U TRENUTKU kada cijeli Anfield zapjeva kultnu himnu "You'll never walk alone" osjećate kao da je, barem za tu skupinu crvenih navijača, svijet stao. U tim trenucima planet se ne okreće. Prizori vam se urežu u sjećanje i teško ih zaboravljate..

Tamo iza gola, na Kopu, gdje su najvatreniji navijači, često ćete vidjeti zastave s likovima trenera koji su obilježili povijest kluba. 

Benitez zamalo ukaljao Istanbul

Jedan od njih je sinoć mogao izgubiti tu čast. Jedini od petorice trenera čiji se lik vijori na Kopu, a koji nije osvojio titulu prvaka Engleske s Redsima. No, Rafa Benitez ima Istanbul i ono finale Lige prvaka kakvo se nije gledalo nikad prije, kao ni nikad poslije te 2005. godine.

To finale je dovoljno da njegov lik bude smješten uz Billa Shanklyja, Boba Paisleyja, Joe Fagana i Kennyja Dalglisha. Međutim, ni to finale ga ne bi spasilo da je sinoć u 37. kolu Premiershipa na St. James Parku njegov Newcastle otkinuo bodove Redsima. Stoga, Benitez valjda i nema razloga za tugu nakon što ga je Liverpool pred kraj meča nokautirao golom Divocka Origija za pobjedu 3:2 te ostao u borbi za titulu prvaka Engleske, s dva boda i utakmicom više od Manchester Cityja. Titulu na koju čekaju od 1990. godine.

Jedan drugi lik, kolo prije kraja sezone, čeka svoju glavu na Kopu. Taj čovjek sada vjerojatno sjedi u sobi pred otvorenim laptopom, pretrpanim videima o Manchester Cityju i premotava prošlost. 

Da priča bude jača, Liverpoolu može pomoći Brendan Rodgers koji nakon tužnog odlaska iz Liverpoola i trijumfalne avanture sa Celticom, sada kao trener Leicestera, kluba koji nas je već naučio da vjerujemo u čuda, ima šansu napraviti čudo - zaustaviti Pepa Guardiolu i pojačati zvuk heavy metala u odaji Jurgena Kloppa.

Rodgersov povratak

Ovog ponedjeljka od 21 sat na Etihadu u Manchesteru istrčat će monstruozni City i Leicester City. I opet će Leicester, kao onda 2016. godine, imati više navijača.

Za ove Lisice najviše će navijati Redsi, a to vrlo dobro zna i Rodgers. Zna da prvi put nakon 2014. godine ima šansu donijeti titulu Liverpoolu, samo što sada to čini kao trener nekog drugog tima, na nekom drugom stadionu, uz neke druge pjesme i himne. Ali nije važno. Zna da bi makar tako stare rane bile manje bolne, možda bi se i zacijelile. Možda se više ne bi osjećao loše kada se sjeti zelene trave na Anfieldu na kojoj Steven Gerrard proklizava, a Demba Ba istrčava. Možda bi se, ako bi na Etihadu Lisice odnijele makar bod, samo slatko nasmijao.

Redsi od Rodgersa očekuju da spremi najbolji plan i pokaže najbolje što ima protiv Guardiole. Možda mu se nakon toga i ispričaju. Iako je Rodgersova era u Liverpoolu nadmašila očekivanja, ali to nije bila prepreka da mu pokažu izlazna vrata u listopadu 2015. godine. Iznenadna utrka za titulu prvaka Engleske u sezoni 2013./2014. premašila je sva očekivanja Liverpoola, ali i Rodgersu stvorila problem, jer sve nakon toga mjerilo se po toj jurnjavi, po tom probijanju svih mogućih limita.

Bila je to momčad na kakve rijetko nailazite. Kada imate imena poput Škrtela, Flanagana, Sakhoa, Cissokha, Glena Johnsona i Kola Tourea u obrani, nemate pravo nadati se četvrtom mjestu, a kamoli tituli prvaka. Rodgers je ipak bio nadomak tituli, unatoč obrani koja je primila 50 golova. Pronašao je dobitnu kombinaciju u napadu i imena koja su igrala ispred obrane doveo do perfekcije. Luis Suarez, Coutinho, Daniel Sturridge i Raheem Sterling uz pomoć Stevena Gerrarda i Jordana Hendersona djelovali su nezaustavljivo i rešetali su protivničke mreže.

Klub nije dovoljno cijenio Rodgersov uspjeh

Ipak, odmah nakon te sezone Suarez je otišao za Barcelonu, a Sturridgeovi posjeti doktorima postali su sve redovniji. Rodgers je dobio i ček od 150 milijuna eura za pojačanja, ali svima je bilo jasno da bez Sturridgea i Suareza, to nije dovoljno. Sturridge je u 33 nastupa u sezoni 2013./2014. postigao 25 golova, dok je Suarez u 37 nastupa postigao 31 gol. U sezoni 2014./2015. Suarez je s Barcom osvajao sve, dok je Sturridge propustio sve mečeve grupne faze Lige prvaka za Redse i nastupio je samo u 18 utakmica u toj sezoni. Ozljede su ga uništavale.

Zar je netko mogao očekivati da će Mario Balotelli i Rickie Lambert biti Rodgersovo rješenje? I da će mu Adam Lallana, Dejan Lovren, Lazar Marković  i Emre Can biti dovoljni da opet napadne titulu? Sve su to bila imena koja u tim trenucima nisu bila dokazana na razini na kojoj želite vidjeti Liverpool.

Također, Rodgers nije sam birao pojačanja. To je ono što treba napomenuti. Klub je u Rodgersovo vrijeme imao i čuveni "odbor za transfere" koji je, uz menadžera, bio zadužen za biranje i dovođenje pojačanja. I Rodgers je kumovao osnivanju posebnog odbora, jer nije želio imati sportskog direktora iznad sebe. No odbor mu je u određenoj mjeri vezao ruke. Rodgers je navodno u nekim situacijama mogao birati samo ona pojačanja s liste koju mu dostave, a događalo se i da trener predloži ime s kojim se odbor ne slaže. Takvim načinom rada dolazilo je do toga da Rodgers na kraju dobije igrača koji nije bio njegova želja. Stigla su neka odlična pojačanja kao Roberto Firmino i Coutinho, ali je bilo velikih promašaja kao što su Iago Aspas i Mario Balotelli.

Upravo je Balotelli jedan od dokaza kako je Rodgers pred sobom imao težak zadatak. Nakon što je Suarez otišao za Barcelonu, Rodgers je želio po stilu igre sličnog igrača, a prva želja mu je bio Alexis Sanchez. Ipak, dobio je Balotellija, jer odbor se vodio logikom da su za 20 milijuna eura dobili igrača koji vrijedi 50 milijuna. Balotelli je uzvratio s četiri gola u 28 nastupa. A Sanchez je za 42,5 milijuna završio u Arsenalu i igrao fenomenalno.

Igra sudbine

Rodgers je sezonu 2014./2015. završio na šestom mjestu, da bi u narednoj bio smijenjen nakon osam odigranih kola u kojima je skupio 12 bodova što je bilo za šest bodova manje od prvoplasiranog Cityja, odnosno tri boda manje od četvrtog mjesta koje vodi u Ligu prvaka, a koje je u tom trenutku čuvao Crystal Palace. Pred tu sezonu ostao je bez Sterlinga. Tako je u samo godinu dana, ako otpišemo i Sturridgea koji više nije bio isti, Rodgers ostao bez tri od četiri igrača koja su krasila njegov napad u sezoni 2013./2014. kada je napadao titulu. Zdrav i spreman ostao je samo Coutinho, s tim da je Gerrard na kraju sezone 2014./2015. napustio klub.

Ogromne su to promjene, ali u Liverpoolu je ponestalo strpljenja za čovjeka koji je prije imenovanja na mjesto trenera u Liverpoolu u klub s Anfielda ušetao s dokumentima od 180 stranica koje su imale naslov "Jedna vizija, jedan klub". Imao je san, imao je plan, ali na kraju je ostao sam.

Oko devet mjeseci kasnije Rodgers je potpisao za Celtic gdje se također pjeva You'll never walk alone, ali je od početka znao da u Škotskoj neće dugo ostati. Bilo je očekivano da će trener njegovog kalibra pomesti konkurenciju i da u toj ligi neće imati ravnog za utrku. Dvije pune sezone, šest titula. Bolje ne može. A onda je stigao poziv Leicestera. Rodgers je odmah prihvatio.

Nije mario za tim što su navijači Celtica iskazali gnjev i razočarenje, što su objesili transparent na kojem piše:"Mijenjao si besmrtnost za prosjek. Nikada Kelt, uvijek prevara". Rodgers se vratio tamo gdje se igra najbolji nogomet i gdje je konkurencija najveća. I u osam utakmica s Lisicama upisao je pet pobjeda, remi i dva poraza. Već tri puta njegova momčad završavala je meč s minimalno tri postignuta gola, a posljednju pobjedu upisao je protiv Arsenala (3:0). Probudio je Jamieja Vardyja, od Rodgersova dolaska postigao je čak devet golova u osam mečeva. Probudio je Rodgers, dakle, Lisice. I sad ga čeka ispit koji mu je sudbina tako slatko pripremila. Tko je mogao smisliti bolji povratak, bolji tajming? Čovjek se vratio u Premiership, izazvao gnjev navijača Celtica i sad ima šansu Redsima dati titulu koju su s njim izgubili na ciljnoj ravnini.

Pred utakmicu protiv Cityja Rodgers je najavio da je on sada trener Leicestera i da se ne zamara drugim mislima. No teško je povjerovati da mu je svejedno, da je ovo za njega samo jedan običan meč. Za njega je Liverpool bio san, klub koji mu je odgovarao po svojoj priči i povijesti. Želio je Redsima vratiti sjaj i postavio je temelje ovog što se danas izgradilo. Možda mu nije drago što Redsi bez njega jure trofej, ali ne bi mu bilo svejedno ni da im opet izmakne.