POČETKOM siječnja 1709. godine Europa je postala poprište jedne od najekstremnijih zima u povijesti, poznate kao Velika zima ili Veliki mraz (eng. Great Frost). Temperature su pale na nezapamćeno niske vrijednosti, izazivajući kaos i uništavajući živote, poljoprivredu i infrastrukturu diljem kontinenta. Posebno je 5. siječnja 1709. godine ostao zapamćen kao jedan od najhladnijih dana u povijesti.

William Derham, anglikanski klerik i znanstvenik, zabilježio je u Upminsteru blizu Londona temperaturu od -12°C. Ove vrijednosti, kako je naveo u časopisu Philosophical Transactions, bile su najniže otkako je započeo sustavna mjerenja 1697. godine. Slične zapanjujuće temperature zabilježene su diljem Europe. Na primjer, u Švicarskoj su se smrznule rijeke i jezera, dok je rijeka Temza u Londonu ponovno postala dovoljno zaleđena da na njoj organiziraju poznati Frost Fair, sajam na ledu.

Mraz nije poštedio ni mediteranske zemlje. U Francuskoj vinogradi su uništeni, a masline u Provansi smrzle su do korijena. U Italiji su se smrznuli čak i rijetki plodovi naranče i limuna. U Poljskoj i Skandinaviji, temperature su dosezale do -30°C, što je smrtonosno za stanovništvo koje nije bilo opremljeno za ovakvu hladnoću.

Katastrofalne posljedice

Hladni val nije bio samo meteorološki fenomen, već prava humanitarna kriza. U Francuskoj, koja se već suočavala s ekonomskim teškoćama nakon godina rata, smrtnost je bila stravična. Procjenjuje se da je od posljedica zime, gladi i bolesti u Francuskoj umrlo oko 600.000 ljudi, čime je Velika zima postala jedan od najgorih demografskih udaraca u povijesti zemlje.

Osim ljudskih žrtava, poljoprivreda je pretrpjela neviđene gubitke. Sjemenke u zemlji su se smrznule, a usjevi uništeni, što je izazvalo nestašice hrane koje su se protezale godinama. Cijene žita su naglo porasle, a glad je postala svakodnevna pojava, ne samo u Francuskoj već i u Italiji, Njemačkoj i istočnoj Europi.

Utjecaj na ratove i geopolitiku

Velika zima 1709. utjecala je čak i na tijek Velikog sjevernog rata (1700.–1721.). Švedska vojska, predvođena kraljem Karlom XII., pretrpjela je teške gubitke zbog hladnoće, posebice tijekom opsade ukrajinskog grada Poltave. Stotine švedskih vojnika umrle su od mraza i gladi, što je oslabilo kraljevu vojsku i omogućilo Rusiji, pod vodstvom Petra Velikog, odlučujuću pobjedu u ljeto te godine.

Znanstvena objašnjenja i povijesni kontekst

Velika zima 1709. ostaje predmet interesa znanstvenika, koji je često povezuju s Malim ledenim dobom, klimatskim razdobljem hlađenja koje je trajalo od 14. do 19. stoljeća. Neki povjesničari smatraju da je vulkanska aktivnost mogla doprinijeti ovom ekstremnom vremenskom fenomenu, dok drugi ističu značaj solarnih minimuma (razdoblja niske solarne aktivnosti).

Unatoč ogromnim teškoćama, stanovništvo Europe pokazalo je nevjerojatnu otpornost. Lokalni stanovnici pronalazili su inovativne načine preživljavanja – od improviziranog grijanja do dijeljenja hrane među zajednicama. Velika zima 1709. bila je ne samo tragedija već i lekcija o prilagodbi ljudi ekstremnim uvjetima.

Danas povjesničari i klimatolozi ovu zimu smatraju jedinstvenim događajem, koji nam nudi vrijedne uvide u povezanost klimatskih promjena, geopolitike i ljudskog društva. Sjećanje na taj 5. siječnja 1709. godine ostaje opomena na snagu prirode i našu ranjivost.