NARCISOIDNI roditelji često su usmjereni na sebe i svoje potrebe, zanemarujući emocionalne potrebe svoje djece. Takav tip odgoja može ostaviti dugoročne posljedice u odrasloj dobi. Neke od njih su nisko samopouzdanje i samopoštovanje, a psihologinja Marija Babić otkrila je još nekoliko u razgovoru za Index.

"Dobrog roditelja prepoznajete po empatiji i spremnosti da stavi neke svoje potrebe u drugi plan. To je, dakle, većina stvari koju nećete pronaći kod narcisa. Narcisoidni roditelji uzroke ponašanja kriju mnogo dublje, i to je jedan od najtoksičnijih načina za odgoj djece. Narcisoidni roditelji teško dozvoljavaju svojoj djeci da postanu svoji, ili im teško dozvoljavaju da ispune neke svoje potrebe", kaže psihologinja. 

Objašnjava da narcisoidni roditelji uvijek stavljaju svoje potrebe u prvi plan. "Imaju jako slabe granice. Kada oni ne žele razgovarati o nečemu s djecom, a djeca to žele, oni to ne rade. S druge strane, ako se njima razgovara, a djeci ne, često će ignorirati djetetove granice i ustrajati u razgovoru", dodaje Jelić.

Također, prebacuju krivnju na djecu i očekuju da se ona brinu o njima, umjesto da bude obrnuto. "Zbog takvog načina odgoja djeca dobivaju osjećaj da njihovi roditelji nisu emocionalno dostupni za njih. To zatim otežava izgradnju povjerenja i osjećaja sigurnosti", objašnjava psihologinja.

Takav odgoj, dakle, može ostaviti posljedice i u odrasloj dobi. Osobe koje su odgojili narcisoidni roditelji često imaju nisko samopouzdanje i samopoštovanje. No, postoji još nekoliko znakova koji ukazuju na to da je osobu odgojio narcisoidan roditelj.

"Takve osobe često fantaziraju o neograničenom uspjehu, superiornosti, ljepoti, inteligenciji, velikoj moći ili idealnoj ljubavi. Cilj i funkcija ovih fantazija jest popuniti i zamijeniti realnost, kao i ambicije koje se ne mogu ostvariti. Također, osjećaj duboke neadekvatnosti, praćen stidom, često se prikriva agresivnošću. Te osobe stalno traže pohvale, divljenje i pažnju te su preokupirane dojmom koji ostavljaju na druge. Često im nedostaje empatije, a na kritiku reagiraju hladnoćom, ravnodušnošću ili ljutnjom", ističe Babić.

Psihologinja dodaje da osobe koje su odrasle uz narcisoidne roditelje rijetko uviđaju da je problem u njima kada je riječ o odnosima.

"O njihovim problemima najčešće saznajemo iz odnosa u kojima se nalaze. Najčešće se za pomoć obraća povrijeđeni supružnik ili osoba koja cijeni određene odnose koji su u opasnosti od prekida", navodi Babić. Zaključno, psihologinja preporučuje psihoterapijski tretman osobama koje su odrasle uz narcisoidne roditelje.