AKO VOLITE pivo, vjerojatno ste se u nekom trenutku zapitali kako su izgledale najranije verzije jednog od najstarijih pića koje su ljudi počeli proizvoditi. U nedavnoj objavi popularnog YouTube kanala, s preko 1.5 milijuna pretplatnika, Tasting History with Max Miller (Kušanje povijesti s Maxom Millerom) voditelj Max rekreirao je drevni sumerski recept za pivo star 4000 godina.
Najstarije alkoholno piće na svijetu
Pivo je najstarija i najpopularnija vrsta alkoholnog pića na svijetu. Natufijci, drevna kultura koja je prije otprilike 13 tisuća godina živjela na području današnjeg Izraela, pripremala je gusto piće od žitarica nalik pivu.
Najstariji jasni dokazi proizvodnje piva pronađeni su u zapadnom Iranu, datiraju iz otprilike 3500. godine prije nove ere, a za pripremu je bio korišten ječam. Prije otprilike 5000 godina radnici u mezopotamijskom gradu Uruku, koji se nalazio na području današnjeg Iraka, svoju su plaću dobivali u pivu. Kada su se gradile velike piramide u Egiptu, radnici su svakodnevno dobivali četiri do pet litara piva, koje je služilo i kao hrana i kao osvježenje.
Pivo u drevnoj Mezopotamiji
Pivo je bilo okosnica svakodnevnog života u drevnoj Mezopotamiji, o čemu svjedoče sumerska umjetnost, književnost i religijski mitovi. Najraniji konkretni dokazi o proizvodnji piva u Mezopotamiji datiraju iz četvrtog tisućljeća prije nove ere, iz razdoblja Uruka, kada su formirani prvi gradovi na svijetu i kada je izumljeno pisanje.
Pili su ga muškarci i žene svih društvenih klasa, a o tome su nam ostale tisuće referenci zapisane na glinenim pločicama. Za razliku od suvremenih piva, drevni narodi su u pivu vjerojatno uživali na sobnoj temperaturi te ono nije bilo gazirano.
Međutim, do danas nije pronađen nijedan konkretan recept za proizvodnju piva iz tog vremena, osim himne posvećene Ninkasi, sumerskoj božici i zaštitnici piva. Iako nije riječ o pravom receptu, već molitvi, ova prilično duga pjesma sadrži i dio koji je služio kao podsjetnik na metodu pripreme piva.
Recept
Drevni Sumerani su kao glavnu žitaricu za proizvodnju piva koristili ječam, koji se mljeo u brašno i miješao s vodom kako bi se napravilo tijesto. Tijesto se peklo kako bi se proizvela supstanca nalik na kruh, koja se zatim mrvila i miješala s vodom kako bi stvorila kašu. Ova se kaša grijala pa procjeđivala kroz sito kako bi se dobila tekućina koju zovemo sladovina, a bila je glavni sastojak u proizvodnji piva u to vrijeme.
Max je za dodavanje gorčine koristio korijander i razne bobice jer hmelj u davnim vremenima nije bio dostupan. Kao zaslađivače je koristio med i sirup od datulja. Nakon kuhanja sladovinu je ohladio, procijedio i pomiješao s kvascem kako bi započeo proces fermentacije.
Za svoj je eksperiment koristio moderni soj kvasca, ali je napomenuo da se u drevnim vremenima nije dodavao kvasac osim onog prirodno prisutnog u zrnu žitarica. Dobivenu tekućinu je zatim pustio da nekoliko dana fermentira na hladnom i tamnom mjestu. Nakon nekoliko dana fermentacije pivo je procijedio kroz obično kuhinjsko cjedilo.
Konačni rezultat
Pivo koje je Max proizveo je prilično mutna tekućina s ponešto mjehurića, a okus je opisao kao orašast, blago kiseo i trpak, s naznakom slatkoće. Konačni rezultat mu se svidio iako je spomenuo da ga je vjerojatno trebao ostaviti da fermentira malo dulje. Sadržaj alkohola opisao je kao nizak i zaključio da je pivo vrlo pitko. Sve u svemu, činilo se da je zadovoljan ishodom svog eksperimenta.
Max je istaknuo da se njegova verzija recepta temeljila na nejasnom opisu starom 4000 godina koji se mogao interpretirati i podosta drugačije te da je u davnim vremenima vjerojatno bilo mnogo varijacija pripreme piva. Također je napomenuo kako je rok trajanja piva koje je pripremio između dva i tri dana.
Bezvremensko piće
Maxova rekreacija najstarijeg postojećeg opisa pripreme piva svakako pruža zanimljiv pogled na porijeklo izrade piva i domišljatost naših davnih predaka. Slijedeći nejasan recept, uspio je stvoriti pomalo lepršavo pivo s orašastim i aromatičnim notama, koje nije radikalno drugačije od nefiltriranih craft piva, koja su danas toliko popularna.
Sve u svemu, Maxov eksperiment prikazuje bezvremenost i trajnu privlačnost ovog voljenog pića čija popularnost nije nimalo smanjena tijekom brojnih tisućljeća otkako je prvi put proizvedeno.