Foto: 123rf

BRITANSKI The Guardian objavio je neobičnu i uzbudljivu priču Christophera Knighta, koji je imao samo 20 godina kada je bez ikakvog plana odlučio napustiti civilizaciju i prepustiti se nepredvidljivom životu u divljini.

Christopher je tada radio u Bostonu na postavljanju kućnih i automobilskih alarma. Iznenada je jednog dana samo podignuo zadnju plaću i napustio grad. Nije dao službeni otkaz, niti je ikome rekao kuda ide.

Nije imao prijatelje, ljudi mu nisu bili zanimljivi

"Nisam imao kome reći. Nisam imao prijatelje. Moji kolege mi nisu bili zanimljivi", ispričao je novinaru The Guardiana.

Prvo se vozio istočnom američkom obalom, odsjedao u jeftinim motelima i hranio se brzom hranom. Vozio je sve do Floride, a zatim se okrenuo natrag prema sjeveru.

Na radiju je čuo za izbor predsjednika Reagana i katastrofu u Černobilu. Uživao je u vožnji kroz Georgiju, Karoline i Virginiju i osjećao se nepobjedivo.

Samo se provezao pored obiteljske kuće, nije se ni oprostio

Cijeli je život volio samoću. Frustrirali su ga odnosi s drugim ljudima. Nije se želio ni sa kim sastajati, to mu je uvijek bio najveći problem.

Stigao je i do Mainea gdje je odrastao i prošao pokraj svoje kuće, ali nije se zaustavio. "Mislim da sam samo htio baciti zadnji pogled, oprostiti se". Posljednji je put vidio obiteljski dom kroz staklo automobila.

"Prestao sam postojati na svijetu"

Vozio je sve do Moosehead jezera, najvećeg u Maineu. "Vozio sam dok mi nije skoro posve ponestalo benzina. Skrenuo sam na manju sporednu cestu. Zatim na još manji put od toga. Zatim još dublje u divljinu".

Sa sobom je imao šator i ruksak za kampiranje, ali nije imao ni kompas ni kartu. Ostavio je ključ u autu, izašao i nastavio put kroz šumu pješice. "Za ostatak svijeta ja sam prestao postojati".

Ne zna točno zašto je otišao

"Auto mi nije bio od koristi. Imao je skoro nula benzina i bio sam miljama udaljen od bilo kakve benzinske postaje".

Knight kaže da ne zna zašto je točno otišao. Puno je o tome razmišljao, ali nikada nije stigao do nekog specifičnog zaključka. "To je misterij", izjavio je.

Knight je možda jedini istinski samotnjak

Tijekom povijesti ljudi koji su napuštali civilizaciju činili su to iz tri glavna razloga: zbog mržnje prema onome što se događa u svijetu, zbog želje za umjetničkom slobodom ili iz religijskih razloga.

Knight ne spada ni u jednu od te tri kategorije. On je istinski samotnjak bez razloga. "Ne mogu objasniti svoje postupke. Nisam imao nikakve planove kada sam otišao, nisam ni o čemu razmišljao. Jednostavno sam otišao".

Slijedio sam svoj instinkt

Cilj mu je bio izgubiti se sam u šumi. Znao je samo da ide prema jugu, ali nije svjesno odlučio u kojem smjeru će ići. "Bio je to instinkt. Životinje instinkt vodi prema rodnom kraju, a moj rodni kraj bio je u tom smjeru".

Probijao se kroz šumu i močvare i svaki tjedan kampirao na drugom mjestu. Nije imao pojma gdje se nalazi i nije ga bilo briga za to. Bio je zadovoljan svojim novim životom, ali je imao jedan veliki problem, a to je bila hrana.

Zbog gladi pojeo sirovi leš ptice s ceste

Knight nije znao loviti niti je imao lovačku opremu, a u Maineu nema voćaka niti previše bobica koje bi mogao ubrati. Gladovao je dok nije naišao na asfaltiranu cestu, a na njoj leš jarebice. Nije mogao zapaliti vatru, pa ju je pojeo sirovu.

Prolazio je pored kuća s vrtovima i samo gledao jer je bio odgojen vrlo strogo uz pravila morala i ponosa koja su ga naučila da sve mora sam zaslužiti.

Uskoro je počeo krasti iz vrtova

"Trebalo je vremena da prestanem slušati savjest", rekao je, ali nakon 10 dana gladovanja svatko bi zaboravio na savjest.

Jednog je dana prespavao u praznoj kolibi, ali kaže da mu je to bilo grozno iskustvo. "Stres zbog straha da me netko ne uhvati programirao me da to više ne činim". Nakon toga je spavao samo na otvorenom, bez obzira na hladnoću ili kišu.

Živio u divljini samo 40 kilometara od kuće

Na kraju je stigao do mjesta koje je bilo samo 40 kilometara udaljeno od obiteljskog doma.

U svom dugom pohodu sam je naučio graditi skloništa, skupljati pitku vodu i kretati se šumom bez ostavljanja tragova.

Ipak, i dalje je bio gladan i počeo je shvaćati da je skoro nemoguće biti sam cijelo vrijeme. Trebao je pomoć, ali želio je ostati sam.

Počeo je provaljivati u kolibe u šumi

Primijetio je da su kolibe oko jezera u središnjem Maineu jako loše osigurane. Ljudi su ostavljali otvorene prozore čak i kada bi odlazili. Knight je odlučio krasti.

Dugo bi s ruba šume promatrao obitelji u kućama i kolibama i njihove navike. "Tražio sam uzorke, svatko ima uzorke ponašanja".

"Uživam provoditi vrijeme u mraku"

Provalio je u stotine koliba. Krao je noću i najčešće za vrijeme kiše, kada vlasnici koliba ne dolaze u šumu. Ponekad bi satima samo čekao. "Uživam provoditi vrijeme u mraku", rekao je.

"Adrenalin mi je rastao, srce lupalo kao ludo, krvni tlak skakao. Uvijek sam se bojao dok sam krao. Htio sam samo završiti što je prije moguće".

Knight nije mogao točno opisati kakav je osjećaj provesti toliko vremena u samoći.

"Nisam imao publiku, izgubio sam identitet i sve želje te postao potpuno nevažan"

"Komplicirano je. Samoća ima veliku vrijednost za mene i pojačala mi je percepciju. Ali, kada sam pojačao percepciju sebe, izgubio sam identitet. Nisam imao publiku, nisam imao potrebu definirati sebe. Ja sam postao nevažan".

"Sve moje želje su nestale. Nisam čeznuo ni za čim. Nisam imao ime. Da to kažem romantično, bio sam slobodan".

Najmudrija stvar koju je naučio - dobro se naspavajte!

Napokon je uhićen u krađi hrane u ljetnom kampu kraj jezera. Optužen je za provalu i krađu i odveden u lokalni zatvor. Njegovo uhićenje uzrokovalo je veliku pomutnju. Došla je ekipa za snimanje dokumentarnog filma, 500 novinara tražilo je intervju, a jedna žena ga je zaprosila.

Kada ga je novinar upitao što je najvažnija i najmudrija stvar koju je naučio, Knight je nakon dugog razmišljanja odgovorio: "Dobro se naspavajte".