DANAS ne pričamo o ispravnim nazivima za burek, već o samom načinu pripreme vučenog tijesta. Što je zapravo potrebno za domaći burek/pitu? Tek par stvari: brašno i voda, radna površina, stolnjak, valjak za tijesto i bonus sastojak - malo ili malo više strpljenja!

Prvo vučeno tijesto sam odlučila samostalno napraviti jer mi ni baka ni mama nisu htjele ispuniti želju da tijesto koje su one radile napune po mom - sirom, krumpirom, mljevenim mesom ili kombinacijom mesa i krumpira.

Htjela sam slanu pitu smotanu u puža

Njihove verzije su uvijek bile slatke, nadjevene jabukama ili višnjama, i više su naginjale nama dobro poznatim štrudlama/savijačama u duguljastom obliku, a ja sam htjela smotani burek u obliku puža.

I tako sam krenula istraživati po bakinim kuharicama i internetu i nakon niza propalih pokušaja napravila svoj prvi burek! Godinama nakon prvog uspješnog pokušaja rado napravim i slatke varijante, kojima su me podučile mama i baka.

I dalje pamtim savjete koje mi je dala baka: da tijesto nikada ne radim s hladnom vodom, da ga ne razvlačim u hladnoj prostoriji i sačuvaj Bože ne na propuhu. Isto tako, jedno od njenih pravila je da brašnu dam vode i ulja koliko samo traži, taj osjećaj dođe kroz godine razvlačenja.

Voću dodajte prezle, krumpir popaprite

Brašnu trebaju voda i ulje, jabukama i višnjama začini i zgusnuti ih se može prezlama ili grizom, a mesu i krumpiru treba pozamašna količina papra.

Isto tako, imala sam priliku upoznati izvornu Sarajku koja me naučila da je tijesto dobro za rad kada je mekano kao ušna resica pa dok mijesim tijesto, tu i tamo popipam uši.

OVDJE je točan recept kako ja radim vučeno tijesto, probajte.