Što je to u klincima koji nas neodoljivo podsjećaju na Lackovića i Metličića?
TEPAJU im da su novi lackovići, balići i metličići, poneki rukometni luđak spomene ih tu i tamo u kvartovskoj birtiji na jutarnjoj kavi, no o Dominikovićevim klincima, budimo iskreni, gotovo nitko ništa ne zna.
>>> Mladi rukometaši u polufinalu Svjetskog prvenstva
>>> Dominiković o Portugalu: Rekao sam njihovom izborniku da ćemo se ponovno sresti
Da, čuli su za Halila Jaganjca, igrača koji je kao klinjo iz male Kozale otišao u milijunski PSG, frajera koji je dvaput (minimalno) odbio ponudu koja se ne odbija... I to je to.
A Halil i "nepoznati" na jako su dobrom putu da naprave ono što za rukom nije pošlo ni Balićevoj, ni Ćavarovoj, ni Duvnjakovoj, ni bilo kojoj drugoj generaciji između njih. Mlada reprezentacija na korak je do osvajanja prve svjetske juniorske medalje za hrvatski rukomet u povijesti.
Danas će u 20:30 Davor Dominiković i njegova reprezentacija igrati polufinale juniorskog Svjetskog prvenstva. Protivnik je Portugal, za mnoge rukometni anonimac, no ne i za izbornika Dominikovića.
"I prije sam govorio da su Portugalci za mene prvi favorit prvenstva. Da, pobijedili smo ih u skupini, no i tada sam njihovom izborniku rekao da znam kako ćemo se ponovno sresti", riječi su čovjeka koji je godinama slovio za jednog od najboljih obrambenih specijalaca.
Obrana je Dominikovićev doktorski rad
A ova reprezentacija sada je doista prava preslika Davorovih igračkih dana. Moćna, čvrsta, konkretna, obrambeno gotovo savršena momčad. No ono što je čini doista velikom i potencijalno reprezentacijom koja bi nam u budućnosti mogla donijeti ono čime su nas oduševljavale Ćavarova i Balićeva generacija jest - vanjska linija.
E tu smo moćni, doista moćni. Ako nešto rukometnu ekipu čini vrhunskom, onda su to vanjski igrači. Nikako to ne umanjuje sve ostale, no za velike stvari trebaju vam veliki igrači na vanjskim pozicijama. A od naših u ovoj generaciji nema boljih.
Srednji vanjski - Filip Vistorop: Od problema do velike hrvatske snage
Na prvenstvo smo došli samo s jednim srednjim - Filipom Vistoropom, i tu je postojao najveći strah jer je Tin Lučin odlučio propustiti ovo okupljanje, neki drugi su ozlijeđeni i sve je palo na jednog igrača. A Zagrebov srednjak pokazao se kao jedan od najboljih na ovom prvenstvu.
Do prošle utakmice bio je najbolji naš i drugi strijelac prvenstva ukupno. Filip je sjajan realizator, snažan, brz, pravi prototip modernog rukometaša. A iako mu očito godi kad ima puno povjerenje trenera, ovoga puta silom prilika, tu se krije i najveća opasnost u posljednje dvije utakmice.
Dominiković ga je pokušao štedjeti i možemo se samo nadati da je u tome uspio jer za njega zamjenu nemamo.
Bombarderi kakve nitko nema
Jedan krene, drugi završi. Na lijevom vanjskom gotovo ne možemo imati loš dan. Zajedno su do sada zabili 56 golova na prvenstvu, ni oni sami vjerojatno ne znaju tko je prvi, tko drugi trenerov izbor, a obojica obranu igraju približno na istoj razini kao i napad.
Jaganjac je dominantan, snažan, ubojit i kad mu suigrači pripreme križanje u koje dolazi sa zaletom s pola terena, nema te obrane i golmana koji ga mogu zaustaviti.
Njegov skok-šut osjetio je i veliki Omeyer, a kako neće golmani na juniorskom prvenstvu. Mnogi mu već dugo zamjeraju jednosmjeran rukomet, no na ovom prvenstvu Jaganjac je pokazao da itekako zna razigrati krila, proslijediti loptu na srednjeg kad se otvori prilika, pogledati crtu...
Šarac je nešto pokretljiviji i brži, no isto tako razornog šuta, češće gleda pivote i na njemu se vidi da je sezonom u Celju, iako nije puno igrao, dobio jako puno na samopouzdanju pa utakmice odlučuje čak i kad mu ne ide kako je planirao.
Ova dvojica igrača u skoroj budućnosti nosit će lijevu stranu A reprezentacije i vrlo vjerojatno nas odvesti tamo gdje su nas nekad nosili Lac, Puc, Tonči.
Desni vanjski nam je "Austrijanac"
Naš najbolji strijelac na ovom prvenstvu je Ivan Martinović, desni vanjski koji u hrvatskim klubovima nije odradio ni minute. Ivan je rođen i igrački odrastao u Austriji, a prošlu sezonu fantastično je odradio u njemačkom velikanu Gummersbachu i potpisao za Hannover.
Iako obranu igra solidno, Dominiković ga tu štedi koliko god može, a njegovu ulogu tada preuzima Zagrebov dvometraš Josip Vekić.
U napadu Vekić ne dobiva često priliku, no valja napomenuti da ni Martinović ne bi bio to što jest u Španjolskoj da Vekić svoj dio posla ne odrađuje dominikovićevski. Martinović je svestran, zabija s 12 metara kao od šale, iz prolaza, s parketa, zna asistirati, a najveća njegova snaga je šut iz prolaza, što bi značilo da si zna i sam kreirati šansu, a to je nešto što daje dodatnu vrijednost ionako sjajnoj reprezentaciji.
Veličanstvene trojke
Kako smo spomenuli, nema velikih rukometnih medalja bez moćnih vanjskih linija. Sjetimo se samo kakve smo trojke na vanjskima imali u Atlanti (Puc, Perkovac, Saračević) te u Ateni i Portugalu (Lacković, Balić, Metličić).
A ova vanjska linija na putu je da djelomično čak i opravda prvu rečenicu ovog teksta. Novi korak na rasporedu je danas u 20.30, a čeka nas Portugal.
Idemo po tu medalju.
VIDEO - Mlada reprezentacija uoči odlaska na SP: Motivira nas taj dres koji nosimo
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati