Foto: Vlado Kost / Cropix, AFP

SLJEDEĆI ponedjeljak na rasporedu je deseto Europsko rukometno prvenstvo, a kao što je poznato domaćin će biti Srbija, odnosno četiri grada - Novi Sad (Spens Arena 8 tisuća ljudi), Vršac (Millenium Hall 4 tisuće ljudi), Beograd (Pionir 8 tisuća ljudi i Arena 20 tisuća ljudi) te Niš (SC Cair 4 tisuće ljudi).

Pravila natjecanja kažu kako je 16 reprezentacija raspoređeno u četiri skupine te kako u drugi krug prolaze tri prvoplasirane reprezentacije. Križaju se skupine A i B, C i D, tvoreći nove skupine po šest reprezentacija. Dvije prvoplasirane plasirat će se u polufinale, a ostale će u borbu od 5-16 mjesta. Hrvatska reprezentacija igrat će u skupini D zajedno s Norveškom, Islandom i Slovenijom. Predstavljanje reprezentacija i skupina započet ćemo upravo skupinom D.

Hrvatska traži jedinu medalju koja joj nedostaje

Izabranici Slavka Goluže plasirali su se na EP kroz kvalifikacije imakulativno, bez ijednog poraza. Javnost kao i uvijek od popularnih Kauboja očekuje borbu za trofeje, štoviše prvo mjesto, međutim povijest kaže da Hrvatska nikada nije briljirala na europskim smotrama. U dosadašnjih devet izdanja Hrvati su osvojili dva srebra(Norveška 2008. i Austrija 2010.) te jednu broncu (Portugal 1994.), dok su ostalih godina "plivali" između četvrtog pa i posljednjeg 16. mjesta (Švedska 2002.).

Ipak, od 2004. godine Hrvatska nikada nije bila slabija o četvrtog mjesta i to je nešto što svakako daje optimizam uoči srbijanske rukometne priče pa i nadu kako reprezentacija koja ima dva Olimpijska i jedno svjetsko zlato može doći i do posljednjeg kolajne koja joj nedostaje. Kao što smo imali priliku vidjeti na pripremnom turniru u Osijeku, Goluža je opet okupio vrlo dobru momčad, a glavni forte Kauboja trenutno se čine krila Ivan Čupić i Manuel Štrlek.

Ipak, kao ključne igrače reprezentacije EHF vidi Domagoja Duvnjaka i Igora Vorija. Duvnjaka predstavljaju kao istinskog nasljednika Ivana Balića koji ima ne samo sjajan pregled igre i viziju za asistenciju već je i rođeni strijelac s izvanrednom igrom jedan na jedan. Igor Vori pak "jedan je od najboljih kružnih napadača na svijetu, koji je osvojio praktički sve što se u rukometu može osvojiti." Vori podjednako dobro igra obranu i napad i već godinama ključan je kotačić ove hrvatske reprezentacije.

Ako izuzmemo oporavljenika Balića i poslovično kvalitetnog Lackovića, kao još jedan od ključnih rukometaša Golužine reprezentacije nedvojbeno je vratar Mirko Alilović. Na SP 2009. Alilović se predstavio u sjajnom svjetlu, dok je na posljednja dva natjecanja branio u nešto lošijoj formi. Za relativno slab rezultat na prošlom SP-u u Švedskoj, mladog vratara mnogi su smatrali jednim od glavnih krivaca. Alilović je čini se opet u izvrsnoj formi, a onda i obrana predvođena Jakovom Gojunom odmah djeluje bolje.

Norveška nikada bolja od šestog mjesta

Rukometna reprezentacija Norveške posljednjih godina u uzlaznoj je putanji, međutim i dalje izbornik Rober Hedin nikako da napravi pravi iskorak i nekim vrhunskim rezultatom izađe iz sjene ženske rukometne reprezentacije. Na posljednja dva SP-a Norvežani su završili kao sedmoplasirana reprezentacija, a isto mjesto osvojili su i na EP-u u Austriji. 2008. godine kada je europska smotra bila u Norveškoj, Norvežani su osvojili šesto mjesto što je najbolji rezultat muške rukometne reprezentacije u povijesti.

Polufinale je sveti cilj ove reprezentacije, a igrači poput lijevog krila Harvarda Tvedtena, sjajnog defenzivca Christoffera Ramba, playmakera Borgea Lunda i pivota Bjarte Myrhola jamac su za kvalitetan otpor favoriziranim reprezentacijama. Posebno bi valjalo izdvojiti 33-godišnjeg specijalista za kontranapad Tvedtena koji je poput vina te 32-godišnjeg Borgea Lunda, čovjeka od kojeg kreće svaki smisleniji napad norveške reprezentacije. Na koncu, gol norveške reprezentacije čuva uigrani dvojac Ole Ervik i Steinar Ege.

Islanđani traže potvrdu "austrijske bronce"

Reprezentacija Islanda također je jedna od onih koja je tek posljednjih nekoliko godina zakoračila u svjetski rukometni vrh. 2008. igrali su finale Olimpijskih igara u Pekingu, na SP-u u Švedskoj osvojili su šesto, a na posljednjem europskom prvenstvu u Austriju sjajno treće mjesto. Rukomet je najpopularniji i najuspješniji sport Islanda, a preko 70 posto državljana te zemlje gleda nastupe svoje izabrane rukometne vrste. EP u Srbiji bit će sedma europska smotra za Island, a osim bronce u Austriji, mogu se pohvaliti i četvrtim mjestom u Švedskoj 2002. godine.

Što se tiče kadra, najveći udarac za izbornika Gudmundura Gudmundssona, koji je već petu godinu na čelu rukometne reprezentacije, svakako je izostanak prve zvijezde Olafura Stefanssona, što će Islanđani teško nadomjestiti. Od ostaka momčadi valja izdvojiti vratara Bjorgvina Gustafssona, jednog od deset najboljih vratara Europe, zatim pivota Roberta Gunnarssona - jamca za spektakularne golove, Alexandera Peterssona - jednog od najboljih obrambenih igrača svijeta te kreativca Gudjona Valura Sigurdssona.

Slovenci posljednjih godina ni blizu rukometnom vrhu

Reprezentacija Slovenije u Srbiji će igrati svoje deveto prvenstvo, a jedinu medalju do sada osvojila je za vrijeme domaćinstva EP-a 2004. godine kada je bila srebrna. Uslijedio je velika pad, osmo, deseto pa 11. mjesto u Austriji 2010. godine, dok se na posljednja dva svjetska prvenstva nisu ni plasirali. Pitanje je što izbornik Boris Denić može izvući iz ove momčadi, jer igrača poput Aleša Pajovića više nema. Slavni dani daleko su iza Slovenaca, slijedom čega su isti glavni autsajderi skupine D.

Ipak, ne valja sasvim podcijeniti momčad u kojoj igru organizira Uroš Zorman, a na vratima je pouzdani i nama poznati Gorazd Škof. Tu su još desno krilo Dragan Gajić koji igra u Montpellieru, kao i Vid Kavtičnik, dok lijevu stranu već godinama okupiraju braća Zvizej, Mika i Luka. Slovenija je nezgodan protivnik, međutim teško da mogu dalje od drugog kruga. Ipak, jedna pobjeda u skupini vodi u drugi krug pa nije nemoguće da ih i tamo gledamo.