GLEDAMO jako neobičan Euro. Osim Španjolske i donekle Njemačke, svi glavni favoriti se jako muče. Engleska je bez ikakve igre prošla grupu sa samo dva postignuta gola, da bi potom u osmini finala gubila od Slovačke do zadnje sekunde, kad ju je spasio Jude Bellingham fantastičnim škaricama.
Susret je ušao u produžetak, u kojem Slovaci nisu mogli više hodati i to je kaznio Harry Kane. Francuska je ušla u četvrtfinale a da nije zabila nijedan gol iz igre - dva autogola i pogodak s bijele točke. S druge strane, neke takozvane male reprezentacije su iznenadile.
Austrija igra fantastičan nogomet, Švicarci će u četvrtfinalu pokazati pravo lice Engleske, a Slovenija je uspjela Portugal odvesti do penala. O ovome što smo dosad vidjeli u Njemačkoj razgovarali smo s Amarom Osimom, sinom legendarnog Ivice Osima i najtrofejnijim trenerom BiH.
Jeste li zadovoljni nogometom na Euru?
Ne znam što bih rekao. Puno toga mi se ne sviđa, a mislim da je najveći problem u tajmingu. Kad usporedimo nogomet na SP-u u Kataru, kad se igralo zimi i usred sezone, s ovim koji gledamo u Njemačkoj, rekao bih da smo na Mundijalu gledali puno bolje i kvalitetnije utakmice.
Najveće zvijezde velikih reprezentacije, čast iznimkama, izgledaju mi potpuno iscrpljeno. Mentalno su totalno van turnira, kao da ih je netko puškom natjerao da igraju. Ne vidim volju, želju, emociju kod tih momaka. Imam osjećaj da je to ono ''mora se igrati, pa eto, ajde, izađite i igrajte se''. Tako mi se čini da većina najboljih igrača životari na Euru. Zato te male reprezentacije postižu jako dobre rezultate.
Pogledajmo Englesku. Što je to? Što oni rade, što oni točno igraju? A svi njihovi najbolji igrači su do kraja svibnja bili u punom pogonu. City i Arsenal su se do kraja borili za naslov, Bellingham je vodio Real do titule u Španjolskoj i do naslova u Ligi prvaka, a iza Kanea je jako teška sezona u Bayernu. Mada, kad vidim Engleze, Bellingham i Kane barem nešto igraju. Ovo ostalo... Tuga.
Engleska ima fantastičan kadar, ali, kako ste rekli, igra ispod svake kritike. Zbog čega?
Ne znam. Na posljednjih nekoliko turnira Engleska je bila zanimljiva. Igrali su zabavan i dinamičan nogomet. Ovo sad je spavanje na terenu. Protiv Slovačke sam gledao u studiju, gdje sam radio kao stručni komentator, i svima nam je bilo jasno da će na neki način nekako zabiti, da će izjednačiti, da će upasti neki krumpir, neka frnjokula.
Eto, Bellingham je zabio škarice i spasio je Englesku, baš kao što je prošle sezone zabio puno golova za Real u zadnjim trenucima. Ali bilo ih je jako ružno gledati. Takvo odsustvo duha, nedostatak krvi, energije. Čak mi je palo na pamet, iako to ne mogu pojmiti, da igraju ovako jer buše Southgatea.
Ne mogu u to vjerovati, ali ne znam kako drugačije objasniti što rade. Gledam Fodena kako ulazi u ofsajd kod poništenog gola. Alo, Foden, koji je takvih golova iz identičnih akcija zabio tko zna koliko u Cityju. Tamo najnormalnije uđe iz drugog plana i zabije. Ovdje je posve pogubljen i kampira u zaleđu. Ili Stones, koji usred utakmice namješta štucne. Kod običnih paseva na deset metara dodaju jedni drugima kao da se mrze, kao da su neprijatelji.
Igraju kao da su dan ranije kopali čitav dan, pa nakon posla zasluženo zafeštali, a onda ih je netko probudio u 9 ujutro i poslao ih pijane i mamurne da igraju. Nisam siguran da uopće mogu nešto promijeniti. Prva utakmica, druga, treća, sve isto, pa onda i četvrta. Ali imaju puno sreće, otvorio im se ždrijeb, iako nisam siguran da ovakvi mogu proći Švicarce.
Francuska prolazi na rutinu, ali ni to ne djeluje posebno uvjerljivo.
Oni stalno igraju onoliko koliko im treba. Nije to posebno lijepo, još manje spektakularno, ali prolaze i ne troše se previše. Na koncu, u svakoj utakmici na ovom turniru bili su bolji od svojih rivala. Čini mi se da Deschamps ne želi riskirati, da se drži sastava kojem vjeruje i da zbog toga pati igra, ali čvrsti su, ne možeš im ništa, protivnici prema njima imaju ogroman respekt i zasad je to bilo dovoljno.
Nije Francuska briljirala i oduševljavala igrom ni u Rusiji, kad su postali prvaci svijeta, ni u Kataru, gdje su igrali finale. Ali to je Francuska. Sad ćemo vidjeti kako će to izgledati protiv Portugala jer s nula golova iz igre je nemoguće doći do finala. Bit će jako zanimljivo.
Španjolci i Nijemci su dosad pokazali najviše. Slažete li se?
Sigurno, ali kod Nijemaca sam vidio da ne štima tu sve savršeno. Kao da ne postoji neka kemija u timu, kao da imaju problema s prekidom u vezama. No Španjolci, strašno nešto. U redu, Gruzija nije sad neka sila, ali i kad su gubili 1:0, bilo je jasno da će zabiti četiri ili pet komada.
Raznovrsni su, imaju nekoliko uigranih sustava i mogu igrati što god žele i što im treba, ovisno o protivniku. Pogledajte njihove centaršuteve. Nisu to ubačaji na špica kao kod Portugala. Oni gađaju igrače iz drugog plana, Pedrija, Rodrija, Carvajala, Olma, Ruiza... Pa kad imaš na krilima Yamala i Williamsa, tko će to braniti?
Imaju li uopće manu?
Imaju. Prvi su favoriti, to nije sporno, ali zasad još nisu naišli na protivnika koji im je pokazao zube i zbog kojeg bi im se mogla dogoditi crna rupa. Problem su dosad imali samo protiv Hrvatske, ali tada je već bilo 3:0 i utakmica je bila gotova. Stoperi su im najranjiviji dio momčadi i baš me zanima kako će se Le Normand snaći kad naleti protivnik koji će ga izolirati samog na velikom prostoru.
Mladi su, neiskusni, mogli bi upasti u probleme kad ne krene onako kako su zamislili. Tada bi se mogli okliznuti. Ne mogu vjerovati da do kraja turnira mogu igrati ovako, da ih netko ozbiljno ne napadne. Svaka im čast, ali pola momčadi su im djeca. Ždrijeb im je katastrofa i već sad protiv Njemačke mogli bi slomiti zube kad budu morali braniti Musialu i Wirtza.
Slovenija je protiv Portugala bila na koračić do senzacije?
Je, ali ne vidim što smo to točno vidjeli od slovenskog nogometa na ovom turniru. U redu, taktički su znali što rade, jako se dobro brane, organizirani su i disciplinirani, međutim, to što oni igraju nije nogomet akcije, nego nogomet reakcije. Osim one šanse Šeška, koja je bila posljedica velike pogreške Pepea, nisu prišli golu Portugala. Nisu ni Engleskoj.
Treba ih pohvaliti zbog vjere u ono što rade, zbog toga što igraju svi kao jedan, zbog izvrsne defenzivne igre, posebice u skoku, ali da ćeš nešto naučiti od njih, e nećeš. Na koncu, odigrali su na ovom turniru četiri utakmice i ni u jednoj nisu pobijedili. Odigrali su remije s kilavim Englezima, sa Srbima koji pojma nemaju i s Dancima, koji također nisu ništa posebno.
Njima je nula dobra i tako igraju do kraja. Baš me zanima što bi bilo da im je Portugal zabio u ranoj fazi utakmice, pa da su morali nešto pokušati u napadu. Razbili bi ih tada. Ovako, dok drže nulu, drže se svog plana i tjeraju to dok ide. Slovenci su to, znamo ih, ali ako ćemo biti iskreni, više sam nečeg revolucionarnog vidio kod Gruzije nego kod njih.
Hrvatska je jedno od najvećih razočaranja Eura, a posebno je indikativno što je primila dva gola zbog kojih je ispala u zadnjim sekundama, i protiv Albanije i protiv Italije.
Bizarno je što si je jedna tako iskusna ekipa dozvolila da prima golove u zadnjoj sekundi. Da, tragedija je to, ali ako ćemo biti iskreni, Hrvatska u obje te utakmice nije ni trebala voditi. Albanci su ih nadigrali u prvih 45 minuta i da nije bilo Livakovića, mogli su i uvjerljivije voditi.
U drugom poluvremenu na silu su nešto Kramarić i Sučić zabili i onda je Hrvatska opet stala. Protiv Italije, nikad gore Italije, ista stvar. Što je to Hrvatska odigrala u prvom poluvremenu u utakmici u kojoj joj igra samo pobjeda? Ništa. Talijani su trebali voditi i imali su nekoliko top šansi.
Onda je Modrić nekako zabio i ista stvar. Opet čekanje da utakmica završi. Što je na toj utakmici Hrvatska napravila da može reći da je nezasluženo ispala? Sučić je opalio s 25 metara. Je li to šansa? Naravno da nije. Ponavljam, Hrvatska nije trebala ni voditi protiv Italije.
Znači, normalno je kad Lukaku u Kataru promaši tri zicera i Hrvatska zbog toga prođe, a sad se iščuđavamo jer su Talijani zabili krasan gol. Pa ni u Kataru to nije izgledalo dobro. Grupu je Hrvatska prošla kako je prošla, Japan bolje da ne spominjem, protiv njih Hrvatska ni sekunde nije bila bolja.
Brazil je promašio tko zna koliko šansi, a Petković je iz jednog udarca zabio. Po čemu je gol Perišića Japanu na centaršut Lovrena logičan, a pogodak Talijana je nešto nezamislivo. Ljudi, od 2018. Hrvatsku prati sreća i kad-tad se ta sreća morala okrenuti.
Tijekom prvenstva puno se pričalo o odluci Dalića da ''pogine'' skupa sa svojim senatorima Modrićem i Brozovićem.
Neću ulaziti u Dalićeve odluke, vidim da se puno priča o Brozoviću i Modriću, ali jako je zanimljivo da su najviše igrača na ovom Euru u grupnoj fazi rotirali Hrvatska i Srbija. Kad je tako, kad trener nije siguran u sastav, posebice u igrače u obrani, onda znaš da nešto ne štima.
A čini mi se da kod Hrvatske već dugo nešto ne štima. Sjetimo se kvalifikacija. Da je Wales dobio Armeniju, Hrvatska ne ide direktno na Euro, nego u baraž. Patio si se s Walesom i Turskom, patio si se na Euru, i sad se čudiš kako si ispao. Pa nisu te kvalifikacije bile prije četiri godine, nego prije četiri mjeseca.
Siguran sam da je Hrvatska prošla, da bi protiv Švicarske završila jednako. Hrvatska nema sve ono što Švicarska ima - brzinu, snagu, trku. Kako ćeš dobiti ozbiljnu ekipu bez brzog igrača? Kako ćeš dobiti nekoga kad igraš predvidljivo i sporo? Kramarić i Majer na krilima... Budimo ozbiljni. Hrvatska stalno igra ''ja tebi, ti meni'' i tako do preksutra.
Što ti vrijedi da imaš iskustvo i lukavstvo kad igraš bez da napadaš.? A ako ne napadaš, kako ćeš zabiti? Italija je bila smiješna, a i takva je bila bolja i opasnija od Hrvatske. To najbolje govori o tome kakva je bila Hrvatska na Euru.