U DANAŠNJE je vrijeme relativno teško sablazniti prosječnog gledatelja koji je vremenom oguglao na gotovo sve što mu se servira. Golotinja, prostačenje, alkoholiziranost, neobrazovanost i glupost postali su općeprihvaćeni i u današnje vrijeme mogu izazvati samo udruge dušobrižnika koji će reagirati na neprimjeren sadržaj. No, tamo gdje su mnogi podbacili, relativno novi projekt MTV-a „Jersey Shore“ uspio je ne samo izazvati reakciju već postati i jedna od najvećih tema američkih medija, a interes ne jenjava ni i u 2010.
Riječ je o klasičnom reality showu nalik nekad popularnom „Real worldu“ koji prati skupinu izuzetno praznoglavih američkih Talijana i njihova nastojanja da se dobro zabave. Osramotiti se na nekom od mnogobrojnih realitya postalo je uobičajeno za mnogobrojne kandidate koji na taj način pokušavaju doći do brzog novca ili slave, no „Jersey Shore“ uspio je izazvati lavinu prosvjeda od strane talijanskih udruga (National Italian American Foundation, UNICO National, Order Sons of Italy in America) koje smatraju da serija promovira negativne stereotipe (a tako intenzivnih reakcija nije bilo od početka emitiranja Sopranosa). Dio problema svakako leži i u neprestanom korištenju riječi „guido“ i „guidette“, koji su u pravilu uvredljivi nazivi za amerikance talijanskog podrijetla.
Ipak, reakcije udruga su očekivane i realno samo doprinose popularnosti. Ono čime je serija privukla najviše pažnje svakako su izrazito glupi kandidati koji daju novo značenje riječi „isprazan“. Talk-show voditelji kao što su Conan O'Brien i Jay Leno od samog se početka emitiranja (kraj prošle godine) aktivno zabavljaju na račun showa, a Michael „The Situation“ Sorrentino (nadimak „The Situation“ ustvari je naziv koji je dao svojim trbušnim mišićima) i Nicole „Snooki“ Polizzi već su gostovali kod obojice i najnovije su zvijezde američkih tabloida. Naravno, kao i svi „regruti“ ovakvih cirkusa, svoje mjesto u medijima najčešće opravdavaju klasičnim biserima kao što su „krastavci su junk food“ i „posljednja knjiga koju sam pročitala bile su dvije stranice 'Sumraka', ali postalo je dosadno jer nije bilo slika“.
Serija je nakon samo pet epizoda polučila gledanost od skoro tri milijuna gledatelja, ali već nakon prve emitirane epizode izgubili su velik broj sponzora koji su odbili reklamirati se u seriji za čije protagoniste drže da su sramota ne samo za američke Talijane već i za cijeli ljudski rod, što su izjavili i u jednom od mnogobrojnih prepucavanja sa lajavom Nicole Polizzi.
Recept za uspjeh prilično je jednostavan i znaju ga gotovo svi. Jedino je pitanje tko će skupiti dovoljno hrabrosti da učini ovaj potez bez previše preseravanja i mudrovanja. Reality show je u svojoj srži smeće i ono što kod takvog koncepta najbolje funkcionira, ispadi su alkoholiziranih primitivaca jer upravo je to ono zbog čega se takve emisije gledaju. Na jednom mjestu okupiti najgori šljam i dati im neograničenu količinu alkohola dobitna je kombinacija. To može biti uvredljivo, imbecilno i ponižavajuće za kandidate, ali rezultira gledanošću što je u konačnici jedino što se računa. „Jersey Shore“ je prepun napaljenih budala i podjednako napaljenih polugolih žena sa alkoholom kao tajnim sastojkom. Ako ste zadovoljili ove najosnovnije kriterije, imate hit. Show se piše sam od sebe, nema zadataka, nema ograničenja, glupe izjave samo sijevaju, a uvijek se možete nadati nekom primitivnom ispadu.
Mnogi će se nakon toga zapitati je li to ono u što se zabavni program pretvorio i radi li se o smeću. Naravno da se radi o smeću, ali tako je već punih deset godina i upravo je fascinantno da to otkrivamo svaki puta kada se nešto slično pojavi. S druge strane, reality projekti kao „Jersey Shore“ ili „Bad girls club“ predstavljaju „izlazak iz ormara“. Netko je ponovno prokljuvio da reality mora funkcionirati suprotno od onoga čemu su nas učili. Najgori su najbolji.