NESTABILNOST i neadekvatna gradnja starih zgrada dovela je do velikih razaranja u potresu duž tursko-sirijske granice u ponedjeljak, 6. veljače 2023. Ali potres je bio i nevjerojatno jak.

Videosnimke gradova u blizini epicentra potresa pokazuju razorni oblik urušavanja koji neki nazivaju pancaking. To se događa kada se cijela zgrada uruši, pri čemu svaki kat padne jedan na drugi tako da izgleda kao "palačinke" na tanjuru. Šanse za preživljavanje kod takve vrste urušavanja zgrada su minimalne, piše Deutsche Welle.

"Višekatnice s ovakvom vrstom razaranja vjerojatno su stare i imaju soft story gradnju", kaže Mehdi Kashani, izvanredni profesor građevinske i inženjerske seizmologije na britanskom Sveučilištu Southampton.

Soft story

Soft story zgrade imaju hodnike s prozorima, širokim vratima i drugim otvorima na mjestima gdje bi trebao biti solidni i nosivi čvrsti zid kako bi taj objekt izdržao potres. Kada se jedan od ovakvih hodnika nalazi na nekom od donjih katova, s njegovim rušenjem se može srušiti cijela konstrukcija zgrade.

Iako su neke zgrade duž tursko-sirijske granice na područjima podložnim potresima izgrađene da izdrže razorne potrese, većina je napravljena prije nego što je osmišljena "seizmička gradnja".

"Osnovni principi gradnje, kojima se objekti štite od jakih potresa, počeli su se razvijati 1960-ih i 70-ih godina, što znači da oni ne sežu u dublju prošlost", napominje Kashani.

"Potres u Kobeu (u Japanu) 1995. godine bio je ključna točka i prekretnica koja je dovela do promjene mnogih stvari koje su tada pošle po zlu. Doveo je i do dodatnih istraživanja. Tek kasnih 1990-ih i početkom 2000-ih su se mnogi (seizmički) kodeksi počeli mijenjati", kaže.

Seizmički kodeksi su propisi koji uređuju kako se mora graditi na osjetljivim područjima, odnosno područjima u čijoj blizini se pomiču i sudaraju tektonske ploče. Posebno zgrade, koje nisu izgrađene u skladu sa seizmičkim propisima, pretrpjele su velika razaranja u potresu koji se dogodio u Turskoj.

Kashani je rekao da se starije zgrade mogu naknadno učvrstiti kako bi bolje izdržale potrese - to je praksa u Japanu i Čileu, gdje su potresi česti. "Međutim, za to je potreban novac i politička volja i stoga se to ne radi svugdje gdje bi trebalo", primjećuje Kashani.

"Plitak potres"

Ali razaranja nisu uslijedila samo zbog načina gradnje. Jačina potresa bila je "neoprostiva". Prema Kashanijevim riječima, radilo se o "plitkom potresu". To znači da se sudar tektonskih ploča dogodio bliže površini Zemlje, čineći udar o tlo mnogo jačim nego da se sudar dogodio u dubini, kada bi mu trebalo duže vrijeme da stigne do površine.

To je poput vala u oceanu, pojasnio je Kashani. "Ogroman val odmah će oboriti obližnjeg surfera s njegove daske. Ali kada ti valovi dolaze izdaleka i putuju oceanom, onda oni oslabe i nemaju veliki utjecaj čak ni na surfere-početnike".

Odgovor na pitanje je li potres bio plitak ili dubok objašnjava zašto neki potresi s relativno malim magnitudama uzrokuju velika razaranja.

Kashani s tim u vezi spominje potres u Bamu koji je pogodio Iran 2003. godine. Iako je imao magnitudu od 6.3 stupnja, što bi u drugim okolnostima rezultiralo malim brojem žrtava, ubio je više od 25.000 ljudi jer se radilo o "plitkom potresu".

Struktura i konstrukcija važnija od materijala

"Materijali koji se koriste u gradnji nisu najvažnija stavka osiguravanja zgrade da izdrži potres", rekao je Kashani. Važnija je betonska konstrukcija i struktura.

Na primjer, s pravilnim projektiranjem zgrade, betonska struktura može pružiti odličnu osnovu za građevinu otpornu na potres. Ali ako je građevina nepropisno strukturirana, betonska zgrada se može srušiti poput onih stambenih objekta koji se mogu vidjeti na snimkama koje dolaze iz Turske i Sirije.

Trenutna "seizmički gradnja" omogućava zgradama da izdrže vrlo jake potrese bez rušenja, što ne spašava živote samo njezinih stanara, već i živote ljudi u susjedstvu i okolini. Ali i takvi objekti pretrpe određenu štetu, mada Kashani smatra da se to vjerojatno može poboljšati u sljedećem razdoblju usavršavanjem propisa za gradnju.

U sljedećem razdoblju stručnjaci će otputovati na područje potresa u Turskoj i Siriji kako bi proučili kvalitetu gradnje. Pokušat će razumjeti koje su karakteristike omogućile zgradama, koje su ostale neoštećene, da se ne sruše.