Screenshot: CBS/Pentagon

Američki predsjednik Donald Trump sinoć je naredio prvi izravni napad na sirijski režim u šest godina rata. Niti tjedan dana ranije, njegov državni tajnik Rex Tillerson rekao je da je Bašar al-Asad "politička realnost".

>> OSVETA ZA POKOLJ BOJNIM OTROVIMA Trump naredio lansiranje projektila na Siriju

Što se dogodilo, i što stoji iza ove nagle promjene stava?

"Ne može biti nikakve sumnje da je Sirija iskoristila zabranjeno kemijsko oružje"

Trump je napad Asadovih zračnih snaga kemijskim oružjem na pobunjeničko uporište, u kojem je poginulo najmanje 85 civila, od čega 23 djece, opisao kao "barbarski napad" i dodao da "nijedno Božje dijete ne bi ikada trebalo trpjeti takav užas".

Iz tog je razloga naredio "ciljani vojni udar na zračnu bazu u Siriji iz koje je kemijski napad lansiran", navodeći kao razlog "vitalni nacionalni interes SAD-a da odvrati i spriječi širenje i korištenje smrtonosnih kemijskih oružja".

Trump je dodao kako "ne može biti nikakve sumnje da je Sirija iskoristila zabranjeno kemijsko oružje, krši svoje obveze pod Konvencijom za kemijsko oružje i ignorirajući inzistiranje Vijeća sigurnosti UN-a" i pozvao "sve civilizirane nacije da pomognu okončati pokolj i krvoproliće u Siriji".

Trump se ne želi potpuno uključiti u rat u Siriji?

Trumpova odluka prilično je šokantna i za njegove pristalice i za kritičare, s obzirom na njegovo dugogodišnje protivljenje intervenciji protiv Asadovog režima i pružanju pomoći anti-režimskim pobunjenicima, kao i zbog njegove naklonjenosti sirijskoj saveznici Rusiji. No iz ovog objašnjenja da se zaključiti kako je američki predsjednik naredio samo ograničenu vojnu akciju koja za cilj nema takozvanu smjenu režima koji je odgovoran za smrt stotina tisuća svojih građana, već kazna za korištenje kemijskog oružja.

Kako piše Vox, Trump očito želi izbjeći potpuno uključivanje u rat između Asada i pobunjenika i tako riskirati sukob s njegovim saveznicima Rusijom i Iranom. Cilj je, barem službeno, poslati poruku Asadu da korištenje kemijskog oružja, onog istog koje je trebao u potpunosti predati na uništenje nakon dogovora iz 2013., SAD neće više tolerirati. To je potvrdio i glasnogovornik Pentagona kapetan Jeff Davis u svojoj izjavi.

Naravno, povijest američkih vojnih intervencija pokazuje nam da ograničena akcija može vrlo lako eskalirati u širi sukob.

Sirijska vojska znala za napad

Međutim, više je razloga za sumnju u prave Trumpove motive iza ovog naglog  i neočekivanog obrata. Sirijska vojska očito je unaprijed znala za američki plan napada na zračnu bazu al-Šajrat u provinciji Homs zahvaljujući dojavi ruske vojske, koja je pak dobila upozorenje američke vojske kako bi se izbjegle ruske žrtve. Zahvaljujući informacijama, za koje je američka vojska mogla pretpostaviti da će doći do sirijske, iz zračne baze je evakuirano osoblje i izmještena vojna oprema neposredno prije napada krstarećim projektilima, kako je za ABC News posvjedočio lokalni aktivist i očevidac napada.

Prema posljednjim informacijama, gubici sirijske vojske u ljudstvu su minimalni - četvero vojnika, što potvrđuje informaciju o evakuaciji. "Napad na jednu zračnu bazu čini se kao simboličan. Mislim da je ministar obrane general James Mattis dao predsjedniku listu opcija, s tim da je ova bila najmanja. Ovo nije bio napad s namjerom da se skrši sirijska vojska... Mislim da se predsjednik pokušava postaviti kao različit od svojeg prethodnika", komentirao je za ABC bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Richard Clarke.

Deveti kemijski napad od početka godine

Osim toga, ne samo što napad na Kan Šejkun nije prvi napad sirijske vojske bojnim otrovima u ratu - napad sarinom u Guti 2013. ubio je više od 1400 ljudi - već se radi o devetom kemijskom napadu samo od početka ove godine. To je i Trumpova administracija sama priznala, javlja Daily Beast, ali je svejedno neizravno podržavala Asadov ostanak na vlasti.

Tako je primjerice, prema izvješću Liječnika bez granica, bolnica u Hami pogođena bojnim otrovom 25. ožujka. Slični napadi izvedeni su 29. i 30. ožujka - istog dana kad je Tillerson priopćio kako će "Asadovu budućnost odlučiti sirijski narod", što je ista retorika koju koriste Rusija i Iran, unatoč opravdanoj bojazni da Sirija ne može imati slobodne izbore pod njegovim režimom i usred građanskog rata.

"Ako ste Bašar al-Asad i pročitate da za SAD više nije prioritet da vas smijeni s vlasti...onda je to poticaj da djelujete s osjećajem nekažnjivosti", komentirao je stav Bijele kuće senator Marco Rubio, sugerirajući motiv iza Asadove dozvole za napade kemijskim oružjem.

Principijelna reakcija ili oportunizam?

Iako se čini da se u prijašnjim slučajevima radilo o napadima manje smrtonosnim klorom, a u zadnjem slučaju puno smrtonosnijim sarinom, teško je ne posumnjati da je Trumpova odluka o odmazdi vođena više oportunizmom nego iskrenim i principijelnim protivljenjem korištenju kemijskog oružja.

Osim što je Trump prije četiri godine sam bio oštro protiv vojne intervencije iz istog razloga, kada je o njoj razmišljao Barack Obama, još jedna njegova objava na Twitteru iz mandata njegova prethodnika naznačuje što bi mogao biti Trumpov stvarni motiv.

"Sad kad su Obamini brojevi iz anketa (o podršci) u slobodnom padu - gledajte kako će pokrenuti napad u Libiji ili Iranu. Očajan je", napisao je Trump 2012. Osim što je postotak podrške samom Trumpu rekordno nizak za bilo kojeg američkog predsjednika ovako rano u mandatu - jedva nešto više od 40% prema Real Clear Politics, istraga oko kontakata njegovog tima s ruskim dužnosnicima tijekom uplitanja Kremlja u američke izbore daje mu ozbiljne razloge za brigu.

Vojna intervencija čini se kao idealna prilika za odvraćanje pažnje i dizanje popularnosti. Moguće je tu lekciju Trump usvojio i od Vladimira Putina, kojem je podrška ruske javnosti itekako skočila nakon vojnih akcija u Ukrajini i Siriji. Također, teško da je slučajnost to što je akciju naredio baš na večer posjeta kineskog predsjedniak Xi Jinpinga, kojeg je vjerojatno htio impresionirati i pokazati "snagu".

A opet, možda je, kao što je rekao, prizor brutalno usmrćene djece zaista imao toliki utjecaj na njega. S nekonvencionalnim i nepredvidljivim državnikom kao što je Trump, sve je moguće.