Black Thursday, poznat kao Crni četvrtak, bio je dan kada su cijene mnogih američkih i internacionalnih dionica drastično pale i time prouzročile lančanu reakciju te ekonomsku stagnaciju koja će potrajati pola desetljeća. Dogodio se 24. listopada 1929. godine te je često smatran početkom razdoblja Velike depresije.
Dan koji je promijenio sve
Tog jutra američki brokeri na Wall Streetu doživljavali su sve jači osjećaj panike kako je dan odmicao. Oni iskusniji među njima prepoznali su okolnosti te već pričali kako bi cijene dionica mogle početi padati u narednom periodu, no nisu nikako predvidjeli drastičnost događaja koji je uslijedio. U samo nekoliko sati, više od 12 milijuna dionica je razmijenjeno, što je oborilo svaki rekord ikad zabilježen u povijesti Wall Streeta.
Većina investitora nije bila spremna na takav razvoj događaja. Prvi znakovi pada počeli su se javljati nekoliko tjedana ranije, a povjerenje investitora je polako opadalo. Kako su cijene dionica naglo padale, mnogi su se odlučili na prodaju svojih dionica kako bi spriječili daljnje gubitke.
To je stvorilo lančanu reakciju pa je još više ljudi pohrlilo do brokera. Ova masovna prodaja rezultirala je dramatičnim padom cijena, a cijene nekih dionica padale su 20 - 30% svakoga dana.
Uslijedila su dva dodatna dana panične prodaje, a rezultati su bili katastrofalni. Do petka, 25. listopada, tržište je nastavilo opadati, a panika je zagušila sve aspekte financijskog sektora. Zbog ovog kolapsa mnoge banke su doživjele krizu likvidnosti, a investitori su izgubili povjerenje u sustav.
Počinje Velika depresija
Tijekom 1920-ih godina, SAD je bio glavni gospodarski centar svijeta. Ovo vrijeme obilježeno je novim valom inovacija, masovnih proizvodnji te novim razinama potrošnje. Ipak, takva ekonomska situacija bila je i rezultat pretjeranog špekuliranja na tržištu dionica. Mnogi su investitori posuđivali novac kako bi kupili dionice za čiju su vrijednost bili uvjereni da će rasti.
Osim toga, opća društvena atmosfera također je poticala na investicije i potrošnju. SAD je tijekom Prvog svjetskog rata preuzeo vodeću ulogu u mnogim industrijama, gdje je prije 1914. godine imao prejaku konkurenciju.
Prije rata, automobilsku industriju predvodili su Nijemci, proizvodnju čelika Britanci i Nijemci, zrakoplovstvo je bilo rezervirano za Francusku, poljoprivreda za Mađarsku. Sve te industrije propale su u Europi pa je SAD proširio svoje tržište diljem svijeta te postao glavni izvoznik većine robe u zapadnom svijetu.
Kriza se nastavila do sredine idućeg desetljeća
Kao rezultat tog špekulativnog balona, tržište dionica počelo je gubiti ravnotežu. Ekonomija je počela pokazivati znakove slabosti već u drugoj polovici 1929. godine, kada su se pojavili prvi znakovi opadanja proizvodnje i povećanja nezaposlenosti. Pad proizvodnje i potražnje stvorio je domino efekt, dovodeći do otpuštanja radnika i smanjenja plaća. Ove ekonomske okolnosti dodatno su pogoršale situaciju, a kriza je postala neizbježna.
Kriza je posebno pogodila radničku klasu, a do 1933. godine nezaposlenost u SAD-u dostigla je skoro 25%. Ekonomske politike tada poznatog Herberta Hoovera nisu polučile nikakav uspjeh, a tek će Franklin Roosevelt sredinom 1930-ih implementirati svoj New Deal i tako izvući zemlju iz krize.
Depresija i izvan granica SAD-a
Velika depresija bila je očajna za Amerikance, no bila je još gora za zemlje koje su ovisile o američkom gospodarstvu. Tu se poglavito misli na europske zemlje koje su radi velikog siromaštva i slabe zaposlenosti odlučile politički podupirati neke radikalnije opcije u vlastitom parlamentu.
Oni koji su uz ekonomske probleme izazvane Velikom depresijom morali još plaćati i vojne reparacije iz Prvog svjetskog rata, u narednim su godinama iznjedrili nove povijesne ličnosti o čijim se politikama i ratovima diskutira i danas.