Navodimo samo neke afere i skandale:

- pritisci i tužbe protiv studenata (npr. tužba protiv studenta Luke Kovača koji se usudio izraziti sumnju da se iza nasilnog upada u prostorije studentske udruge koja se protivila Borasovom nametanju čelnih ljudi na Hrvatskim studijima, unatoč protivljenju Znanstveno-nastavnoga vijeća) krije pritisak uprave HS-a na studentske udruge; ili uvođenje zaštitarskih snaga na FFZG tijekom pobune profesora i studenata);

- tužbe i pritisci protiv nepoćudnih nastavnika ili dekana, osobito na Hrvatskim studijima i na Filozofskom fakultetu (npr. neproduljenje ugovora s nastavnicima koji su očigledno bili potrebni na HS-u kao što je Dragana Sekulić, smjena prodekanice FFZG-a Branke Galić; pritisci i tužbe protiv dekanice FFZG-a Vesne Vlahović-Štetić; etički i stegovni postupci protiv sindikalnog povjerenika na HS-u, itd.);

- pogodovanje poćudnim dekanima (npr. Borasova borba za njegovu produženu ruku na FFZG-u Vlatka Previšića koji je gurao integraciju FFZG-a i KBF-a, a koji je na koncu morao otići u mirovinu po sili zakona zbog navršene 70. godine - podsjećamo, prorektor Čović je navršio 71 godinu i svejedno je u radnom odnosu, čak i nakon očitovanja Ministarstva znanosti i obrazovanja prema kojemu je to protuzakonito!);

- zapošljavanje poćudnih i utjecajnih (npr. otvaranje preko 50 novih radnih mjesta na Hrvatskim studijima, uz povećanje upisnih kvota za ad hoc prihvaćene studijske programe, ali tek nakon što je rektorat Sveučilišta preuzeo kontrolu nad tom ustanovom putem instaliranja "privremenih" tijela koja i dalje djeluju, iako je u međuvremenu institucija dobila status fakulteta, a razlozi "privremenosti" nestali; također, Boras je po dolasku na mjesto rektora u uredima vlastitog rektorata zaposlio 67 novih ljudi!);

- otezanje procedura za doktorande koje mentoriraju "neposlušni" profesori ili čak odbijanje tema njihovih doktorskih radova;

- slučajevi odbijanja upisnih kvota, novih radnih mjesta ili koeficijenata za napredovanja neposlušnih fakulteta (poput Filozofskog danas ili Hrvatskih studija prije nego što je ta institucija stavljena pod kontrolu rektorata);

- inicijative ili odluke o dodjeli počasnih doktorata (npr. bosanskohercegovačkom političaru Draganu Čoviću i zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću);

- dodjela važnih sveučilišnih funkcija, bez ozbiljnog pokrića, Borasu bliskim ljudima (npr. dodjela funkcije "savjetnika za kulturu" osporavanom redatelju Jakovu Sedlaru, autoru dokazanih povijesnih falsifikata);

- dodjela sveučilišnih sredstava za projekte koji nemaju veze sa Sveučilištem niti su znanstvene ili umjetničke vrijednosti (npr. 270.000 kuna za snimanje dokumentarca Jakovu Sedlaru i to dva puta za dvije verzije – jednu dužu i jednu kraću);

- tužbe protiv kritički nastrojenih novinara (čak 10 tužbi samo u prošloj godini);

- financiranje dubioznog znanstveno-dokumentarističkog projekta oplovljavanja svijeta jedrilicom;

- Borasovo ljetovanje u "rektorskom" apartmanu u Dubrovniku koji je prethodno luksuzno uređen na trošak Sveučilišta;

- prošle i pretprošle godine na "vino za potrebe rektorata" potrošeno je čak 116.639,70 kn;

- korištenje odvjetničkih usluga za pacificiranje profesora, studenata i novinara, pri čemu isti odvjetnici zastupaju Borasa i Čovića u njihovim mnogobrojnim privatnim tužbama;

- cijepljenje preko reda