Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u Zagrebu pokrenuo je istrag protiv Vojkovića zbog subvencijske prevare i krivotvorenja isprava.
Sumnja se da je, od travnja 2020. do kraja prosinca 2022, prvoosumnjičenik (Hrvoje Vojković), kao vlasnik trgovačkog društva, podnio tri zahtjeva hrvatskoj Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju s ciljem dobivanja bespovratne financijske potpore za nekoliko projekata koji su obuhvaćali ulaganja u opremanje objekta za pružanje turističkih usluga te podizanje nasada maslina i staklenika za uzgoj povrća.
Za podnošenje zahtjeva za potporu, trgovačko društvo prvoosumnjičenika trebalo je ispuniti obvezne uvjete natječaja za dobivanje bespovratnih sredstava. Jedan od tih uvjeta bila je odgovarajuća ekonomska veličina trgovačkog društva. Prema prikupljenim dokazima, kako bi ishodio potvrdu o potrebnoj ekonomskoj veličini, prvoosumnjičenik je lažno u tri navrata prikazao službeniku Ministarstva poljoprivrede da uzgaja tulipane na zemlji koja je u vlasništvu njegovog trgovačkog društva. Tulipani, koji spadaju u kategoriju cvijeća i ukrasnog bilja, dali bi dostatnu ekonomsku veličinu traženu prema uvjetima natječaja Agencije.
Vojković je počeo svoju poslovnu karijeru još 1990. godine s poslovnim partnerom Dejanom Košutićem, unukom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Tvrtka Rubikon bavila se marketingom i financijskim inženjeringom. Vojković je devedesetih bio i urednik časopisa Hrvatski Rubikon koji je jedno vrijeme bio omiljeno izdanje hrvatske političko desno-radikalne emigracije. Zanimljivo je kako je bio vježbenik u odvjetničkom uredu pokojnog Marijana Hanžekovića, a tada negdje postaje i član HSLS-a.
S pobjedom trećesiječanjske vlasti, sa svega 30 godina, postaje čelnik Hrvatskog fonda za privatizaciju, a dvije godine kasnije postat će i ministar gospodarstva. Na toj će poziciji ostati manje od pola godine. Nakon gubitka izbora lijeve opcije nakratko izlazi iz politike na mjesto potpredsjednika Uprave izdavačke kuće Profil, no neće ostati dugo na toj poziciji.
Već 2004. godine postaje šef Croatia osiguranja. Vojković je tada odbacivao optužbe kako je do tog mjesta došao nakon političkog dogovora s Ivom Sanaderom, no činjenica iz tog doba je da je političkim dogovorom HSLS dobio upravljanje nad CO-em.
Vojković je 2008. godine prodao stan šefu SDP-a Zoranu Milanoviću. Milanović je stan u Krajiškoj ulici, od 127 metara četvornih, kupio tada kreditom od 290 tisuća eura.
Uz Vojkovića su se vezale i afere. Na osobnom planu bila je optužba za fizičko zlostavljanje njegove tadašnje supruge koju je on tužio, a na poslovnom planu od afere vezane za poslovanje Croatia osiguranja pa do afere o bespravnoj izgradnji unutar Parka Prirode Žumberak koju je otkrio Index. Vojković će napasti Darinka Kosora, a u lavini optužbi, rekao je za šefa HSLS-a da na svijet gleda "isključivo materijalno".
"Ja da sam materijalist, ja koji sam sve u životu krvavo stekao svojim poduzetništvom i rukama, koji nije čitav život zarađivao s državnih jasli, koji predsjeda HSLS-om kao volonter, bez kune nadoknade, a on, koji je do prije par mjeseci imao 70.000 kuna plaće, koji ima stanove, kuće, vikendice, jahte, sve u množini, nije materijalist... pa on je 'Materijalni Buda'", odgovorio mu je Kosor. Ubrzo nakon toga Vojković je izašao iz HSLS-a, a uskoro je smijenjen iz Croatia osiguranja.
Vojković je uložio tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu odmah nakon izvanrednog otkaza bez prava na otpremninu, smatrajući da su tom odlukom prekršena njegova radna prava i ugovorne obveze. Dvije godine kasnije, odnosno 2012. godine, Nadzorni odbor odlučio je Vojkoviću, kao dio nagodbe, isplatiti bruto iznos otpremnine od 7,5 milijuna kuna. Bila je to, nakon one Tomislava Dragičevića iz INA-e, jedna od najviše isplaćenih otpremnina. Na Vojkovićev račun sjelo je oko 4 milijuna kuna neta.
Vojkovićeva astronomska otpremnina temeljila se na izračunu četverogodišnje plaće koju je sam predložio i dobio od vlade premijera Ive Sanadera, a koja je mjesečno iznosila 120 tisuća kuna bruto (odnosno 65 tisuća kuna neto) uz bonus od 1,7 milijuna kuna koji je također zatražio i dobio od bivšeg Nadzornog odbora CO na čijem je čelu bio HDZ-ov ministar Ivan Šuker. Mnogi su pokušali visoku otpremninu povezati s vezama Milanovića, tadašnjeg premijera, i Vojkovića, no za tako nešto nije bilo dovoljno dokaza.
Do te otpremnine Vojković je imao kuću u selu Poje na Biševu, imanje na Žumberku s tri kuće, o čemu je pisao Index, luksuzni stan od oko 350 četvornih metara u zagrebačkoj Dalmatinskoj ulici, koji bi mogao biti ovaj koji se sada prodaje, te još dva stana koja je imao do razvoda, kao i kuću u Vrboskoj.
Nakon povlačenja iz CO-a najavio je da će se baviti ekološkom poljoprivredom, no 2014. godine opet se vraća u "prvi plan" kao broker osiguranja. Vojković je osnovao predstavništvo te postao jedan od manjinskih dioničara i glavni posrednik dioničkog društva Gras Savoye Croatia za posredovanje u osiguranju i reosiguranju.
Godinu dana kasnije otkrit će se da je Ministarstvo zdravlja angažiralo Vojkovićevu tvrtku Gras Savoye za usluge posredovanja u osiguranju. Posao posredovanja bio je vrijedan oko 7 milijuna kuna, a ministar Siniša Varga odluku o angažmanu Grasa Savoye donio je bez javnog natječaja, iako u Hrvatskoj na tržištu posluje 41 tvrtka koja se bavi tim poslovima. U Ministarstvu zdravlja tada su rekli kako za provođenjem javnog natječaja nije bilo potrebe jer posrednika ne plaća Ministarstvo, već osiguravateljske kuće.
Uvjetima korištenja i Pravilima o privatnosti