Prije nešto više od godinu dana (4. lipnja) započela je ukrajinska (protu)ofenziva. Trebala je biti velika i preokrenuti tijek rata. Jedino što je bilo veliko bili su ukrajinski gubici. Nedovoljno uvježbani vojnici, koji su dobili tek nekoliko tjedana obuke za nova, njima potpuno nepoznata zapadna oružja, nisu imali velike šanse protiv ruske aktivne obrane.
Tek su na nekoliko mjesta ukrajinske snage uspjele prodrijeti dovoljno duboko da dođu do Surovikinove linije (nazvana po generalu Sergeju Surovikinu, bivšem zapovjedniku ruskih snaga u Ukrajini). Sve u svemu - ofenziva je bila ogroman neuspjeh.
Velika ukrajinska ofenziva se više ne spominje. A ni ruska
Neko vrijeme ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavljivao je novu veliku ofenzivu za ovo proljeće. No kako je priliv oružja sa Zapada posustao, Kijev je od nje odustao i danas se više ne spominje. Stoga je inicijativu na bojištu preuzela ruska vojska. Desetog listopada 2023. ruska vojska je krenula u ofenzivu na Avdijivku.
Bitka je bila izuzetno krvava za obje strane. Procjena britanskog ministarstva obrane tvrdi da su ruski gubici bili 17 tisuća mrtvih i 30 tisuća ranjenih. Izgubili su oko 400 tenkova i oko 750 oklopnih borbenih vozila. Usprkos ogromnim gubicima, nisu stali te je Avdijivka potpuno okupirana 17. veljače 2024.
Nakon osvajanja Avdijivke ruske snage nastavile su napredovati. Doduše, selo po selo, bez većih prodora po dubini. Značajno im je pomogao Kongres, prije svega Zastupnički dom u kojem Republikanci imaju većinu, a koju su iskoristili kako bi blokirali glasanje za 61 milijardu dolara vrijednu pomoć Ukrajini. Naposljetku, 20. travnja Kongres je prihvatio zahtjev predsjednika Joa Bidena i pomoć je ponovno krenula put Ukrajine.
General Kirilo Budanov, šef ukrajinske vojnoobavještajne službe, ustvrdio je u intervjuu danom Philadelphia Inquireru, kako zapadna pomoć stiže, ali još uvijek u premalom obimu, pogotovo artiljerijsko streljivo. Po Budanovu, volumen isporučenog streljiva dovoljan je da smanji rusku prednost sa sedam ruskih naprama jedna ukrajinska granata na pet ruskih naprama jedna ukrajinska.
Kijev je počeo paničariti
Suočeni s blokadom pomoći američkog Kongresa te ne odveć sposobnom Europskom unijom koja još uvijek nije isporučila obećanih milijun granata (rok je bio ožujak ove godine), Kijev je počeo paničariti. U ožujku je zapovjednik kopnene vojske general Oleksandar Pavljuk na državnoj televiziji ustvrdio kako ruska vojska sprema dodatnih 100 tisuća vojnika za veliku ljetnu ofenzivu.
Osamnaestog svibnja predsjednik Zelenski, u ekskluzivnom intervjuu za francusku agenciju AFP, objavio je kako očekuje veliku rusku ofenzivu na sjeveru i istoku s ciljem okupacije Harkiva. Ruski upad preko granice u Harkivsku oblast krenuo je 10. svibnja no vrlo brzo se ispuhao. Što ne čudi jer su Rusi pokrenuli tek nekoliko tisuća vojnika. Nikako ne 100 tisuća.
Ruski upad u Harkivsku oblast Zelenskom je donio više političkih nego vojnih briga jer se pokazalo da ukrajinski inženjerci nisu izgradili planiranu obrambenu liniju. Pa su oporbeni političari dobili odličnu priliku kritizirati i Zelenskog i premijera Denisa Šmihala i ministra obrane Rustema Umerova.
Prije će biti da će ruski vojni vrh usmjeriti desetke tisuća vojnika prema Časiv Jaru, čija je važnost naglo narasla nakon ruskog osvajanja Bahmuta. Njegovim padom pod udar bi došla naselja Kostjantinivka, Kramatorsk, Slovjansk i Družkivka. S obzirom na to da u ovom ratu bitke traju mjesecima, to je još uvijek daleka budućnost.
Obje strane imaju ogroman problem i ne mogu ga riješiti
Od početka ruske agresije u veljači 2022. jedino razdoblje ratovanja koje je bilo izuzetno dinamično bili su prvi tjedni u kojima je ruska vojska uspjela doći do predgrađa Kijeva te okupirati skoro cijelu hersonsku oblast, zajedno s gradom Hersonom, jer Ukrajinci nisu srušili mostove preko Dnjepra. U tim je tjednima ruska vojska poprilično koristila rasulo ukrajinske vojske, no ubrzo se i sama počela raspadati. Bitka za Kijev završila je katastrofalno.
Ništa bolje ruske snage nisu prošle ni u bitki za Harkiv. Doduše, i harkivska ofenziva (od 6. rujna do 1. listopada 2022.) donijela je nagle prodore i velike pomake crte bojišta. Međutim, to se dogodilo zbog domino efekta u kojem je pad jednog ruskog položaja doveo do pada nekoliko drugih i na kraju do nekoordiniranog povlačenja. Ofenziva za oslobađanje Hersona tekla je puno lošije, iako je na kraju i ona završena uspješno. Bitka za Bahmut trajala je deset i pol mjeseci. I ostale bitke bile su spore i krvave.
To je stoga što obje strane imaju ogroman problem koji ne mogu riješiti - kroničan nedostatak ljudstva. Putin je tijekom posjeta središtu za obuku 14. lipnja ove godine pred kamerama ustvrdio da u Ukrajini ruska vojska ima 700 tisuća vojnika, što je znatno više nego onih 220 tisuća s kojima je krenuo u veljači 2022.
Po procjenama Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) iz 2023. godine, ukupan broj vojnika u ukrajinskim obrambenim snagama bio je između 641 i 941 tisuću vojnika. To bi značilo da ukrajinska vojska ima kvantitativnu prednost. Nažalost, nema je, jer se ovih 700 tisuća Rusa bori, dok je primarni cilj velike većine ukrajinskih vojnika izbjeći bojište. Procjene su da u borbama s Rusima sudjeluje oko 400 tisuća Ukrajinaca, uvijek istih.
Samo za usporedbu, Wehrmacht je za operaciju Barbarossa angažirao 3.6 milijuna vojnika, 3600 tenkova i 2700 aviona. To je bilo dovoljno da se slomi Crvena armija, a njemačke snage dođu do Moskve, Lenjingrada i Staljingrada. Dalje od toga nije išlo.
Mladi Ukrajinci masovno izbjegavaju vojsku
Ukrajinsko bojište dugačko je više od 1300 kilometara. Zbog toga su snage i ruske i ukrajinske vojske previše rastegnute. Rezultat je da nema dubokih prodora već samo plitkih osvajanja, uglavnom sela. Kako Putin nije sklon ponovno testirati izdržljivost Rusa još jednom velikom mobilizacijom, veliko je pitanje ima li načelnik glavnog stožera general Valerij Gerasimov tih 100 tisuća vojnika za ofenzivu. S obzirom na razinu dnevnih gubitaka, teško.
Ukrajinski izvori tvrde da ruska vojska godišnje uspije pridobiti između 300 i 400 tisuća muškaraca spremnih potpisati ugovor. Značajni dio tog broja čine ročnici koji moraju odslužiti vojni rok, a koje se onda tijekom odsluženja pridobije da postanu profesionalni vojnici.
Nekad je izbjegavanje služenja vojnog roka u Rusiji bilo vrlo jednostavno. U Rusiji svake godine oko 680.000 mladića napuni 18 godina, a na odsluženje vojnog roka otišlo bi tek 260.000. Upućivanje na odsluženje najčešće se izbjegavalo zbog zdravstvenih razloga, a zakon je omogućavao i razloge postdiplomskih studija, obiteljske ili posjedovanje kaznenog dosjea.
Međutim, tijekom 2023. ti su zakoni i propisi znatno izmijenjeni te je izbjegavanje vojnog roka sad puno teže (između ostalog podignut je prag za novačenje s 27 na 30 godina), što se odmah odrazilo i na povećanje broja ročnika na više od 300 tisuća. Koliko točno njih podlegne pritisku najveća je državna tajna, kako se rusko društvo ne bi time odveć zamaralo, prije svega roditelji i bliska obitelj ročnika. S daljnjim pooštravanjem kriterija za oslobađanje broj ročnika će se konstantno povećavati te posljedično i novih profesionalnih vojnika.
Ukrajina nije mijenjala vojnu obvezu (obveznici su u starosti od 18 do 25 godina), ali je promijenila zakon o mobilizaciji, smanjivši prag s 27 na 25 godina. Pitanje je koliko će to pomoći kad mladi Ukrajinci masovno izbjegavaju vojsku.