Foto: Index/FaH

GOTOVO da se mogao čuti uzdah olakšanja u hrvatskoj javnosti nakon što je Ustavni sud donio odluku kojom pobačaj na zahtjev do deset tjedna trudnoće drži neupitnim ustavnim pravom žene. U odluci koja se nije bavila pitanjem "kad počinje život" ustavno pravo na privatnost žene da odluči o svim aspektima začeća, uključujući i prekid, logično i prirodno je definirano kao nadređeno svim zakonskim rješenjima ili društvenom utjecaju.

Na ženama leži najveći teret majčinstva, sigurno neće prije odluke o prekidu začeća pitati tzv. pro life organizacije na čelu s Vicom Batarelom za dopuštenje. Upravo spomenuti kovrčavi križar koji na gel za kosu troši više od dnevne smjene jaslica za pelene, iskazao je zavidno nerazumijevanje obrazloženja odluke Ustavnog suda i najavio 40-o dnevnu peticiju "Imam pravo živjeti" kao društvenu pretpostavku budućeg referenduma kojom bi osporio pobačaj na zahtjev.

Predsjednik Ustavnog Miroslav Šeparović, inače iz kvote HDZ-a, jasno je odbacio mogućnost referenduma o pravu na pobačaj i izrazio opravdanu sumnju da bi Sabor djelovao protuustavno i izglasao zakonska rješenja protivna odluci Ustavnog suda te posredno poručio Željki Markić i Vici Batarelu da se mogu pjeniti do Sudnjeg dana, ali žensko pravo pobačaja na zahtjev ostaje nepromijenjenog sadržaja. I koji onda dio nije jasan tzv. pro life organizacijama i na čemu temelje svoju nadu o kontroli pobačaja u Hrvatskoj?

Jesmo li se prerano poradovali da je jezgro demokratske i sekularne države ostalo sačuvano?

Prije nego što pobaciš, zagorčat ćemo ti život

Prije svega, o čemu je Index nebrojeno puta pisao, tzv. pro life organizacije uz pomoć Crkve premrežile su strukture vlasti svojim utjecajem i kadrovima što je rezultiralo hrvatskim rezerviranim stavom prema zaključcima Europskog vijeća o prioritetima UN-a za ljudska prava 2017. kojim Hrvatska "odustaje od podrške LGBT zajednicama i neupitnog prava žene na pobačaj". Tvorci tog nazadnog stava prema kojem su u Hrvatskoj na polju ljudskih prava najveći problem homoseksualci i samosvjesne žene su ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier i njegov ridikulozni savjetnik Ladislav Ilčić koji su javnosti nekoliko puta naglasili da se kao političari i ljudi oštro protive ženskom pravu pobačaja na zahtjev.

Tim vanjskopolitičkim nastupom Hrvatska je kao političke uzore odabrala Mađarsku i Poljsku, a ne Njemačku i Francusku što je naišlo na veliko neodobravanje europskih partnera koji godinama prate kako Hrvatska s HDZ-om tone u klerikalno nacionalistički glib.

Iz tog razloga, ali i činjenice kako su u javnost počeli dopirati detalji obrazloženja odluke Ustavnog suda koji su u suprotnosti s političkom agendom hrvatske Vlade, premijer Andrej Plenković na skupu "Demografija – refleksije na mirovinski sustav" ustuknuo je pred nadolazećim valom nezadovoljstva  i gotovo u riječ citirao još neobjavljenu odluku Ustavnog suda. Pobačaj neće zabraniti, ali kroz "edukaciju, uključivanje očeva, afirmativnu pronatalitetnu politiku i pojačanu društvenu skrb", svesti će ga na najmanju moguću mjeru ili kako bi obrazložio ustavni sudac Šeparović "pobačaj učiniti iznimkom".

U slobodnom prijevodu na pučki jezik, prije nego što pobaciš, zagorčat ćemo ti život.

Stari zavjet kao lijek za Sotonine bludnice

Možete li zamisliti kako će to u praksi izgledati? Mlada žena iz neuspjele veze odlazi s popudbinom začetog djeteta s neželjenim partnerom. Vjerojatno nema posla ili studira, u pravilu prešućuje neugodnu činjenicu roditeljima zbog osude okoline, tajno posuđuje novac i organizira pobačaj.  Pod "edukativnim" pritiskom države obiteljski liječnik i ginekolog moraju joj objasniti sve zdravstvene, društvene i moralne posljedice njezine odluke, te uputiti na savjetodavne organizacije. Tajna postaje javna. Ukoliko je djevojka vjernica, uključuju se i vjerske zajednice. Ostane li odlučna, treba pronaći ginekologa koji obavlja praksu u duhu Hipokratove zakletve, a ne Starog zavjeta i novootkrivenog trenda "priziva savjesti"  o kojem su liječnici trebali misliti kad su odabirali specijalizaciju. Nakon svega, na dan pobačaja bogomoljke koje nezakonito borave u krugu bolnice i znaju njezino ime privatnim kanalima, emocionalnim ucjenama i prizorima "vječnog prokletstva", pokušat će konačno skršiti njezin otpor. Ne uspiju li, nema veze, ionako je riječ o "nepopravljivoj Sotoninoj bludnici".

Naravno da si svaka seksualno osviještena, moderna i obrazovana žena neće dopustiti takvu društvenu torturu nego će preko vikenda otići u susjednu Sloveniju, te za par stotina kuna više u boljim bolničkim uvjetima i bez suvišnih pitanja, zaključiti tu neželjenu životnu epizodu.

Manje sretnim Hrvaticama, koje nemaju tu mogućnost, preostaje da se u Hrvatskoj još jednom izbore za kvalitetan zdravstveni i društveni standard koji im pripada po svim kriterijima, od UN-ove deklaracije o pravima žena do hrvatskog Ustava.

Zašto je važno pitanje pobačaja u Hrvatskoj?

U suštini, pitanje slobodnog pobačaja na zahtjev u Hrvatskoj uopće nije od presudnog značaja, odavno je riješeno po uzoru na najbolje europske zakone koji reguliraju tu materiju. Nema čak niti realnog utemeljenja u stvarnosti o čemu svjedoči podatak da je Hrvatska pri dnu ljestvice pobačaja na zahtjev kod ženske populacije do 21 godinu. Veći problem su nasilni životni partneri i neodgovorni očevi koji poistovjećuju užitak i reprodukciju tradicionalno je prepuštajući majci.

Hrvatske žene, dakle, nisu sulude bludnice koje nakon razuzdanog kokainskog gang banga koriste pobačaj kao kontracepcijsko sredstvo.

I zato je problematika pobačaja kao ustavno neupitnog ženskog prava važna samo kao civilizacijsko pitanje: pripadamo li naprednim ili nazadnim društvenim uređenjima? Riječ je odgovoru koji se gradi u procesu jer u pitanju je osjetljiva problematika tretmana života oko koje je teško zauzeti isključiv stav, uvijek postoji ali bez obzira za koje se rješenje zalažete.

No, u radikalnoj pro life politici riječ je o nazadnom setu vrijednosti konzervativno klerikalnih krugova koji pod krinkom društvene i vjerske skrbi žele stvoriti društvo po svojim kriterijima ne mareći za opći interes. Iza zabrana uvijek slijedi represija na svim poljima prava pojedinca kojom se regulira društvo dok ne postane samoregulirajući entitet, uplašeni čopor koji slijedi pastira i u provaliju bez obzira što im zdrav um i instinkt nalažu.

Hrvatska javnost ne smije dopustiti tzv. pro life organizacijama i likovima poput Vice Batarela da lažno tvrde kako je "Ustavni sud zakonsko pravo na pobačaj učinio formalno neustavnim" jer neistinama i proizvoljnim teorijama sustavno dovode javnost u zabludu, produbljuju sukobe, obezvrjeđuju odluke najviših državnih institucija i vrijeđaju zdrav razum naroda.

Je li to lik i djelo dobrog kršćanina ili licemjernog farizeja?

Odluka Ustavnog suda je samo jedna od ključnih cigli u nizu

Niti političke stranke, posebno HDZ, ne smiju dovoditi javnost u zabludu skrivajući podilaženje Crkvi i konzervativnim krugovima koketiranjem s zabranom pobačaja kroz skrb "o demografskoj obnovi" ili "obnovi obiteljskih vrijednosti". Hrvati će se rađati i živjeti kada u Hrvatskoj budu vladali povoljni uvjeti za život, od imetka, pravde i zdravlja za sve. Hrvatske vlade svojim promašenim gospodarskim odlukama u proteklih šest godina "pobacile su u inozemstvo" stotine tisuća mladih ljudi, za što bi ženama kroz pobačaj neželjenih trudnoća trebali deseci godina.

Nisam optimist jer, sudeći prema temama javnih rasprava kojih vodimo, u svemu kaskamo za naprednim svijetom čitavo stoljeće. U ovoj priči o pobačaju nema pobjednika i poraženih. Postoje samo rođeni i nerođeni, a ovo nije trenutno svijet koji bi im poželio. Odluka Ustavnog suda samo je jedna od ključnih cigli kojim smo ga učinili snošljivijim.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.