PUBLICISTIČKI naslov popularne psihologije “Okruženi idiotima” na hrvatskom je izašao krajem prošle godine, no to ga nije spriječilo postati najprodavanijim naslovom kategorije – možda čak i ukupno – ove godine. Nova knjiga autora Thomasa Eriksona, „Okruženi psihopatima”, svojevrsni je nastavak objavljen prije nekoliko dana. Erikson je u petak posjetio Zagreb kako bi se upoznao sa svojim čitateljima te predstavio knjigu uživo, a mi smo ga zamolili da nam odgovori na nekoliko pitanja o temi psihopata u društvu.

1. Vaši „Idioti” postali su trenutačni hit na svim tržištima na kojima su objavljeni, pa tako i u Hrvatskoj. Napisali ste i nastavak, „Okruženi psihopatima”. Zašto je bilo nužno napisati i tu knjigu?

Moja knjiga „Okruženi idiotima” podigla je mnogo prašine te postala vrlo popularna. Mnogi su je hvalili jer im je pomogla razumjeti ljude oko njih. No pojavili su se neki – primio sam mnogo njihovih poruka – koji su stečeno znanje smatrali korisnim za manipulaciju. Znate, obilježje psihopata je da on ne razumije, kada vas upita da ga poučite manipuliranju i iskorištavanju ljudi, da je učinio nešto pogrešno. Počeli su mi stizati mnogi e-mailovi, a na jednom mi je predavanju prišao čovjek vrlo, vrlo čudnog ponašanja. I tad mi je supruga rekla da bih trebao napisati knjigu o psihopatima. Prvo sam krenuo istraživati manipulaciju. A manipulacija je glavno obilježje psihopatije. Razgovarao sam sa psiholozima i znanstvenicima o temi, i to me uplašilo jer su se otvorila vrata prema opasnoj temi. Psihopati su svuda oko nas, vjerojatno ste ih susreli – možda niste bili svjesni tko i što su – to su rijetko ubojice koje gledamo u filmovima, i uglavnom nisu u zatvoru. Izgledaju potput vas i mene, lijepo se odijevaju, šarmantni su, no uvijek imaju skrivene namjere i traže načine kako da vas iskoriste. Psihopati uvijek imaju plan što će učiniti s vama. I tako sam morao napisati knjigu.

2. Ima li uistinu toliko psihopata u društvu?

Kada je knjiga objavljena, počele su mi stizati poruke čitatelja, stotine njih: „ Aha, sad shvaćam, pa znam takve ljude.” Neki su mi čak pisali da su u braku sa psihopatom. Neki ljudi žive sa psihopatom i po 25 godina, no tada je šteta već učinjena. Menadžeri su dosta često psihopati, tvrtke su im privlačne zbog moći, a moć je na vrhu. Smatra se da je 2% stanovništva psihopatsko, što je vrlo velika brojka jer oni pojedinačno unište mnogo ljudi oko sebe.

Psihopati su vrlo pametni, prilagođavaju se, upijaju, uče nove stvari, no vi ste za njih samo predmet kojim upravljaju, sredstvo do cilja. Nemaju empatije, traže vaše slabosti. Oni su poput vukova, uvijek love žrtve. Psihopati često koriste tehniku „bombardiranja ljubavlju”. Govore vam divne stvari o vama, pružaju točno ono što vam treba jer poznaju vašu psihologiju. „Wow, ovo je divno, pa to je muškarac mojih snova!” No to je samo dio njihova plana. Ono što čine uvijek jest da vas izoliraju, udaljavaju od drugih. Ako ispočetka niste izolirani, bit ćete uskoro, a tada ste laka žrtva jer se igraju vašim poimanjem stvarnosti. 

Drugi će vas ljudi upozoravati da nešto nije kako treba pa ćete biti rastrgani na dvije strane od kojih ona psihopatova pobjeđuje. Oni se trude ukinuti mogućnost ikakve pomoći izvana. Ima jedno prilično dobro pravilo: ako izgleda predobro da bi bilo istinito, uglavnom tako i jest. Psihopati se predstavljaju kao ljudi bez mana, no to ne postoji. Stoga sam napravio sustav koji sam objasnio u knjizi kako biste se lakše snalazili; kako biste prepoznali obrazac jer uvijek postoji obrazac ponašanja kod psihopata. Primjerice, lažu i kad ne trebaju, rizično se ponašaju, narcisi su, nemaju suosjećanja – u knjizi sam naveo više od 20 točaka prepoznavanja. Ipak, morate se potruditi prepoznati obrazac, nije jako jednostavno. Sa psihopatima se ne možete igrati, ne možete ih pobijediti jer nemaju osjećaje koje vi imate. Možete se samo udaljiti, pazite na to.

3. Može li se knjiga o psihopatima razumjeti bez prethodnog čitanja „Okruženi idiotima”?

Kratak odgovor bio bi: da. Bolje je pročitati „idiote” prije „psihopata”, ali isto tako nije nužno. Sve ključne pojmove sam pojasnio i u ovoj knjizi. U obje sam knjige govorio o stvarima koje su komplementarne pa ćete imati obuhvatnije znanje ako ne preskočite jednu. No potrebno je to znanje koristiti, to nisu teorijske knjige, vrlo su praktične. Općenito, što više čitate, više znanja imate – stoga, koristite ga. Ljdi mi često govore: „Oh, već sam čuo o tome.” Kad ih upitam koriste li naučeno, odgovor je često „ne”. U jedno uho unutra, iz drugog van. Ne treba biti tako.