SAMO DVA tjedna nakon Slavena Zambate preminula je još jedna Dinamova legenda i član legendarne generacije koja je 1967. osvojila Kup velesajamskih gradova, Krasnodar Rora.

Prije samo dva dana Rora je održao emotivni govor na komemoraciji za Zambatu na Maksimiru, opraštajući se od bivšeg suigrača. A sad je i njega zatekla ista sudbina.

Krasnodar Rora rođen je 23. ožujka 1945. na Visu, gdje je njegov otac, partizan, upoznao lokalnu djevojku. Neobično ime dobio je jer je u Visu tada boravio visoki časnik Titove vojske koji je inzistirao da mu roditelji daju rusko ime, kakva su tada bila popularna. Majka je imala težak porod, koji njegova blizanka nije preživjela.

Otišao je u Dinamo jer se Šibenik i Hajduk nisu voljeli

Samo nekoliko mjeseci nakon njegova rođenja i završetka Drugog svjetskog rata obitelj se preselila u Šibenik, gdje je Rora odrastao i kao 16-godišnjak debitirao za istoimeni klub, koji je tada igrao drugu jugoligu. 

U Dinamo je došao 1964. s 19 godina i puno desetljeće bio neizostavan dio zagrebačke momčadi, sve dok mu tadašnja pravila nisu dopustila odlazak u inozemstvo.

"Zamjerali su mi što nisam otišao u Hajduk. A u Dinamo sam otišao iz inata jer se govorilo da bi mi navijači Šibenika zamjerili odlazak u Hajduk. Odnosi između Šibenika i Hajduka tada nisu bili najbolji. Tako su Aralica, Žaja i Nadoveza govorili da neće u Hajduk pa su ipak otišli, ali ja sam se zainatio", objasnio je u jednom starom intervjuu Rora razloge svog odlaska u Zagreb.

Bio je strijelac u finalu Kupa velesajamskih gradova

A zapravo je sve već bio dogovorio s drugim zagrebačkim klubom, Trešnjevkom, njegov otac je čak dobio popriličan predujam, ali u posljednji čas pojavio se Dinamo i "ukrao" ga. S vremenom se ispostavilo da je to bio vrhunski potez Modrih.

U narednih 10 godina Rora je za Dinamo odigrao 459 utakmica i postigao 37 golova, a vrhunac karijere mu je bilo osvajanje Kupa velesajamskih gradova 1967. Bio je i strijelac u finalu protiv Leedsa.

"Kad u finalu prestižnog europskog natjecanja postignete gol i još k tome pobijedite, onda je sasvim razumljivo da mi je to i najdraži gol i najdraža pobjeda u karijeri", rekao je svojedobno Rora, koji je lani u intervjuu za Index odbacio priče kako je to bilo bezvezno natjecanje.

"Iz Italije ste imali tu Juventus, Napoli, Bolognu i Torino. Iz Španjolske Barcelonu, Valenciju, Sevillu i Bilbao. Portugal je imao Benficu i Porto, Nijemci Werder, Eintracht i HSV. Tada su 62 kluba igrala Kup velesajamskih gradova. Ne trebam naglašavati kakva je to konkurencija bila", rekao je pa se nadovezao:

"Pokojni Branko Zebec nije gledao ni Juventus ni Eintracht. Mi smo vjerovali u sebe. Oni su nas doživljavali malo s visine jer su bili imena i vrijednosti. Sjetimo se Jacka Charltona iz Leedsa uoči finala kad se pitao: 'Tko je taj Dinamo, gdje je taj Zagreb?' I onda mu se desi to što se desi", prisjetio se u istom razgovoru Rora najveće sezone u povijesti kluba.

Mogao je igrati s Peleom, a završio u momčadi s Platinijem

Iz Dinama je u inozemstvo otišao 1973., imao je ponude iz Brazila, gdje je mogao igrati u Santosu s Peleom, te iz Juventusa, ali naposljetku je otišao u belgijski Standard Liege u kojem je trener bio Vlatko Marković. Nakon dvije godine otišao je u Francusku, u Nancy, za koji je tada igrao Michel Platini. Tamo je proveo još dvije sezone prije nego što je završio karijeru u tamošnjem drugoligašu Haguenauu.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je pet utakmica, a u svoje vrijeme glasio je za najzgodnijeg nogometaša bivše države, pa je imao najviše obožavateljica od svih igrača legendarne Dinamove generacije.

Da nije uspio u nogometu, bio bi pravnik, ali ovako je i nakon igračke karijere ostao u voljenom sportu, prvo kao novinar Sportskih novosti, a zatim i kao trener. Bio je pomoćnik Branku Zebecu u Dinamu, a samostalno je trenirao Radnički iz Kragujevca, Varteks, BSK iz Slavonskog Broda, Šibenik, Dinamo iz Vinkovaca i Zagreb.