NEVJEROJATNO je, ali istinito. Donald Trump - novoizabrani predsjednik zemlje koja se smatra jednom vrstom suvremenog repera ili uzora demokracije - i Vladimir Putin - predsjednik zemlje zarobljene u tvrdoj autokraciji ili fingiranoj demokraciji - imaju isti negativan stav o multilateralnom sustavu koji determinira suvremene međunarodne odnose. Argumentacija spomenutih lidera je da međunarodne organizacije, ustanovljene nakon Drugog svjetskog rata, više nisu dovoljno učinkovite te da rade suprotno interesima zemalja koje oni predstavljaju.

Putinovo shvaćanje multilateralizma

Opće je poznato da je Putin tijekom niza godina otvoreno kritizirao djelovanje mnogih međunarodnih organizacija, u prvom redu NATO saveza. Putinovo kritiziranje širenja NATO-a na istok, unatoč obećanjima zapadnih dužnosnika, nikada formalno-pravno uobličenim, dio je narativa ruske propagande kojim se opravdava "specijalna vojna operacija" u Ukrajini, odnosno agresija punog opsega na susjednu, suverenu državu, punopravnu članicu UN-a.

S druge strane, Putin već dugo govori o potrebi redefiniranja međunarodnih odnosa kao posljedici promjene karaktera geopolitičke pozornice gdje se, po njegovom i mišljenju njegovih apologeta, nezaustavljivo stvara multipolarni svijet. Dakle, Sjedinjene Države više ne mogu biti svjetski hegemon u nametnutom unipolarnom svijetu, koji svoje interese plasira preko multilateralnih organizacija drugim "polovima" poput, na primjer, Kine, Rusije, Indije ili čak same Europske unije. Zanimljivo je da istu argumentaciju samo iz druge perspektive koristi i novoizabrani američki predsjednik.

Što kaže Trump?

Trump u maniri najtvrđih američkih izolacionista misli da njegova zemlja gubi u svim međunarodnim organizacijama, bilo da je potkradaju nelojalni europski NATO saveznici koji ne žele izdvojiti dovoljno novca za svoju obranu, Kinezi koji Amerikancima prodaju višestruko više nego što od nje kupuju - posredno "zahvaljujući" i pravilima Svjetske trgovinske organizacije WTO - ili Kanađani i Meksikanci koji koristeći pogodnosti Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini NAFTA - redefiniranim pod Trumpovom dirigentskom palicom u SAD-Meksiko-Kanada sporazum USMCA od 1. srpnja 2020.godine - uništavaju američko gospodarstvo nekontroliranim propuštanjem ilegalnih imigranata i narkotika.

Ako se tome doda da obojica lidera smatraju kako su G20, ali neusporedivo više G7, elitističke skupine koje gotovo uopće ne doprinose rješavanju svjetskih sigurnosno-gospodarskih problema te da je sustav UN-a, a posebno njegovog najvažnijeg tijela Vijeća sigurnosti neučinkovit i poprilično potrošen, postavlja se pitanje koje alternativne agende američki i ruski predsjednici nude kao zamjenu postojećem multilateralnom sustavu. Ne treba smetnuti s uma da se radi o sustavu koji je nakon završetka Drugog svjetskog rata uspio održati kakvu takvu ravnotežu i globalni mir na planetu.

Kako bi Trump mogao potkopati multilateralni sustav?

I dok je Putinova agenda otklona od multilateralizma potpuno jasna kroz rušenje europske sigurnosno-gospodarske strukture utemeljene ne samo Poveljom UN-a nego i kreiranjem EU kao zajednice zasnovane na demokraciji, pravoj državi, vladavini prava te iznad svega poštivanju univerzalnih ljudskih prava i sloboda - svemu onom što je Putin u današnjoj Rusiji uspješno suspendirao, premda se mnogi analitičari zavaravaju da je jedini cilj destrukcije ruskog predsjednika otpor vojnom organiziranju država kroz članstvo u NATO-u - postavlja se pitanje potencijalnog Trumpovog djelovanja u smislu razaranja multilateralnog sustava.

Prvi njegov korak u tom smjeru mogao bi biti povlačenje SAD-a iz Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora. Međutim, ovaj scenarij prominentni promatrači u Washingtonu smatraju malo vjerojatnim, ne sporeći da će Trump ponovno izvršiti snažan pritisak na druge članice NATO-a kako bi povećale izdatke za obranu i time, po njegovu mišljenju, rasteretile američke porezne obveznike.

Odluka Kongresa SAD-a

Posebno se u tom kontekstu navodi Zakon o autorizaciji nacionalne obrane Sjedinjenih Država za 2024. godinu, kojim je predsjedniku zabranjeno donošenje odluke o povlačenju iz NATO-a bez odobrenja Kongresa. Nova Trumpova administracija bi potencijalno mogla zauzeti stav da su odredbe spomenutog zakona protuustavno ograničenje ovlasti predsjednika. 

Međutim, ako se ima u vidu da su sponzori spomenutog Zakona u Kongresu bili senatori Tim Kaine i posebno Marco Rubio - Trumpov novi državni tajnik - onda je jasno da bi svako osporavanje njegove primjene značilo velike neugodnosti u pogledu kredibiliteta nove administracije.

Pariški sporazum o klimatskim promjenama

Trump bi, također, mogao ponovno povući SAD iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Učinio je to  tijekom svog prvog mandata. Njegova odluka je bila suspendirana na samom startu rada tadašnje nove američke administracije. Ovog puta promatrači vjeruju da bi Trump mogao otići i korak dalje, povlačeći se iz Okvirnog sporazuma UN-a o klimatskim promjenama. Riječ je o međunarodnom ugovoru kojem se SAD pridružio još 1992. godine, za vrijeme vladavine predsjednika Georgea H.W. Busha i pod kojim se, zapravo, pregovarao Pariški sporazum kao izvršni sporazum koji nema formalno-pravnu razinu ugovora te mu zbog toga za usvajanje nije ni bilo potrebno odobrenje Senata. 

Budući da je Okvirni sporazum UN-a ugovor koji je odobrio Senat - dvotrećinskom većinom - neki američki znanstvenici ustavnog i međunarodnog prava tvrde da se predsjednik Trump ne bi mogao povući iz njega bez prethodnog odobrenja Senata. Po pravnoj analogiji imaju identično mišljenje i kada je u pitanju bio Pariški sporazum pod okriljem spomenutog Okvirnog sporazuma UN-a. Sud do sada nije riješio ovo pitanje, ali je sasvim sigurno da bi zagovornici zaštite okoliša osporili eventualnu novu Trumpovu odluku.

Specijalizirane agencije UN-a i međunarodni tribunali

Alati koje bi Trumpova administracija mogla koristiti u dezavuiranju međunarodnih organizacija - prije svega specijaliziranih agencija UN-a - mogli bi biti prekid financiranja, nametanje sankcija te, na koncu, mjere povlačenja predstavnika SAD-a iz struktura upravljanja. Kao primjeri navode se Trumpovo gotovo izvjesno odbijanje financiranja Agencije UN-a za pomoć i rad u Palestini UNRWA, povlačenje iz Organizacije UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu UNESCO te povlačenje iz Vijeća za ljudska prava UN-a.

Ista sudbina sankcioniranja mogla bi zadesiti i Međunarodni kazneni sud ICC te njegovog tužitelja, Karima A.A. Khana, zbog toga što se "drznuo" izdati naloge za uhićenje izraelskih dužnosnika odgovornih za kršenje međunarodnog prava u Pojasu Gaze, ali i zbog izdanog naloga za uhićenje Putina uslijed zločina počinjenih protiv civilnog stanovništva u Ukrajini. Trump s Putinom želi brzi dogovor u vezi ukrajinskog rata. Težak zadatak ako ruskog predsjednika netko u međuvremenu uhiti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala