U Europi 19. stoljeća odigrale su se neke od najvećih političkih drama koje pamti povijest. Padale su vlade, dizale su se revolucije i mijenjali su se lideri najvažnijih europskih država. U tako napetoj društvenoj atmosferi našao se i Napoleon III., nećak nekadašnjeg poznatog vojskovođe i cara Napoleona Bonapartea.
Njegova je vojska okupirala Rim na današnji dan 1849. što je bio ogroman šok svakom liberalu u tadašnjoj Europi. Luj Napoleon je htio dokazati da je jednako sposoban kao i njegov predak te je dugo čekao da se napokon dočepa moći.
Napoleon postaje predsjednik, a Rim Republika
Moć je dobio u prosincu 1848. godine kada je Francuska nakon dvije krvave revolucije imala predsjedničke izbore. Pobijedio je na izborima i obećao svojim ljudima mir i oporavak od nedavnih revolucija. Napoleona su voljeli liberali i nacionalisti. Ne samo da je predsjednik izabran demokratskim putem, već se radilo o čovjeku koji je rođak začetnika upravo svih tih liberalnih ideala.
U međuvremenu, Rim je postao središte sukoba talijanskih nacionalista koji su htjeli ujedinjenje Italije te konzervativnih snaga koje su bile pristaše monarhijskog sustava. U veljači 1849. godine liberalne su snage protjerale papu iz Rima i proglasile Rimsku Republiku. Najavile su ujedinjenje s Pijemontom, a u gradu se nalazio i najpoznatiji Talijan tog vremena - Giuseppe Garibaldi.
Da ste neki političar u Europi u to vrijeme, ne bi vam pala na pamet poveznica između Rimske Republike na jugu Europe i Napoleona III. u Parizu, no Napoleon je izabran putem demokratskog procesa i bilo mu je važno osigurati potporu francuskog društva kako bi u budućnosti osigurao još jedan mandat.
Okupirao Rim da osigura podršku katoličkog stanovništva
Najmanju podršku imao je među konzervativnim, katoličkim stanovništvom koje je smatralo da je monarhijski sustav onaj koji donosi stabilnost u državi i prosperitet. Za takve, liberalne revolucije bile su samo prilika da se započne rat i krvoproliće, a Napoleona su prihvaćali samo nominalno.
Zato je gospodin predsjednik odlučio tog istog proljeća poslati svoju vojsku u Rim. Iskrcali su se nedaleko od Rima u travnju 1849. i započeli dvomjesečnu opsadu. Opsada je završila 3. srpnja, talijanske nacionalne snage su poražene, a papa Pio IX. mogao se vratiti u restauriranu Papinsku državu. Napoleon je dobio veću podršku od katoličkog stanovništva, no isto tako dobio je veliku osudu liberala koji su smatrali da je izdao nove ideale i podržao stari režim.
Tako je francuski predsjednik shvatio da će svako njegovo djelovanje potaknuti simpatije kod jedne grupacije, a antipatije kod druge. Suočen s novim izazovima pred kraj svog mandata, Napoleon 1851. odlučuje izvesti državni udar. Raspustio je Nacionalnu skupštinu te ukinuo Drugu Republiku. Organizirao je referendum kako bi osigurao podršku svog naroda gdje je većina glasala za njegove buduće ideje.
Krajem 1850-ih Napoleon će pak postati najveći saveznik talijanskih nacionalista, premda je u Rimu radio protiv njihovih ideja. Međutim, bilo mu je bitno da smanji moć Austrije, a Pijemont mu je također obećao Nicu i Savoju u zamjenu za savezništvo. Uz francusku pomoć Italija postiže ujedinjenje već 1860. godine, a 1870. zauzima Rim, nakon što su francuske trupe pozvane natrag doma zbog straha od rata s Pruskom.
Napoleonova okupacija Rima 1849. bila je velik udarac liberalima diljem Europe, ali na višem planu utjecala je najviše na Italiju koja bi se vjerojatno ujedinila puno ranije da francuske trupe nisu srušile Rimsku Republiku. Francuska je bila veliki faktor u ujedinjenju Italije, a isto tako i ujedinjenju Njemačke. Kada su Prusi porazili Napoleonovu vojsku 1871. godine, natjerali su ga na abdikaciju te proglasili stvaranje ujedinjene Njemačke.