RIJEKA i Hajduk remizirali su na Rujevici (1:1, Andrijašević / Teklić). Hajduk je izbio prvi na tablici, a do toga je došao preokretom u drugom dijelu i s puno sreće. Uvod u derbi bio je jako čudan jer su obje ekipe imale puno toga za izgubiti i ulogu favorita su vidljivo prebacivale na suparnika. Epilog je bod koji će zadovoljiti i Hajduk i Rijeku, ali Damir Burić je do tog boda došao sretno. Evo kako.

Kako posložiti Hajduk?  

Odluka trenera Hajduka da uvrsti Stanka Jurića od početka susreta, nakon što se veznjak vratio nakon ozljede, djelovala je nelogično. To je značilo da će preostala tri vezna igrača, koji su temeljac ekipe, svoje uloge u oba smjera morati podrediti igraču koji svojim učinkom ili mogućnostima takav potez ne opravdava. Umjesto "prirodne" formacije s Bradarićem, Nejašmićem i Hamzom u sredini, te dva krila i napadačem, Hajduku romb u sredini terena nije donio ništa. Kada su u napadu Jairo, koji voli tražiti prostor u sredini terena, te Jakoliš koji se rijetko izvlači na bok, onda je jasno da je krcata sredina terena Hajduku onemogućila prostor za igru prema naprijed. Osim toga, Jairo se u fazi obrane pretvarao u lijevo krilo na kojem je morao puno raditi u obrani i bilo je teško od njega očekivati ofenzivnu učinkovitost kakvu inače može ponuditi. 

Bilo je jako vidljivo kako se Bradarić i Nejašmić u nedostatku prostora povlače sasvim u krilo svojih stopera. Tu su mogli krenuti u napad i omogućiti Juranoviću i Čolini da se dignu visoko. Međutim, Hajduk nije kroz sredinu terena mogao pronaći opciju koja bi prenijela loptu na bekove i takva postava nije mu nudila ništa. Nevjerojatno je koliko su se puta u prvom poluvremenu tri ili više Hajdukovih igrača našli u istoj liniji, daleko izvan svoje zone i u totalno nedefiniranoj poziciji samo kako bi našli komadić prostora. Ako je Burić trener koji pokušava usvojiti postulate pozicijske igre u napadu, ovo je bila vjerojatno najgora utakmica koja tome govori u prilog. Barem u prvih 65 minuta susreta.

Bišćan ima plan koji zasad prolazi u derbijima 

Rijeka nije očarala predstavom, ali odvela je utakmicu točno u onom smjeru u kojoj ju je Bišćan htio vidjeti. Visokim pritiskom i provociranjem grešaka rušila je Hajdukovu organizaciju kod iznošenja lopte iz obrane, a u napadu se koristila jednim jednostavnim, ali efikasnim manevrom. Lepinjica bi se povlačio kao treći stoper u obrani, Tomečak i Capan otišli bi naprijed poprimajući ulogu krila, a Murić i Lončar bi se zabadali u sredinu tražeći loptu između linija. Rijeci često kronično nedostaje kreativnosti, ali je ovakve mehanizme ponavljanjem dovela gotovo do savršenstva. Svi znaju kako će Rijeka igrati, ali teško to brane. Posebno u tom pogledu čudi odluka Burića da zaigra u rombu - Hamza i Bradarić su često ostajali preširoko u odnosu na Nejašmića, koji nije mogao čuvati oba krila Rijeke koja su ulazila u sredinu terena. Rijeka je s loptom u obrani često presporim protokom lopte ipak dozvoljavala Hajduku da se postavi u manje ili više željenu formaciju i baš je ta prva lopta nešto na čemu Bišćan može najviše raditi. 

Domaćin se pritom nije nimalo libio pokušavati duge lopte, ali je u kaosu na odbijenim loptama bio dovoljno dobro organiziran da ih uzme i brzo pokuša ugroziti Hajdukov gol s velikim brojem igrača koji su stigli u zadnju trećinu terena. Rijeka je s tog aspekta apsolutno odvela utakmicu u smjeru koji je i htjela. Suparnika koji bi kvalitetom trebao biti superioran na postavljenu obranu sveo je na izrazito mali broj šansi. Istovremeno je nekoliko puta ozbiljno priprijetila, pa čak i povela zahvaljujući sjajnom golu Andrijaševića, a prije nego je Hajduk izjednačio, oni su bili puno bliže novom golu. Ovaj derbi je s tog pogleda bio preslika gotovo svake Rijekine pobjede u derbijima protiv Dinama i Hajduka posljednjih nekoliko godina. Ali nisu izdržali.

Koji su minusi Burića i Bišćana 

U posljednjih 25 minuta gledali smo sasvim drugačiju utakmicu. Rijekino povlačenje bilo je barem donekle očekivano, a čak je i u takvoj igri imala dvije sjajne šanse za povećati vodstvo i riješiti utakmicu. Ali je Hajduk otpustio sve kočnice i počeo sve češće igrati s velikim brojem igrača visoko, tražeći gol. Pritom su gotovo sve njihove akcije potekle na desnoj strani. Lončar je, kao lijevo Rijekino krilo, izlazio u presing onda kada to njegova linija nije radila i time je ostavljao ogroman prostor iza svojih leđa u kojem su se izmjenjivali Jurić, Juranović i Nejašmić. Hajduk je bio sve bliži golu, a on je stigao nakon rupe na istoj strani riječke obrane, kada je Teklić sjajno pogodio za bitan bod. Bišćan je u pripremi utakmice napravio odličan posao, ali je morao prepoznati da ga je suparnik pet puta u deset minuta probio u istoj zoni i reagirati zamjenom, ili barem uputom. 

Na kraju su oba kluba dobila rezultat koji bi potpisali i prije utakmice. Hajduk je iz dvaju derbija izašao s četiri boda i sada će na relativno lagan raspored i Dinamovo trošenje u Ligi prvaka pokušati barem zakuhati prvenstvo. Izbor igrača i ono kako su izgledali na terenu ostat će upisani Buriću kao minus i formula kojom će teško u budućnosti dolaziti do rezultata. S druge strane, Rijeka je još jednom pokazala da vrhunskom organizacijom i pripremom može, posebno u derbijima, nadoknaditi sve ono što joj nedostaje u kadru.