Screenshot: YouTube

U CIJELOJ HALABUCI oko sudbine hercegovačke šestorke koja će sutra u Haagu saznati što je sud odlučio u vezi njihovih žalbi i prvostupanjske presude lako je zaboraviti da se iza svega toga nalaze i neki konkretni i dokazani zločini HVO-a, ubijeni civili, među njima čak i djeca, dokazano postojanje brutalnih logora za Bošnjake u Herceg-Bosni itd. Iako se mnogi trude fokus hrvatske javnosti usmjeriti na kvalifikaciju o “zločinačkom udruženom pothvatu” i činjenici da se kao dio istoga spominju Franjo Tuđman i Gojko Šušak, ili pak na navodno teško “uzništvo” Slobodana Praljka i ostale petorice optuženih, ne treba zaboraviti da su svi oni završili u Haagu, kao i da se Tuđmana i Šuška spominje jer su neprijeporno počinjeni brojni strašni zločini od strane HVO-a, što se u izvještavanju o ovom predugom suđenju lako izgubi iz fokusa.

>> ANALIZA Zašto bi osuda hercegovačke šestorke u Haagu bila dobra za Hrvatsku?

No, jednaku, pa i veću pozornost javnosti zaslužuju žrtve, a ne samo optuženi, bez obzira smatralo ih se nacionalnim herojima ili ne. Stoga smo odlučili podsjetiti na neke od konkretnih zločina koji se navode u prvostupanjskoj presudi hercegovačkoj šestorki iz 2013., za koje je, između ostaloga, bivši predsjednik Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, a ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, te dvojica načelnika stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a predstojnik Odjela za zatočene Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Kako se navodi u prvostupanjskoj presudi, HVO je 18. siječnja 1993. napao Gornji Vakuf i okolna sela, a borbe između HVO-a i Armije BiH trajale su nekoliko dana. HVO je zarobio između 40 i 60 lokalnih Bošnjaka koje je držao u tvornici namještaja. Zarobljenici su premlaćivani i svirepo mučeni od strane vojnika HVO-a, a jedan od najstrašnijih primjera je ono što se dogodilo Hasanu Behli: dvojica vojnika HVO-a su mu odsjekla uho, a onda su gazili po otvorenoj rani iz koje je curila krv.

Rušenje džamija u Mostaru

Početkom svibnja 1993. godine HVO je započeo napad na stožer Armije BiH u Mostaru, koji je osvojen, a usput je srušena i jedna mostarska džamija. Tijekom višednevne operacije HVO je po Mostaru masovno počeo hapsiti Bošnjake te odvajati muškarce od žena i djece. Muškarci koji su bili pripadnici Armije BiH su zarobljeni i držani u jednoj zgradi u kojoj su divljački premlaćivani. One Bošnjake koji nisu bili u Armiji BiH se pak držalo zarobljene na drugoj lokaciji i oni su također zlostavljani. Žene i djecu se odvelo u logor na Heliodromu, odakle su kasnije pušteni. Od posljedica premlaćivanja umrlo je deset pripadnika Armije BiH.

Opsada istočnog Mostara u izvedbi HVO-a trajala je od ljeta 1993. do travnja 1994., a sastojala se od intenzivnog i trajnog granatiranja i mitraljiranja. To je rezultiralo brojnim civilnim žrtvama, ali i predstavnika međunarodnih organizacija. HVO je često potpuno prekidao dostavu humanitarne pomoći istočnom Mostaru u tom periodu. Mnoge žene koje su bile Bošnjakinje vojnici HVO-a su silovali, uključujući i jednu 16-godišnjakinju, prije nego bi ih protjerali na područje istočnog Mostara koje su držali pod opsadom, zbog čega su ljudi preživljavali u iznimno teškim uvjetima bez struje, vode i hrane. Granate HVO-a nanijele su i ogromnu štetu slavnom Starom mostu, koji se srušio 9. studenog 1993. Iako je Armija BiH Stari most koristila u vojne svrhe, presuđeno je da je njegovo uništenje predstavljalo neproporcionalno korištenje sile.

>> IZRICANJE PRESUDE MOĆI ĆETE PRATITI UŽIVO NA INDEXU

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz ratne zločine, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: ratni zločin.

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.