DINAMO je porazom u derbiju na Poljudu došao u vrlo nezgodnu situaciju. Nakon 15 kola ima sedam bodova zaostatka za Hajdukom i četiri boda manje od Rijeke. No, do kraja prvenstva ostalo je 21 kolo i 63 boda te Plavi imaju dobru šansu konsolidirati se, kao i lani, te obraniti titulu.

1:0 za Hajduk na Poljudu nikad nije dobar rezultat, ali je druga brojka još više zabrinjavajuća za Dinamo. Kao klub koji mora stvarati igrače i prodavati ih, trenutačno ima prestaru postavu i zasad nema nikakvih indikatora da u sportskom sektoru razmišljaju o zaokretu u tom segmentu.

Protiv Hajduka je prosječna starost bila preko 27 godina

Dinamova momčad koja je istrčala na Poljudu bila je u prosjeku stara 27.3 godine, točno godinu starija od Hajdukove. Ozljeda Ivana Nevistića "umjetno" je povećala prosječnu starost jer je Danijel Zagorac od njega stariji 11 godina, što znači da bi momčadi bile identične po starosti da je prvi izbor Dinama bio zdrav.

S druge strane, da su zdravi, sigurno bi igrali Bruno Petković i Josip Mišić, a vrlo vjerojatno i Arijan Ademi, dok od mlađih igrača nije bilo tek Petra Sučića. Starost ekipe nije bila faktor samo u toj utakmici i samo ove sezone, radi se o trendu kod hrvatskog prvaka.

Dinamo ima drugu najstariju momčad lige

Veliko istraživanje CIES-a lani u ovo vrijeme otkrilo je da je Lokomotiva bila najmlađa momčad lige s 23.5 godina, dok je Hajduk imao najstariju. No, njemu se situacija po tom pitanju popravila odlascima starijih igrača poput Nikole Kalinića ili Vadisa Odjidja-Ofoea. Dinamo je prošle sezone u ovo vrijeme imao prosječnu starost od 25.8. godina.

Prema podacima s Transfermarkta, Dinamo ove sezone ima drugu najstariju momčad lige (26.1 godina), koja je za pola godine mlađa od Slavenove. To znači da aktualni prvak praktički nije osvježio momčad u proteklih 12 mjeseci. Na drugom kraju te ljestvice stoje Istra i Osijek, koji su stari malo više od 24 godine.

Jasno je da mlađi igrači bez minutaže koji su u momčadi tek kako bi se popunio zapisnik umjetno smanjuju prosjek. Stoga je starost ekipe najbolje utvrditi prosjekom odigranih minuta igrača određenog uzrasta.

Za potrebe ovog teksta uzete su u obzir dvije granice - do 20 godina, kada su igrači tek u razvoju, ali i tržišno najzanimljiviji, te do 23 godine, kada su igrači u prosjeku prošli prvu fazu formacije, a najbolje godine su tek pred njima.

Samo Varaždin daje klincima manje šansi od Dinama

Kada je riječ o igračima mlađim od 20 godina, Dinamovi su odigrali samo jedan posto dostupnih minuta u SHNL-u i po tom kriteriju je slabiji samo Varaždin, koji nijednom igraču rođenom 2004. ili mlađem nije dao ni minutu šanse.

Dvije minute u ligi je dobio Mislav Ćutuk, šest minuta Noa Mikić, Luka Vrbančić, koji je nakon par kola otišao na posudbu u Lokomotivu, dobio je 25, dok je najveći dio otišao na Branka Pavića, koji je u 113 minuta imao i jedan start. Formalno je Dinamo dao minute četvorici mladića, ali je u praksi samo Pavić (i to tek donekle) dobio ozbiljnije minute na nekoj utakmici.

Kada je riječ o igračima koji su stari do 23 godine, situacija je bolja i Dinamo se nalazi na sedmom mjestu ljestvice. Dao je šansu ukupno jedanaestorici igrača koji zadovoljavaju spomenuti dobni kriterij. 

Većina od 25% minuta otpada na trojicu igrača - Raula Torrentea, koji je s dolaskom Bjelice postao starter, te Martina Baturinu i Petra Sučića, koji su ključni igrači i glavni projekti kluba. Činjenica da su ostali U-23 igrači dobili malo minuta postavlja opravdano pitanje hoće li i kada Dinamo razviti nove Sučiće i Baturine kada oni otiđu.

Zašto Dinamo ima staru momčad? Odgovor je logičan

Trend postarivanja Dinamove momčadi je ugrubo počeo s prvim Bjeličinim mandatom, od sezone 2018./2019. Dinamo je tada, s Mamićem daleko u Međugorju, prestao po cijenu rezultata na silu gurati hrpu klinaca u prvu momčad kako bi ih prodao.

Nova praksa donijela je Dinamu puno bolje europske rezultate, koji su posljedično omogućili klubu i da one najbolje igrače zadrži duže nego prije. U zadnje tri ili četiri sezone se nastavak takve politike također može razumjeti.

Prije deset godina Hajduk i Rijeka su u pravilu bili potpuno nedorasla konkurencija i Dinamo je mogao istrpjeti greške tri ili četiri jako mlada igrača u momčadi a da ne ugrozi prvenstvo. Sada, kad je svaki bod bitan, treneri se ustručavaju dati šansu mladom igraču i radije će ju dati nekome koga su procijenili prokušanim i dokazanim.

Ovo je i sada velik Dinamov problem, a može samo postati još veći

Problem stare momčadi nije samo pitanje budućnosti nego se vidi na terenu već danas. Starija momčad u pravilu znači i češće ozlijeđene igrače, a kad se to događa nositeljima uz koje se ne razvija dovoljno mladih igrača, onda je klub u velikim problemima.

Igrom slučaja su Petar Sučić i Sandro Kulenović iskoristili šanse zahvaljujući ozljedama prvotimaca i promjeni sustava, ali igrači poput Lukasa Kačavende, Luke Stojkovića i Branka Pavića zasad se drže na krajnjoj margini sastava iako je jasno da su baš oni ti koji mogu i trebaju osvježiti roster koji paralelno igra i prvenstvo i Ligu prvaka.

Dinamo igra sporo i predvidljivo. Dio razloga je u lošoj geometriji igre i nepostojanju ikakvih sustavnih rješenja, ali dio leži i u tromosti ostarjele kralježnice momčadi. No, više od svega, starost Dinamove ekipe je problem jer seniori više ne rade toliku razliku na terenu.

Theophile-Catherine se vratio iz mirovine kako bi zaigrao za Dinamo i svoj posao obavlja vrlo dobro, ali slaba igra nogom je danas puno veći problem klubu nego u prvom Bjeličinom mandatu. Mišić je ključan dio momčadi, ali je pao, dok Ademi i Ristovski više nisu ni sjena svojih najboljih dana. Petković je i dalje jako važan, ali ga prečesto nema.

Dinamo danas ima svlačionicu punu zaslužnih igrača s upitnom motivacijom, barem dok stvari ne dogore. U isto vrijeme mu mladi kapital propada na klupi, a momčad koju se u Maksimiru toliko boje smijeniti igra sve lošije u domaćem prvenstvu.

Pred Plavima su nepopularni potezi - ili bi barem trebali biti. I pred trenerom, ali još više pred sportskim sektorom na čelu s Markom Marićem. Klubu treba revaluacija jer oni koji imaju najbolji status i najveći utjecaj, više nemaju doprinos koji bi tome bio razmjeran.

S procesom se kasni već nekoliko prijelaznih rokova. Naći balans između iskusne ekipe i mladih talenata je jedna od najtežih zadaća u nogometu, ali više ne postoji nijedan racionalan sportski razlog zbog kojeg bi Dinamo i dalje gurao u istom smjeru.