Foto: FAH

RADNIČKO dioničarstvo u Hrvatskoj se u pedesetak primjera dosad pokazalo kao uspješan način spašavanja tvrtki od stečaja ili su tijekom njega radnička potraživanja preuzimanjem vlasništva pretvorena u dionice ili udjele. Kako je to uspjelo tvrtkama poput Tehnike i Uljanika, a godinama ne prolazi u RIZ Odašiljačima?

Dobar potez

Građevinska tvrtka Tehnika jedna je od rijetkih, nekad velikih državnih firmi koja je u jeku prve pretvorbe i privatizacije početkom '90-ih i propasti mnogih poduzeća, uvela radničko dioničarstvo. Dugogodišnji predsjednik Uprave Filip Filipec vođenje je preuzeo u trenutku štrajka, s idejom stvaranja jake tvrtke koja je u rukama onih koji su je 'gradili'. Tehnika je danas u vlasništvu malih dioničara, a Filipec koji kao najveći ima 3,8 posto dionica, otkriva jednostavnu formulu.

''Za razliku od konkurencije, mi nismo osnivači firme. Nisam htio biti tajkun. Imate apsurd u našoj branši da ljudi koji su radili za državu su tajkunizirali firmu, diverzificirali novac i na kraju upropastili firmu, a ljude vratili natrag državi. Ja u tome nisam htio sudjelovati'', ističe Filipec.

Radničko dioničarstvo se nakon dvadesetak godina za Tehniku pokazalo dobrim potezom, zaključuje.

Logično je da radnici preuzmu odgovornost

''Na početku radnici nisu od toga ništa očekivali, jer smo supstitut tome imali ono nesretno samoupravljanje koje je bilo čista prijevara. Ali onda su se malo po malo ipak navikli da pored plaće imaju neke dionice, da i to nešto vrijedi. To radniku daje jedan osjećaj privrženosti, da je ipak on zaslužan'', objašnjava Filipec.

Pozitivno iskustvo s radničkim dioničarstvom imaju u pulskom Uljaniku. Od prije dvije godine nakon dokapitalizacije mali dioničari, radnici i oni umirovljeni, vlasnici su oko 46 posto Uljanika. Bez njihova glasa ne mogu se donijeti ključne odluke za tvrtku. Rajko Kutlača iz jednog od ondje većinskih sindikata, Sindikata Istre i Kvarnera, vidi to dobrim rješenjem za izlazak poduzeća iz državnog portfelja.

''To mi je vrlo logično da preuzmu odgovornost za poduzeće. Je li to samo formalno vlasništvo ili je to u nekom obliku upravljanje, to je sad stvar poduzeća. I naše zakonske regulative, koja nažalost još niej regulirala to ESOP dioničarstvo, niti način upravljanja. Tako da je to kod nas prilično u zraku'', napominje Kutlača.

Zašto ne prolazi RIZ?

S druge strane, u RIZ Odašiljačima godinama se bez uspjeha bore za vlasništvo kroz radničko dioničarstvo. Nedavno su prosvjedovali protiv dodjele dionica, koje su inače predmet spora, braniteljima radnicima. Državu, od vremena Sanaderove pa do aktualne Vlade, drže najodgovornijom za opstrukciju napredovanja tvrtke, koja zahvaljujući vlastitim inovacijama i inženjerskom kadru, većinu proizvodnje izvozi na globalno tržište.

RIZ-ovi odašiljači traženi su u NATO-u, u Japanu, Indiji do Afrike. Daljni razvoj, tvrde, koči im među ostalim sporni članak 47. Zakona o upravljanju državnom imovinom, koji radnicima ograničava stjecanje vlasništva do 25 posto temeljnog kapitala društva. Nakon što su za Sanadera uspjeli spriječiti pokušaj neprijateljskog preuzimanja, od aktulne vlasti očekivali su barem pokušaj ispravljanja štete učinjene prvom pretvorbom. Sindikalna povjerenica Marina Glokević.

''Vrlo je indikativno i jasno da su branitelji u takvoj situaciji da će zasigurno htjeti prodavati te dionice. I tko će ih kupovati, naravno, razni mešetari i kvazi menadžeri, pojedinci koji žele doći do vlasništva. Jer čim dođu do 25 posto plus jedna dionica mogu objaviti preuzimanje društva. I na taj način definitivono ide likvidacija RIZ-a, jer takvim pojedincima nije u interesu opstanak proizvodnje, nego atraktivne nekretnine'', upozorava Glokević.

Nemaju kontrolni paket

U veljači 2013. Upravno vijeće AUDI-ja odlučilo je da se RIZ-u po hitnom postupku dodjeli model radničkog dioničarstva. Po hitnoj proceduri usvojen je jedino zakon s famoznim člankom 47. i granicom do 25 posto vlasništva, koja radnicima ne ostavlja ni mogućnost veta.

''Jer nemate ni kontrolni paket. A smisao radničkog dioničarstva je da imate upravljački paket i mogućnost odlučivanja o svemu u tvrtki'', poentira Glokević.