POČINJE blagom groznicom i slabošću, a slijedi bolni kašalj i teškoće s disanjem. Infekcija se širi među ljudima i prelazi na osobe u neposrednoj blizini. Suzbijanje epidemije zahtijeva traženje kontakata, kao i izolaciju i liječenje oboljelih tjednima ili mjesecima.

Ova podmukla bolest pojavila se u svim dijelovima svijeta. Radi se o tuberkulozi, najvećem infektivnom ubojici u svijetu, koji godišnje odnese 1,5 milijuna života, za The New York Times piše Apporva Mandavilli.

Do ove godine tuberkuloza i njeni smrtonosni prijatelji HIV i malarija stalno su napredovali. Danak ovim bolestima u prethodnom je desetljeću bio najveći 2018. godine, što je ujedno i posljednja godina za koju su dostupni podaci. No, dok se pandemija koronavirusa širi svijetom te obuzima svjetske zdravstvene resurse, ovi umnogome zanemareni neprijatelji se vraćaju.

Problem dostupnosti lijekova zbog karantene

"Covid-19 prijeti poništiti sav naš trud i vratiti nas tamo gdje smo bili prije 20 godina", kaža dr. Pedro L. Alonso, direktor globalnog programa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za malariju.

Nije samo koronavirus odvratio znanstvenu pažnju s tuberkuloze, HIV-a i malarije.

Karantene, posebice u dijelovima Afrike, Azije i Latinske Amerike, podignule su nepremostive prepreke pacijentima koji moraju putovati da bi dobili dijagnozu ili lijekove, pokazuju razgovori s desecima zdravstvenih dužnosnika, liječnika i pacijenata širom svijeta.

Strah od koronavirusa i zatvaranje klinika odvratili su mnoge pacijente koji se bore s HIV-om, tuberkulozom i malarijom, dok ograničenja putovanja zrakom i morem ozbiljno ograničavaju isporuku lijekova najteže pogođenim područjima. Oko 80 posto programa za tuberkulozu, HIV i malariju širom svijeta prijavilo je poremećaje u uslugama, a 25 posto osoba koje žive s HIV-om prijavilo je probleme u dostupnosti lijekova, pokazuju podaci UN-a.

Prekidi ili kašnjenja u liječenju mogu dovesti do rezistencije na lijekove, što je ionako ogroman problem u mnogim zemljama.

Prijeti nam porast smrtnih slučajeva od tuberkuloze, HIV-a i malarije

U Indiji, u kojoj živi 27 posto svih pacijenata s tuberkulozom na svijetu, dijagnoze su opale za gotovo 75 posto otkako je počela pandemija. U Rusiji su se HIV klinike počele baviti testiranjem na koronavirus. Malarična sezona započela je u zapadnoj Africi, koja bilježi 90 posto svih malarija u svijetu, ali normalne strategije za suzbijanje - distribucija mreža za postelje s insekticidima i zaprašivanje pesticidima, ograničene su zbog lockdowna.

Prema jednoj procjeni, tromjesečni lockdown u različitim dijelovima svijeta i postupno vraćanje u normalu tijekom 10 mjeseci moglo bi rezultirati s dodatnih 6,3 milijuna slučajeva tuberkuloze i 1,4 milijuna smrtnih slučajeva.

Šestomjesečni prekid antiretrovirusne terapije moglo bi rezultirati s više od 500.000 dodatnih smrtnih slučajeva od bolesti povezanih s HIV-om, pokazuju podaci WHO-a. Drugi model WHO-a predvidio je da bi se u najcrnjem scenariju broj umrlih od malarije mogao udvostručiti na 770.000 godišnje, piše New York Times.

Najviše stradavaju najsiromašniji

Nekoliko je javnozdravstvenih stručnjaka gotovo u suzama upozorilo da bi uz nastavak ovakvih trendova koronavirus mogao poništiti godine, a možda i desetljeća mukotrpnog progresa u borbi protiv tuberkuloze, HIV-a i malarije.

Global Fund, javno-privatno partnerstvo za borbu protiv spomenutih bolesti, procjenjuje da će za ublažavanje ove štete biti potrebno najmanje 28,5 milijardi dolara, a taj će iznos biti vrlo teško prikupiti.

Ako nam je povijest bilo kakav pokazatelj, utjecaj koronavirusa na siromašne osjetit će se dugo nakon što se pandemija završi. Socioekonomska kriza ranih 90-ih u istočnoj Europi, primjerice, dovela je do najvećih stopa tuberkuloze otporne na više lijekova na svijetu, a tako je čak i danas. Polazište ovog rušilačkog lanca događaja je neuspjeh u dijagnozi. Što je duže osoba nedijagnosticirana i liječenje kasnije počne, izglednije je da će se bolest raširiti i ubijati.

Kod malarije i kratka odgoda u dijagnosticiranju može dovesti do fatalnog ishoda, ponekad i nakon samo 36 sati od pojave groznice. "Radi se o bolesti kod koje si ne možemo priuštiti čekanje", rekao je dr. Alonso za New York Times. Zabrinut zbog širenja malarije u zapadnoj Africi, WHO razmatra davanje antimalaričnih lijekova kompletnoj populaciji, što je posljednja strategija koja se koristila tijekom epidemije ebole u zapadnoj Africi i ustanku Boko Harama.

Širom supsaharske Afrike sve manje žena dolazi u klinike za dijagnosticiranje HIV-a. Šestomjesečni prekid u pristupu lijekovima koje sprječavaju da HIV pozitivne majke prenesu infekciju novorođenčadi može dovesti do porasta HIV infekcije kod djece i do 139 posto u Ugandi i 162 posto u Malaviju, pokazuju podaci UN-a.

Smanjenje dijagnostičkih kapaciteta može imati najveći utjecaj na tuberkulozu te dovesti do strašnih posljedica po domaćinstva, jer se bakterija, baš kao i koronavirus, najučinkovitije širi zrakom u zatvorenom prostoru i među ljudima u bliskom kontaktu.

Svaka osoba koja boluje od tuberkuloze može u godinu dana zaraziti 15 drugih osoba, što povećava mogućnost da zaraženi nastavi širiti bolest u zajednici nakon što se lockdown završi. Izgledi su posebno zabrinjavajući u gusto naseljenim područjima i visokim stopama tuberkuloze, kao što su favele Rio de Janeira ili gradovi Južne Afrike, ističe Mandavilli.

"Što više nedijagnosticiranih i neliječenih slučajeva ostavimo, više ćemo ih imati sljedećih godina", kaže Lucica Ditu, koja vodi Stop TB Partnership, međunarodni konzorcij 1700 skupina za borbu protiv bolesti.

"Nitko više ne testira na tuberkulozu. Um kliničara u Meksiku, kao i političara, zaglavljen je s covidom-19“

Infrastruktura za dijagnosticiranje HIV-a i tuberkuloze blagodat je za mnoge zemlje koje se bore s koronavirusom. GeneXper, alat koji se koristi za detektiranje genetskog materijala iz bakterije tuberkuloze i HIV-a, također može pojačati RNK koronavirusa za dijagnozu.

No, većina klinika sada strojeve koristi samo za traženje koronavirusa. Davanje prednosti koronavirusu nauštrb tuberkulozi "vrlo je glupo iz perspektive javnog zdravlja i treba biti pametan i pratiti oboje", smatra dr. Ditiu.

U mnogim je zemljama pandemija rezultirala snažnim padom dijagnosticiranja tuberkuloze: 70 posto u Indoneziji, 50 posto u Mozambiku i Južnoj Africi i 20 posto u Kini. Krajem svibnja, dok je rasla infekcija koronavirusom, u Meksiku je broj dijagnoza tuberkuloze pao na 263, a u istom tjednu prošle godine bilo ih je 1097.

Dr. Giorgio Franyuti, izvršni direktor Medical Impacta, aktivističke skupine iz Meksika, obično radi u udaljenim meksičkim džunglama, dijagnosticira i liječi tuberkulozu kod naroda Lacandon. Budući da zbog pandemije nije mogao putovati, radio je u improviziranoj vojnoj bolnici u Ciudad Mexicu i liječio pacijente s covidom-19. Tu je vidio devet pacijenata koji su iskašljavali sekret, što je karakteristika tuberkuloze.

Njihove su tegobe počele mjesecima ranije, ali se pretpostavljalo da imaju covid-19. Pacijenti su kasnije u bolnici dobili koronavirus i ozbiljno se razboljeli. Najmanje četvero je umrlo.

"Nitko više ne testira na tuberkulozu. Um kliničara u Meksiku, kao i političara, zaglavljen je s covidom-19. Tuberkuloza je najveće čudovište od svih. Ako govorimo o smrtnim slučajevima i pandemiji, radi se o desecima milijuna umrlih svake godine. Covid-19 nije ni blizu toj brojci", rekao je Franyuti za New York Times.

Indija je 24. ožujka uvela lockdown, a vlada je javnim bolnicama naložila da se fokusiraju na covid-19. Mnoge su bolnice zatvorile ambulante za ostale bolesti.

Učinak po dijagnosticiranje tuberkuloze bio je trenutačan. Broj novih slučajeva od 25. ožujka do 19. lipnja bio je 60.486, a u istom razdoblju prošle godine bilo ih je 179.792.

Pandemija je također poremetila opskrbu dijagnostičkim testovima za ove bolesti, jer se kompanije okreću proizvodnji skupljih testova za koronavirus.

Cepheid, kalifornijski proizvođač testova za tuberkulozu, odlučio je posvetiti se testovima za koronavirus. Kompanije koje proizvode dijagnostičke testove za malariju učinile su isto, otkrila je dr. Catharina Boehme, direktorica Zaklade za inovativnu novu dijagnostiku. Testovi za koronavirus mnogo su unosniji, jer koštaju 10 dolara u usporedbi s 18 centi, koliko stoji brzi test na malariju. 

"Ove kompanije suočavaju se s ogromnom potražnjom vezanom za covid-19. Ne mogu ni zamisliti da bolesti siromašnih dobiju takvu pažnju", rekao je dr. Madhukar Pai, direktor McGill International TB Centra u Montrealu.

Pandemija je poremetila dostupnost lijekova za HIV, tuberkulozu i malariju diljem svijeta, jer su opskrbni lanci prekinuti, proizvodni kapaciteti preusmjereni i postoje fizičke prepreke pacijentima koji moraju putovati u udaljene klinike kako bi dobili lijekove. Sve to tjera neke pacijente da štede na lijekovima i tako ugrožavaju vlastito zdravlje.

U Indoneziji je službena praksa da pacijenti s HIV-om odjednom dobiju mjesečnu zalihu lijekova, ali antiretrovirusna terapija u posljednje je vrijeme teško dostupna izvan Jakarte. Čak i u gradu neki ljudi protežu mjesečnu zalihu na dva mjeseca, rekao je Sepi Maulana Ardiansyah, aktivist Inti Mude. Ardiansyah je to i sam učinio iako je svjestan da mu je zdravlje time ugroženo. "Ova pandemija i nedostupnost lijekova pogađa naše mentalno zdravlje i opće zdravlje", rekao je Ardiansyah.

Osobe zaražene HIV-om riskiraju stvaranje otpornosti na lijekove

Tijekom lockdowna u Nairobiju, HIV pozitivni Thomas Wuoto posudio je antiretrovirusne tablete od svoje supruge, koja je tako zaražena HIV-om. Kao volonterski edukator za HIV, Wuoto je dobro znao da miješanjem i preskakanjem terapije riskira otpornost na lijekove. Kad je konačno došao u okružnu bolnicu Mbagathi, već 10 dana bio je bez HIV lijekova, što mu se dogodilo prvi put od 2002. godine.

Osobe s HIV-om ili tuberkulozom koje preskoče lijekove imaju veće izglede da u kratkom roku budu još bolesniji. Dugoročno, postoji još niz zabrinjavajućih posljedica, poput porasta oblika bolesti otpornih na lijekove. Pacijenti koji su već otporni na lijekove protiv tuberkuloze pomno se prate tijekom liječenja, no ta je praksa tijekom pandemije uglavnom zaustavljena. Prema WHO-u, najmanje 121 zemlja prijavila je pad broja pacijenata s tuberkulozom koji posjećuju klinike otkako je pandemija započela, što prijeti poništavanjem progresa.

"Ovo je zaista teško probaviti. Trebalo je mnogo rada da bismo došli do ovoga. Nismo na vrhu planine, ali daleko smo od podnožja. Ali sada je došla lavina i vratila nas na dno", objasnila je dr. Ditu za New York Times.

Lockdown je na mnogim mjestima proglašen tako brzo da su zalihe lijekova odmah potrošene. Meksiko je i prije na zalihama imao lijekove kojima je istekao rok trajanja, a zbog pandemije je ovaj problem dodatno pogoršan, otkriva dr. Franyuti. U Brazilu lijekove protiv HIV-a i tuberkuloze kupuje i distribuira ministarstvo zdravstva. No Brazil je teško pogođen koronavirusom pa distribucija ovih lijekova postaje sve teža, a zdravstveni djelatnici moraju se nositi s teretom pandemije.

Čak i ako su nacionalne vlade uz određenu pomoć humanitarnih organizacija spremne kupiti lijekove mjesecima unaprijed, globalna ponuda uskoro može presušiti. Pandemija je ograničila međunarodni prijevoz te poremetila ne samo dostupnost kemijskih sastojaka i sirovina već i ambalaže.

"Prekid opskrbnih lanaca je nešto što me zaista zabrinjava kad su u pitanju HIV, tuberkuloza i malarija", rekao je dr. Carlos del Rio, predsjedavajući znanstveno-savjetodavnog odbora američkog predsjednikova hitnog plana za pomoć oboljelima od AIDS-a.

Priča oko klorokina kao potencijalnog lijeka za koronavirus dovela je do gomilanja lijekova u nekim zemljama poput Mjanmara te do smanjenja njegovih globalnih zaliha.

Više od 80 posto globalne opskrbe antiretrovirusnim lijekovima dolazi iz osam indijskih kompanija. Samo njihov trošak mogao bi porasti 225 milijuna dolara godišnje zbog nedostatka zaliha i radne snage, poremećaja u prijevozu i oscilacijama valuta, pokazuju podaci UN-a.

Postoji i realan rizik da se indijske kompanije okrenu profitabilnijim lijekovima ili da ne budu u stanju zadovoljiti globalnu potražnju zato što su radnici napustili gradove bježeći pred koronavirusom. Indijska vlada može čak odlučiti da neće izvoziti lijekove za tuberkulozu, čuvajući zalihe za svoje građane.

"Veoma smo ovisni o nekoliko ključnih proizvođača za sve lijekove na svijetu i to se mora diverzificirati. Kad bismo imali više lokalnih skladišta ili proizvođača, lijekovi bi bili bliže onima kojima su najpotrebniji", rekla je dr. Meg Doherty, koja vodi HIV programe za WHO.

Humanitarne organizacije i nacionalne vlade pokušavaju ublažiti dio štete štedeći zalihe i prikupljajući lijekove. U lipnju je WHO promijenio preporuke za liječenje tuberkuloze rezistentne na lijekove. Umjesto 20 mjeseci injekcija, pacijenti sada mogu uzimati tablete od devet do 11 mjeseci. Ova promjena znači da pacijenti ne moraju putovati do klinika, koje su zbog lockdowna sve češće zatvorene.

Više od polovine od 144 zemlje, nastavlja New York Times, koje su dostavile podatke WHO-u, otkrivaju da su pacijentima s HIV-om dale tromjesečnu dozu lijekova, a nekim zemljama poput Južnog Sudana i šestomjesečnu dozu, kako bi ograničile njihove dolaske u bolnice.

Ali nije još sasvim jasno jesu li ti napori uspješni. U nekim zemljama, kao što su Filipini, aktivističke skupine postavile su skladišta za pacijente kako bi preuzeli antiretrovirusne tablete ili organizirale dostavu do njihovih domova.

U nekim zemljama, kao što je Južna Afrika, većina pacijenata već preuzima lijekove u društvenim centrima, a ne u bolnicama, govori dr. Salim S. Abdool Karim, stručnjak za globalno zdravlje iz Južne Afrike i predsjedavajući vladinog savjetodavnog odbora za covid-19.

Utjecaj pandemije na zdravstveni sustav

Pandemija je otkrila i duboke pukotine u zdravstvenim sustavima u mnogim zemljama. U Zimbabveu je osoblje u javnim bolnicama radilo skraćeno i prije pandemije, jer si vlada nije mogla priuštiti isplaćivanje pune plaće.

U nekim bolnicama, poput Središnje bolnice Sally Mugabe u Harareu, koja je radila s pola kapaciteta zbog problema u opskrbi vodom, zatvoreni su ambulantni odjeli, na kojima pacijenti s tuberkulozom i HIV-om dobivaju lijekove. "Bolnice funkcioniraju samo u hitnim slučajevima", kaže dr. Tapiwa Mungofa, liječnik u spomenutoj bolnici u Harareu.

Ništa bolja situacija nije ni u KwaZulu-Natalu, koji imaju najvišu prevalenciju HIV-a u Južnoj Africi. Dr. Zolelwa Sifumba bila je tinejdžerica kad je vidjela prizore pacijenata koji umiru od AIDS-a. Tijekom prošlih godina, ponovno je počela viđati takve pacijente s teškim oblicima AIDS-a.

"Vidimo ljude koji nam dolaze na samrti. Što ne radimo kako treba?" rekla je Sifumba za New York Times.

Neki udaljeni dijelovi svijeta teško su pogođeni koronavirusom, ali njihova udaljenost onemogućava procjenu utjecaja pandemije na druge smrtonosne bolesti. Grad Tabatinga u Amazonasu, najvećoj brazilskoj saveznoj državi, udaljen je više od 1600 kilometara od najbližeg grada s jedinicom intenzivnog liječenja, Manausa. Brazilska vlada koristila je avione kako bi pacijente s koronavirusom prevezla do Manausa, ali mnogi su slučajevi nedijagnosticirani, smatra dr. Marcelo Cordeiro-Santos, istraživač Tropical Medicine Foundationa iz Manausa.

Na preporuku brazilskog ministarstva zdravstva, bolnice osobama s covidom-19 daju klorokin, iako postoje dokazi da ne pomaže i da čak može biti štetan. Klorokin je također ključan lijek protiv malarije, a njegova neselektivna primjena može dovesti do rezistencije na lijek, upozorava dr. Cordeiro-Santos, što bi moglo imati teške posljedice po one koji će se zaraziti u budućnosti. Dodao je ipak kako bi sveobuhvatna distribucija klorokina mogla pomoći stanovnicima Amazonasa kod malarije.

Ostali stručnjaci se nadaju da će pandemija koronavirusa donijeti i neke pozitivne učinke. Humanitarne agencije već dugo savjetuju zemljama da lijekove kupuju skupno i da odjednom svojim građanima podijele višemjesečne zalihe. Pružatelji zdravstvenih usluga također su prihvatili video i telefonske pozive u savjetovanju i liječenju pacijenata, što je mnogim ljudima jednostavnije od putovanja u udaljene klinike.

"Ponekad je sustave teško promijeniti, ali za promjenu sustava nema boljeg vremena od krize, zar ne?" zaključuje dr. Del Rio.