NJEMAČKI list Der Spiegel nedavno je objavio listu deset najopasnijih europskih političara. Međutim, sudeći prema Spiegelovim objašnjenjima zašto se baš ovih deset ljudi našlo na listi, može se kazati kako bi lista zapravo trebala nositi naslov "Deset političara koji su najopasniji po Europu". Odnosno europski projekt kakvog znamo i sustav političkog predstavljanja u kojem se dobro zna da se u neke "svetinje" u Bruxellesu jednostavno ne dira.
Tsipras svrstan među najveće prijetnje stabilnosti EU-a
Tko se sve našao na listi i zašto? Popis predvodi bavarski ministar financija Markus Soder, inače poznat po beskompromisnoj retorici, koji je nedavno kazao kako od "Grčke treba napraviti primjer" da bi se pokazalo kako eurozona zna biti čvrsta i nemilosrdna. "Svi u jednom trenutku moraju napustiti mamu, a to je vrijeme došlo i za Grčku", kazao je Soder.
Zatim je tu vođa grčke ljevičarske stranke Syriza, Alexis Tsipras, čiji program ne treba posebno predstavljati. Sama činjenica da se zalaže za poništenje bailout sporazumu Spiegelu je bila dovoljna da ga se proglasi opasnim po Europu. Zatim je tu i neizostavni Silvio Berlusconi, za kojeg Spiegel tvrdi da se već priprema za nove izbore, a kampanju će graditi na populističkim antieuropskim frazama.
Na listi ima mjesta i za Nigela Faragea
Spiegel zatim proziva Marine Le Pen, lidericu francuske krajnje desnice, koja Francuze "plaši" tezom da će izgubiti suverenitet u sklopu "ovog Sovjetskog Saveza kojeg stvaraju Angela Merkel, Europska komisija i njihovi prijatelji". Zatim je tu Timo Soini, vođe opozicije u Finskoj, koji želi da Finska igra ulogu "lošeg policajca" u EU te se zalaže za ukidanje pomoći zemljama periferije. Alexander Dobrindt iz bavarskog CSU-a također se zalaže za strog stav prema Grčkoj, za koju tvrdi da se mora vratiti drahmi.
Popularni britanski zastupnik u Europskom parlamentu Nigel Farage na listu je dospio zbog svojih spektakularnih euroskeptičnih govora koji su mu priskrbili veliku pažnju medija. Farage je dosad "oprao" gotovo sve političar iz vrha europskih struktura, kao i sam sustav upravljanja EU-om.
Heinz-Christian Strache je šef Austrijske stranke slobode koja se oslanja na populističke antieuropske, a ponekad čak i antisemitske fraze. Protivi se osnivanju stalnog bailout fonda ESM za koji smatra da će uništiti Austriju i Europu, a usporedio ga je sa zakonima koji su Hitlera doveli na vlast.
Wilders uzor za sve populiste
Spiegel zatim proziva Nizozemca Geerta Wildersa, koji je "uzor za sve populiste u sjevernoj Europi". Shvativši da bi mogao loše proći na izborima, Wilders i njegova stranka makli su fokus s "muslimanskog pitanja" u Nizozemskoj i okrenuli se anti-EU retorici. Svog je premijera nazvao podanikom španjolske i talijanske mafije, grčkom veleposlanstvu poslao je ogromnu novčanicu drahme, a ESM je nazvao naredbom iz Bruxellesa.
Mađarski premijer Viktor Orban na listi se našao jer se drznuo usprotiviti naredbama iz Bruxellesa. Njegova vlada donijela je niz kontroverznih zakona što mu je priskrbilo višemjesečni sukob s Europskom komisijom. Orban je pokušao neke stvari napraviti drugačije, što glavešinama u Bruxellesu nikako nije "sjelo", a čini se ni Spiegelu koji je takvo ponašanje shvatio kao destabilizaciju EU-a.
Der Spiegel na kraju zaključuje kako se danas europski projekt žestoko napada, ali i žestoko brani, što bi prozvanim političarima moglo zagorčati život i umanjiti šanse za uspjeh.