Foto: Instagram

"MOGU li vam ispričati jednu priču o bebi koju sam dobila i spolu koji sam željela, a da to, unaprijed vam kažem, nije još jedna priča o princezama, frizurama i rozoj boji, jer tu čak ni ja nisam svoja na svome", ukratko je počela svoju priču mama Kate. 

"Da vas upozorim: ovo nije priča o tome da sam silno i strašno željela djevojčicu, a na kraju dobila dječaka i zbog toga prvo gorko plakala, a kasnije bila sretna što je ispalo baš tako. Nije to ni priča o tome da sam silno željela imati djevojčicu jer dječake ne volim. Istina doduše možda i jest izgledala tako, jer od one prve crtice na testu za trudnoću moje misli nisu bile usmjerene na šok što sam uopće trudna, ili šok-ajme-kako-ćemo-s-djetetom... Ne, to je priča o mojoj prvoj pomisli kada sam vidjela crticu i automatski naglas izgovorila: "Želim da bude curica".

>>>Otkrivanje spola bebe: kada se trudnica razočara<<<

U tjednima koji su uslijedili moja želja za djevojčicom samo je rasla. Rasla je do te mjere da sam se, kao ovisnica o horoskopu, prebacila na sva silna predviđanja, znakove i natruhe znakova o tome nosim li zaista curicu. Do te sam mjere bila usredotočena na tu želju da sam kristalno jasno ZNALA da svi znakovi zaista pokazuju da nosim curicu. Koliko god drugima govorila da nije važno što želim, da je važno samo da beba bude zdrava, potajno sam i dalje čvrsto držala fige. I tako sve do 20. tjedna i dana D, kad nam je ginekologica rekla da se spol sada već dobro vidi. 

"Želite li znati?"

Kimnula sam, nijemo, sva ozarena i u strahu. Što ako nam otkrije da nosim sina? Na to se nisam pripremila. Takav scenarij u svojoj glavi jednostavno nisam ni pripremila, ne zato što sam bila sto posto sigurna da nosim curicu, već zato što se za sina stvarno nisam pripremila. U moje misli takav razvoj situacije jednostavno nije stizao. I dok sam razmišljala o toj ipak mogućoj soluciji, začula sam je kako kaže: "Čestitamo, dobit ćete curicu". 

>>>Trudnice, mi znamo što nosite<<< 

"Iste sekunde kada sam je začula, moje misli o mogućem sinu rasplinule su se, a veselje u glasu, svoje oduševljenje jednostavno nisam ni mogla ni željela sakriti. Toliko sam bila sretna da se doktorica ozbiljno začudila: "Ne izgledate mi kao neki curičasti tip, za vas uopće ne bih rekla da toliko volite rozu boju", a ja sam se tek tada zbunila. 

Rozu, boju, curičasta, ne - to nije razlog zašto sam željela imati kćer. 

"Nisam nikada bila klasičan ženski tip. Nisam baš pretjerani fan roze boje, sebi jedva složim kakav-takav rep pa o satima i satima češljanja i pravljenja frizura nisam ni razmišljala. Nisam čak ni tip koji pretjerano uživa u kuhanju, a već sam sada sigurna da svoju kćer nikada neću naučiti kako se šije ili štrika. Nisam čak ni super kreativna da bih svoje rukotvorstvo prenijela na nju. Jednostavno, čak ni meni, koja sam toliko "zagrizla" nije bilo do kraja jasno zašto tako žarko želim curicu.  

No onda je došao taj dan. Dan kada ću konačno upoznati svoju kćer. Iako prethodne mjesece nisam baš na sva usta govorila o svojoj želji, više sam zapravo djelovala da mi je svejedno, u trenutku kada sam je ugledala, sve mi je postalo kristalno jasno.

>>>Tate, znate li zašto je dobro dobiti kćer, iako ste možda potajno željeli sina?<<<

Željeti curicu ili dječaka danas je nažalost prilično vezano uz spolne stereotipe - sa sinovima ćete rušiti i graditi i odijevati ih u plavo, a curice će biti princeze uvijek duge lepršave kose i umotane u rozu boju. No ja nisam takva, niti je to bio razlog zbog kojeg sam je toliko željela. 

U trenutku kada sam je ugledala, u meni se probudila kristalno jasna misao - željela sam djevojčicu samo zato da uz nju mogu opet oživjeti svoje djetinjstvo, da joj mogu pričati o svim svojim pustolovinama, da je mogu podučiti svemu što je život naučio i mene - jednu curu, ali sve samo ne curičastu curu. 

>>>Svaki roditelj gleda svoje dijete kroz spolne stereotipe - barem malo...<<< 

To je razlog zašto sam je toliko željela. Da u svakom trenutku znam kako prići njenim problemima. Ako sam nešto naučila od svoje mame, to je način na koji cure iz moje obitelji znaju kako se postaviti i nositi s nedaćama. Sve što sam naučila od svoje majke sada ću mirne duše moći, bez stalnog ispitivanja "kako to dečki rade", odgajati svoju kćer, od prvog dana znajući kako joj postaviti dobre temelje za sve ono što je u životu čeka. Od pitanja veza, zaljubljivanja, škole, prijateljica, kasnije posla, zaposlenja i pronalaska svog mjesta u društvu, jer to je ono što iz svoje ženske perspektive stvarno znam. I zato je to jedini razlog zbog kojeg sam poželjela curicu, i vjerujem, jedan od glavnih razloga zašto i druge mame žele imati baš kćer. 

Kao što vidite - nema to baš puno veze ni s rozom bojom ni s frizurama, a najmanje ima veze s princezama".