Foto: Index/123rf

LJUDI definitivno loše voze. U Hrvatskoj je prema podacima MUP-a u prošloj godini poginula 331 osoba, što je 24 više poginulih u usporedbi s 2016. godinom. Unatoč tome što se broj poginulih dugoročno smanjuje (crni rekord je već davna 1979. kada je u prometu poginulo 1605 osoba), brojevi su kada se gleda dulji period stravični. Na hrvatskim cestama se, po broju stanovnika, gine dvostruko više nego u nekim zapadnim državama.

>> Uberov samovozeći automobil nije kočio prije nego što je usmrtio ženu

Za jedan dio toga možemo opravdano okriviti državu – i dalje veliki porezi i trošarine tjeraju ljude na kupovinu polovnih, već starih automobila. Razvoj tehnologije odlično su pokazali u jednoj emisiji Fifth Gear, gdje su na poligonu sudarili ogromni Volvo 940, simbol čvrstoće i solidnosti te minijaturni, no par generacija mlađi Renault Modus. Modus je ušao u pola Volva i dok bi se suvozač Modusa izvukao nakon par tjedana boravka u bolnici, za suvozača Volva gotovo i nije bilo šanse. Svaka generacije vozila je neizmjerno sigurnije automobile. Voziti polovno (ne naravno godišnjaka, nego nešto staro desetak godina) znači voziti se nesigurno jer ne zaboravite, ne morate vi biti krivi za nesreću. Možete samo stajati na semaforu.

Dio problema su naravno i vozači, a dio i pješaci – svatko od nas koji redovno vozimo Novim Zagrebom sjetit će se pješaka koji pretrčavaju osam traka. Ili na županijskim cestama ljudi koji hodaju noću rubom ionako uske ceste odjeveni isključivo u tamne boje. Sto stvari mogu prouzročiti nesreću. Dovoljna je sekunda.

Strojevi se ne umaraju i preuzet će vožnju

Za razliku od toga, strojevi nemaju trenutke nepažnje. Imaju više kamera, a neki i radare kojima vide u magli bolje nego što vidi bilo tko od nas. Mogu reagirati puno brže od nas. I uče puno bolje od nas – primjerice sve Tesle javljaju svoje vožnje centralnoj bazi i njihova računala u sat vremena stječu iskustvo za koje živom vozaču trebaju godine i godine vožnje.

No tragična nesreća se dogodila. Uberov samovozeći automobil je usmrtio pješakinju izvan pješačkog prijelaza, ali stroj je trebao zakočiti. Nikada vjerojatno nećemo znati bi li u ovoj situaciji živ vozač stigao reagirati. Samovozeći Uberov Volvo XC90 SUV ubio je 49-godišnju Elaine Herzberg koja je gurala svoj bicikl ulicom grada Tempe u američkoj saveznoj državi Arizoni. Bila je noć. Je li ju je sustav uopće vidio zasad je nepoznato. Šefica lokalne policije Sylvia Moir izjavila je za San Francisco Chronicle kako je „vrlo jasno da je bilo teško izbjeći sudar u bilo kojem modu (autonomnom ili s vozačem), temeljeći to na činjenici da je žrtva izišla iz sjene izravno na cestu, nekih 90 metara od pješačkog prijelaza. Dodala je kako je i "opasno prelaziti cestu u večernjim satima ako je dostupan dobro osvijetljen pješački prijelaz".

Upitno je stoga hoće li po američkim propisima itko uopće biti optužen za ovu nesreću.
Testiranja su zaustavljena, no nije dvojbeno da će se nakon nekog vremena nastaviti. Vjerojatno i još intenzivnije. Sadašnji problem samovozećih automobila je što skoro pa sami voze – ali opet trebaju vozača koji bi u dvojbenoj ili opasnoj situaciji preuzeo kontrolu nad vozilom. Tu je temeljni problem – čovjek ili vozi ili ne. Poluatomatizacija ne u smislu jednostavnog pomagala tipa tempomata ili kočenja ako se ispred nađe automobil, već u smislu da automobil vozi sam, a vi ste tu "samo za slučaj izvanredne situacije".

Zamislite automobil koji vozi “gotovo sam“, a vi ste tu "za svaki slučaj“. Naravno, nakon 10-20 minuta, pa i sat automatske vožnje "vozač“ koji to nije počet će se dosađivati, ili će gledati okolo, ili će mu pasti koncentracija, ili će početi brljati po mobitelu. Kada bolje pomislimo – to je najgora situacija. Bolje da cijelo vrijeme vozite, da vam automatika daje samo upozorenja (npr. kad napustite voznu traku), nego da auto sam vozi, a vi biste trebali preuzeti kontrolu ako nešto nije u redu. Tako držanje koncentracije "u prazno" nije svojstveno čovjeku. I stoga će trebati što prije postići potpunu automatizaciju. Sigurnost? Treba pratiti – kada autonomna vozila postanu statistički sigurnija od onog sa "živim“ vozačem, došli smo u novo doba cestovnog prijevoza.

Naravno, svaka je žrtva previše i svaka žrtva u prometu je tragedija – ali žrtava ima i danas, u doba "ručne" vožnje i to previše. Gine se više u prometu, nego u ratovima. Autonomna vozila mogu pomoći da statistike ne budu tako loše. Mogu pomoći da se sigurnost cestovnog prometa približi sigurnosti zračnog prometa.

Razvoj samovozećih vozila će se vjerojatno i ubrzati

Tragična nesreća se dogodila. Kao i kod avionskih nesreća, tjednima će se analizirati što se dogodilo, a onda će se razvoj samovozećih automobila nastaviti, vjerojatno još i brže. Nije daleko dan kada će automatika biti daleko sigurnija i pouzdanija od živog vozača, jer će senzori i elektronika sakupiti toliko iskustva, a procesori sve to toliko brzo obrađivati da će naše najbolje reagiranje djelovati sporo i neprecizno.

Svega nekoliko postotaka autonomnih automobila na cesti bitno će promijeniti vozačke navike – kako voze "kao autoškola" vožnja će postati smirenija, ali i ugodnija. Neće proći puno godina da će sjedala biti okrenuta prema "unutra" pa ćete za vožnje moći razgovarati s putnicima ili možda čitati ili gledati televiziju. Imat će to utjecaja i na druge grane prometa – na kraćim relacijama poslovnjaci će koristiti svoj ili zajednički automobil, a ne avion jer se neće umarati vožnjom.

Zanimanje vozač će nestati

Prvo će doći samovozeći taksiji. Taksi vozilo u koje uđete i kažete adresu, a prijevoz vam se naplati automatski karticom bit će jeftinije od pravog vozača – niti se umara, niti traži vikend, niti spava. Ide u bazu na čišćenje i punjenje baterija te natrag na cestu. Potom će i automobili viših klasa postati samovozeći, a onda i svi drugi. Slično će biti i s kamionima – cijeli sadašnji sustav vozača je skup. Zanimanje vozač će već u ovoj generaciji uvelike nestati. Taksi sa "živim vozačem" značit će statusni simbol kao danas limuzina.

Nije daleko dan kada će samovozeća vozila biti sigurnija na cesti od bilo kojeg vozača. U pitanju je  vještina koju stroj može naučiti, koliko god se neki hvalili vozačkim sposobnostima. Autonomna vozila imat će i niže osiguranje, upravo zato što će biti sigurnija. U automatizaciju vožnje se ulažu  milijarde i rezultati će se skoro pokazati. Samouvjerene hrvatske kritičare koji se groze svakog napretka – nitko neće ništa ni pitati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala