UKRAJINSKO ministarstvo obrane odlučilo je šutjeti o tijeku ofenzive, pa čak i negirati da je počela, usprkos činjenici da je i Bijela kuća još prije četiri dana izjavila da ukrajinska ofenziva teče jako dobro.

Najvjerojatniji razlog za ukrajinsku suzdržanost oko priznanja da je velika protuofenziva počela je činjenica da na nekim pravcima napada nisu ostvareni očekivani rezultati.

Zastoj nakon početnih uspjeha 

Ukrajinske snage započele su ofenzivne operacije 4. lipnja južno i istočno od grada Velike Novosilke. Nakon početnih uspjeha, koje su priznali i ruski izvori, došlo je do zastoja. A onda su 6. lipnja ti isti ruski izvori počeli tvrditi da su ruske snage u snažnim protunapadima vratile sve izgubljene položaje. Na tom je području ruska obrana izdržala.

Onemogućen desant, uništeni Leopardi...

Nakon što je razorena brana u Novoj Kahovki i time onemogućeno desantiranje na lijevu obalu Dnjepra i za dugo vremena onemogućen prodor prema Krimu, težište borbi prebačeno je južno od grada Orihiva u Zaporiškoj oblasti.

Rusko ministarstvo obrane objavilo je jedva upotrebljive snimke s izvidničkih bespilotnih letjelica koje prikazuju ukrajinske Leoparde 2 u napadu. I, naravno, nekoliko uništenih. Ukrajinsko ministarstvo obrane uopće nije spomenule te bitke.

Rusi odlično koriste ukrajinsku šutnju

Odluka da neće s javnosti dijeliti vijesti s bojišta (osim oko Bahmuta koji više uopće nije bitan) teški je promašaj ukrajinskog političkog i vojnog vrha. Ukrajinsku šutnju Rusi jako dobro koriste da bi stvorili dojam kako njihove snage ne samo da odolijevaju napadima nego jednako snažno uzvraćaju.

Time je i inače zamagljeno stanje na bojištu dodatno postalo jednostrano. Svi znaju da se vode teške borbe, a ukrajinskih informacija nema. To je na kraju dovelo do apsurdne situacije da se i ukrajinski tisak mora pozivati na ruske blogere.

Što Ukrajinci skrivaju?

Pitanje je što to ukrajinsko ministarstvo obrane skriva. Kao da ruski zapovjednici ne znaju gdje Ukrajinci napadaju i kakvo je stanje na bojištu pa bi im ukrajinski izvještaji kao otkrili nešto novo. Ili je razlog šutnje činjenica da je ofenziva zapela? Zlobnici bi rekli da bi se Ukrajinci već zasigurno pohvalili da imaju čime.

Ono što je sigurno jest da ukrajinski glavni stožer trenutno pokušava pronaći mjesto na kojem će ruska obrana popustiti, što bi im omogućilo prodor po dubini. Nije toliko važno gdje bi se točno taj prodor dogodio jer bi on trebao izazvati lančanu reakciju popuštanja cijele ruske obrane u Zaporižji i jugoistočnom dijelu Donjecka.

Leopardi su ranjivi baš kao i svi drugi tenkovi

Nadanja da će ruski vojnici pobjeći čim vide Leoparde nisu se ostvarila. Dapače, ukrajinske posade otkrile su da su Leopardi jednako ranjivi kao i svi drugi tenkovi. Naročito ako njima uđu u minsko polje. Protutenkovske mine zaustavit će svaki tenk, i Leopard 2, i Abrams, i Challenger 2. Pa čak i Merkavu IV. 

Jedini način da protutenkovska mina ne zaustavi tenk i učini ga beskorisnim je obuka. Jako puno obuke. I to ne samo obuka tenkovskih posada već združena obuka cijele brigade i šire. Upravo ono što su Ukrajinci izbjegli.

Pet tjedana temeljne obuke, a onda još toliko napredne očito nije bilo dovoljno. Naime, za formiranje nove oklopne brigade treba najmanje 50 tjedana svakodnevne obuke. Britanci, Nijemci, Poljaci i ostali pristali su zbrzati obuku Ukrajinaca za svoje tenkove. Amerikanci nisu. Oni su odlučili ukrajinske posade Abramsa obučavati 12 tjedana.

Leopardi i Bradleyji ušli u minsko polje

Pokušaj ukrajinskog političkog i vojnog vrha da spriječi curenje informacija mimo službenih kanala (koji su zatvoreni) i ovog puta nije uspio. Previše je mladih vojnika koji su "naoružani" pametnim telefonima s kamerama. I svi oni žele poslati fotografije i filmiće rodbini i prijateljima.

Tako se doznalo da je istina da su ukrajinski Leopardi ušli u minsko polje i da ih je puno naletjelo na mine, zajedno s borbenim vozilima pješaštva Bradley. Međutim, snimke vojnika pokazale su kako su ukrajinske snage uspjele oštećene Leoparde izvući u pozadinu i vrlo brzo ih popraviti, ali i da je dio oštećenih Leoparda 2 varijante A6, a ne samo A4.

Utvrda zvana Tokmak

Trenutno ukrajinska vojska ima težište napada iz pravca Orihiva prema Tokmaku. Uspiju li Ukrajinci osloboditi Tokmak, otvorit će im se pravac djelovanja prema Melitopolju.

Ruska vojska od Tokmaka je napravila utvrdu okruženu rovovima, minskim poljima i protutenkovskim preprekama pa njegovo oslobađanje neće biti nimalo lako. Ukrajinska vojska mogla bi jednostavno zaobići Tokmak i nastaviti s napredovanjem da on nije važno cestovno čvorište. 

Važnost Robotina

Zadnje provjerene informacije bile su da se snažne borbe vode na prilazima selu Robotine. Važnost Robotina je višestruka. Najvažnije je to što kroz selo prolazi magistralna cesta TO408, koja vodi na jug prema Tokmaku, a bitna je i pozicija sela, koje se nalazi na dominatnoj uzvisini, što trenutno Rusima daje značajnu prednost.

Tim prije jer će ukrajinske snage morati ne samo osloboditi Robotine već i okolne uzvisine (sve iznad 160 metara visine) koje dominiraju područjem. Neprovjerene informacije iz ruskih izvora govore da su Ukrajinci oslobodili ne samo Robotine već i tri sela južnije (Novoprokopivka, Iljčenkove i Solodka Balka) te da su već na prilazima Tokmaka.

Zanimljivo je da velika većina ruskih proratnih blogera ponavlja jednu te istu šprancu – Ukrajinci napadaju i možda ostvaruju mali napredak, no Rusi ih zaustavljaju i sljedeći dan protunapadima vraćaju sve položaje. I tako iz dana u dan na svakom dijelu bojišta. Tek neki, uglavnom provagnerovski orijentirani, spominju ukrajinska napredovanja i teške ruske gubitke.

Zasad ništa od "olujne" protuofenzive

Puno je razloga zbog kojih ukrajinski politički vrh ne želi priznati da je počela velika proljetna ofenziva. Prvi je to što se previše pričalo o njoj. Predsjednik Zelenski je čak obećavao oslobađanje Krima. Ako već ne oslobađanje Krima, onda brzu i "olujnu" pobjedu koja će trajno preokrenuti tijek rata. Zasad od toga nema ništa.

Nadanja Ukrajinaca da će Rusi napuštati položaje i bježati kad ugledaju Leoparde nisu se ostvarila. Ukrajinski vojnici moraju osvajati rov po rov, selo po selo. Zbog toga sve ide puno sporije nego što su se u Kijevu nadali.

Međutim, ofenziva je tek počela i sve dok general Zalužni ima slobodne snage koje može poslati u napade, postoji šansa da ona i uspije.