko zdravstva i školstva dijelili stavovi Bernieja Sandersa", kaže nam Raos.

Velika većina Hrvata je i dalje protiv zabrane pobačaja

Kada je riječ o ekstremnim stavovima u vezi zabrane pobačaja, Višeslav Raos podsjeća da "istraživanja od 1990-ih do danas pokazuju da se postotak onih koji su za zabranu pobačaja nije značajno povećao". 

"Naravno, dosta toga ovisi kako se formulira pitanje. No mali je postotak onih koji su za potpunu zabranu pobačaja u svim situacijama. Kada se to upari sa stranačkim preferencijama, nastaju zanimljive stvari: redoviti odlazak na misu je dosta dobar prediktor glasanja za HDZ, ali istovremeno većina tih ljudi koji idu na misu nije za potpunu zabranu pobačaja. Zabrana pobačaja kod nas na referendumu nikad ne bi prošla, možda jedino ako bi pitanje bilo lukavo formulirano poput "Jeste li za zaštitu života?", da ne bude jasno koje su sve posljedice podržavanja takve odluke. Jedan dio ljudi je uvijek lako izmanipulirati", kaže Raos.

Kako je HDZ postao demokršćanska stranka

Jedan od primjera širenja Overtonova prozora svakako je sve veće vezivanje pojma "demokršćanstvo" uz HDZ. Franjo Tuđman HDZ sigurno nije definirao kao dominantno demokršćansku stranku, već kao koliko-toliko integrativni narodni pokret, a ni njegovi nasljednici na čelu HDZ-a stranku nisu definirali kao demokršćansku.

Za to da je, primjerice, Davor Ivo Stier nekakav demokršćanin nitko nije znao kada je dotični sa savjetničke pozicije premijera izabran za zastupnika u saboru, pa onda i u Europskom parlamentu. Demokršćanstvo su HDZ-u zapravo nametnule katoličke i desničarske udruge poput U ime obitelji, koje su se žestoko protivile ratifikaciji Istanbulske konvencije, te to definirali kao demokršćanski stav, iako su brojne autentične demokršćanske snage iz drugih država bez problema podržale ratifikaciju.

Raos se slaže s tim tumačenjem, ali dodaje još nešto.

"Za to je odgovoran i sam Plenković, koji pokušava HDZ što više prožeti Europskom pučkom strankom, koja ima mnoge demokršćanske članice, ali i širinu da je njen član (bio) i mađarski Fidesz. S druge strane, u CDU-ovoj mladeži pak postoji sekcija LGBT mladih, što je za HDZ zasad nepojmljivo. Plenković se trudi donekle demokršćanizirati HDZ, a iz desnih katoličkih krugova dolaze prigovori da to nije autentično. No kada bi HDZ, koji je stranka s 200 članova, doista otišao u čvrsto demokršćanstvo, onda više ne bi imao ni toliko članstvo ni toliku glasačku podršku. HDZ adekvatno predstavlja naše sugrađane koji su običajni katolici, koji će slušati Crkvu, ali do neke granice. To je naša stvarnost. Zato npr. Željka Markić nije imala uspjeha kao direktni kandidat na izborima", objašnjava Raos.

"Najradikalniji iskorak u ekonomskom smislu nudi ekipa oko Pametno"

To su svjetonazorske teme, no više radikalizma, kada je riječ o ekonomiji, Raos vidi kod liberalnog centra.

"U ekonomskom smislu, kod nas možda najradikalniji iskorak nudi ekipa oko Pametno, Davor Huić, Glas poduzetnika. Jer, nemojmo se lagati, kod nas je politička scena u ekonomskom smislu nagnuta na lijevo, etatistička. Katarina Peović nudi također neke radikalne ekonomske ideje, ali to nije ekstremno u odnosu na mainstream jer je kod nas ekonomski mainstream više lijevo. Možemo mi raspravljati o tome kako je u Hrvatskoj socijalna država neefikasna, ali socijalna država je mainstream. Modelski gledano mi nismo neko posve slobodno tržišno gospodarstvo", smatra Raos.

>> Centar napokon ima ozbiljnu političku opciju

>> Orešković i partneri: Lijevo partijanje i desno orgijanje Hrvatsku je dovelo do dna

Sve to što se u Hrvatskoj trenutno događa u političkom i ekonomskom polju može se tumačiti na više načina. Jedni će reći kako je riječ o destabilizaciji, napose premijer Andrej Plenković kojemu je mantra stabilnost, dok će drugi reći da je riječ o novom zamahu demokratizacije hrvatskog društva i jačanju pluralizma mišljenja.

Problemi ostaju za buduće generacije

Overtonov prozor se i širi i pomiče, donedavno nezamislivo ulazi u mainstream. Je li to dobro ili loše za Hrvatsku, pitamo na kraju Višeslava Raosa.

"Imamo opasnost od vajmarizacije, slijedi nam mučno razdoblje od 10-15 godina nakon čega se može očekivati neka nova generacija koja će stvoriti zdravije društvo. Nas treba brinuti da u tom procesu raščišćavanja ne bude previše poginulih, figurativno rečeno. No i to ovisi o tome da previše ljudi ode van, a nije nemoguće da zaoštravanje društvenih sukoba u Hrvatskoj proizvede još jedan egzodus pa na kraju više nećemo imati koga s kime bismo razgovarali i polemizirali", zaključuje ovaj politolog.