Uzgoj smokava u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, posebno u primorskim krajevima poput Dalmacije, Istre i južnog Primorja. Smokva je jedna od najstarijih voćki na Mediteranu, a Hrvatska je jedno od područja gdje se smokva uzgaja od davnina zbog pogodnih klimatskih uvjeta. Idealno područje za uzgoj smokve na našim prostorima je Dalmacija, sa svojom toplom i sunčanom klimom. Istra je također povoljno područje, no zbog manje sunčanih dana koje godišnje bilježi, prinosi u Istri su nešto manji od onih u Dalmaciji.
Najčešće uzgajane sorte u Hrvatskoj su Bjelica, popularna sorta koja daje velike i slatke plodove zelene do svijetlo žute boje, Crnica, tamnija sorta slatkih smokava s plodovima ljubičaste ili crne boje i Petrovača, tradicionalna sorta koja dozrijeva krajem lipnja ili početkom srpnja.
Budući da se nalazimo u drugoj polovici sezone ovog slatkog, ljetnog voća, odnosno u vremenu "drugog roda smokve", kada dozrijevaju po drugi put tijekom ljeta, razgovarali smo s Boškom Ivanićem iz Kaštela Gomilice, mjesta u blizini Trogira, vlasnikom OPG-A "U smokve!" kojeg je s obitelji otvorio prije pet godina. Pitali smo ga o svemu što taj posao donosi, kako im izgledaju radni dani, s kakvim se problemima susreću, ali i jednu zanimljivost o kojoj se uvijek pomalo priča - je li istina da se u svakoj dozreloj smokvi nalazi po jedna mrtva osa.
Kako izgledaju radni dani smokvara
Boško je inače diplomirani inženjer kemije, a kako kaže, smokvama se bavi više-manje cijeli život, koliko se bavi i poljoprivredom. Voćnjake smokava imaju na ukupno 3 lokacije: u Planome pokraj Trogira, u Kaštel Gomilici i u Kaštel Sućurcu gdje ih uzgajaju, a potom prodaju i to većinski dostavom na vrata.
Boška smo pitali kako točno izgleda jedan radni dan sada u sezoni. "Kod nas berba kreće početkom kolovoza i u berbu krećemo svakog dana prije svitanja. Branje smokava nije kao branje drugih voćki koje se jednostavno poberu i to je to. Smokve se obilaze svaka tri dana i beru samo dozreli plodovi. Kako nam je nasad na tri lokacije, svaki dan beremo na jednoj lokaciji", kaže i dodaje: "Rano ujutro prije izlaska sunca odlazimo u voćnjake i beremo svo dozrelo voće. U berbi sudjelujemo samo mi obiteljski, supruga, troje djece i ja. Za sada dok je nasad još mlad sve stižemo, no sutra kad bude sve na punom rodu trebat ćemo pomoć prijatelja. Pojesti zrelu smokvu, hladnu od noći, izravno sa stabla osjećaj je koji morate doživjeti. Po povratku kući razvrstavamo voće, što će se prodavati svježe, koje smokve su za sušenje, a koje za preradu u pekmez".
Nakon branja, svježe ubrane smokve odmah idu u prodaju. "Zatim na kućnom pragu prodajemo smokve ili dostavljamo narudžbe, a predvečer okrećemo smokve koje se suše na suncu", govori Boško. Pitali smo kako pripremaju suhe smokve: "Kako je naša proizvodnja potpuno ekološka, za sterilizaciju suhih smokava ne koristimo sumpor. Osušene smokve metodom naparavanja na vrućoj vodenoj pari steriliziramo te su spremne za konzumaciju", objasnio je.
"Podignuti nasad smokava nije baš lako ni jednostavno"
Iako smokva glasi kao jedna od otpornijih voćaka, pitali smo ga dolazi li u uzgoju ponekad i do problema: "Smokva je jedna od prvih voćki koje je čovjek zasadio i kultivirao, stoga je za očekivati da je sigurno jedna od prilagođenijih i otpornijih voćki. Općenito je uvriježeno mišljenje da oko nje nema puno posla, da za svoj rast i razvoj ne treba gotovo ništa, ni prehranu, ni zalijevanje, ni oranje... Međutim, to su sve priče kad je čovjek imao jednu ili dvije smokve u nekakvom kutu zemljišta", kaže.
Situacija s većim nasadima ipak je drugačija: "Podignuti nasad smokava nije baš lako ni jednostavno. Smokva kao i sve druge kulture, treba puno brige i rada, te mislim da je mlada voćka najosjetljivija upravo na sušu. Kako su u Dalmaciji ljeta duga, sparna i bez kiše mislim da je mlada voćka smokve na tu sušu i najosjetljivija te da joj je to najveći problem dok ne stasa u veliko stablo", objasnio je.
Mrtve ose u domaćim smokvama - istina ili zabluda
Pitali smo ga i za mišljenje o pričama koje kruže po društvenim mrežama, a i portalima s vijestima, kako se u svakoj smokvi nalazi najmanje jedna mrtva osa koja tu smokvu zapravo - oprašuje, te u njoj umire, a prema jednim glasinama, upravo je ona zaslužna za hrskavu strukturu u središtu voćke, dok drugi tvrde da je osa unutar smokve već potpuno razgrađena.
Evo što kaže Boško: "Danas kultivirana obična smokva (Ficus carica) je voćka bez cvijeta, odnosno njen plod koji jedemo je u biti njen cvijet i jedna je od rijetkih voćki koja ne treba klasičnu oplodnju oprašivanjem nego se sama oplođuje. Kaprifikacija, proces u kojem sudjeluju male osice iz roda Blastophaga grossorum se odnosi samo na divlje vrste smokava, a ne na kultivare pitomih vrsta smokava koje su danas zasađene po našim voćnjacima".
Objasnio je i točnu situaciju s pitomim smokvama koje jedemo: "Pitome smokve ne zahtijevaju oprašivanje osicom ili preko peludi s drugog stabla. Plodovi tih smokvi koje mi znamo i jedemo nisu oprašeni uz pomoć osica i stoga je zabluda da je u svakoj smokvi jedna mrtva osa".
Cijene smokava rastu i do 10 eura po kili
Kako svjedočimo priličnom rastu cijena namirnica, osobito voća i povrća na moru, pitali smo ga kako komentira trenutne cijene po kilogramu smokve koje dolaze i do 10 eura.
"Teško mi je tu bilo što reći jer na to pitanje nije lako odgovoriti. Cijenu formira tržište, odnosno ponuda i potražnja. Mogu samo reći da je po mom mišljenju cijena od 10 € visoka, ali to je danas naša stvarnost. Sve je preskupo", slaže se. Iz perspektive proizvođača, savjetuje druge iz njegove branše: "Ja kao proizvođač mogu samo reći da mislim da trebamo raditi na strategiji naše poljoprivrede, na edukaciji i proizvođača i potrošača kako bi svi zajedno bili zadovoljniji. Treba raditi na tome da proizvod sa polja lako dođe do stola restorana ili hotela jer taj proizvod ima ono nešto što industrija nema. To je ekološki uzgojen proizvod punog, umami okusa i sigurno ima svijetlu budućnost".