Foto: Facebook/ Von Marcius Photography

EDIS KAZAZ je dečko s kvarta. Na prvi pogled nema ništa posebno na njemu, pije kavu u kvartovskom kafiću, druži se s konobaricom, na razgovor je došao skejtbordom. Ovaj dvadesetjednogodišnjak je opušten i nasmijan, vidi se da se dobro osjeća u svojoj koži. A i mora se dobro osjećati jer to je nužno za prirodu posla kojim se bavi. Edis je, naime, striper. Ovo je zanimanje pomalo neobičan izbor za muškarca, pa smo ga zamolili da s nama podijeli svoja iskustva.

Edis je inače automehaničar, a kako nije uspio pronaći posao u struci, počeo je konobariti.

"Prva četiri mjeseca sam praktički volontirao, radio sam pomoćne poslove u kafiću, a kad su konobari imali vremena, učili su me kuhati kavu, držati tacnu i slično. Shvatio sam to kao investiciju za budućnost. Kad sam počeo raditi kao konobar, presvlačio sam se na poslu, a kolegice bi mi dobacivale: "Daj odi negdje drugdje izvoditi striptiz", pa sam rekao da hoću i tako je krenulo. Nisam znao ništa o tome, javio sam se agenciji i dogovorio razgovor. Kad su mi pokazali snimke nastupa, zapitao sam se u što sam se to uvalio- nema šanse da ja to radim. Nisam nikad prišao curi prije toga, kako ću sad izvoditi sve te pokrete pred njima, ali rekao sam da nema problema- mogu ja to. Nisam imao što izgubiti." 

"Prva gaža mi je bila u Novoj Gradiški, kao toples konobar trebao sam nuditi curama pića dobrodošlice. Prišao sam jednoj prilično visokoj curi u štiklama i ona mi je rekla da sam prenizak, što me prilično spustilo, ali nisam dao da na tome ostane. Snašao sam se tako da sam joj ukrao frendicu i zaplesao s njom, bio sam jako opušten na van i sve je super ispalo."

Njegova životna filozofija je utemeljena na opuštenosti- odradit će posao najbolje što može i neće se opterećivati tuđim mišljenjima. Ako se problem i dogodi, oslanja se na improvizaciju i to uvijek dobro prođe.

"Do prije godinu i pol nisam uopće znao plesati, učio sam pokrete s YouTubea i prilagođavao ih sebi, nema kopiranja, to se ne cijeni. Svaku situaciju možeš okrenuti u svoju korist. Znam doći u klub, nikad nisam plesao na tu glazbu, moram čitati publiku i prilagođavati se njima, stvoriti atmosferu, to je dio posla. Tu je velika razlika između muških i ženskih plesača. Ženi je dovoljno da dobro izgleda i zna plesati, muškarac mora biti animator. Sad mogu plesati na bilo što, nedavno sam plesao break dance uz tamburaše."

Čini se da ovog mladića ništa ne može iznenaditi, previše puta je bio bačen u vatru i iz svake se situacije uspio izvući pozitivnim stavom i profesionalnošću.

"Završio sam na swingerskom partyu kao performer, htjeli su me uključiti. Bježao sam od ekipe po cijelom klubu,"kaže kroz smijeh. "Jednom prilikom me ganjala žena  koja je imala otprilike 45 godina, srušila me na pozornici i sjela mi na lice, a nije imala gaćice, to baš nije bilo ugodno. Plesao sam u klubu s većinski gay populacijom, cure mi nisu uopće doživljavale. I što ću, orijentirao sam se na dečke, iako nisam imao ideju kako im prići, što bi im se svidjelo, nikad me nisu privlačili, ali improvizirao sam i atmosfera je ispala odlična, iako to zasad ne bih ponovio, ne osjećam se ugodno, a to mi je bitno. Za mene ovo nije posao koji samo odradim, bitno mi je da se zabavljam, jer što je zabavnije meni, zabavnije je publici. Hranim se njihovom energijom koju im onda kroz nastup vraćam i svi dobiju nešto od toga."

Najveća publika pred kojom je nastupao bila je na Hvaru, afterparty poslije splitske Ultre posjetilo je preko 2000 ljudi. Minimalan broj ljudi pred kojima pleše je deset, obično su to djevojačke večeri ili rođendani koji često kulminiraju plesom u krilu slavljenice.

"Nikad ne ulazim frontalno, sjednem joj u krilo, malo twerkam, zabavljam publiku sve dok se ne okrenem prema njoj, onda sam ozbiljan. Nju moram zavesti, mora se osjećati kao da je sa svojim dečkom, ta razina opuštenosti. Cijelo vrijeme pazim na njene reakcije, ako vidiš da se odmiče, odmakneš se i ti, plešeš drugačije. Tanka je granica između seksipila i vulgarnosti i na to jako pazim. Bit je da se osjećamo ugodno i ona i ja."

Prelaze li žene tu granicu?

"Prelaze. Popiju jednu previše pa me počnu grebati, to je glavni problem. Onda ju upozoriš, ugrizeš malo za ruku ili ju pljesneš po guzi, izvlačim se kako znam, ali na lijep način i kroz zezanciju. Nikad nisam neugodan prema curama, jednostavno to nisam ja. Često me zovu na "poslovne večere" i dečki i cure, ali na to nikad ne pristajem, sve se može dogovoriti na kavi."

Ipak, posao stripera ne uključuje samo ples i zabavu. Edis puno radi da bi održao izgled i kondiciju, bavi se break danceom, pole danceom, bodybuildingom, street workoutom, trčanjem, na treninge potroši i po šest sati dnevno.

"Sport je za mene oduvijek bio dio života. Kad sam bio mlađi nisam baš imao financijskih mogućnosti, pa bih otišao cijepati drva susjedu, zaradio za mjesec dva treninga, zatim opet nešto radio da zaradim za sljedeći trening i probam nešto novo. Za mene je to igra, isprobavanje. Nikad ne znaš da li ti nešto odgovara dok ne probaš, tek onda možeš znati je li ti potrebno u životu."

U budućnosti se i dalje vidi kao performer, dok god bude smatrao da mu to godine dopuštaju, a kasnije bi volio otvoriti svoju stripersku agenciju jer smatra da se to u Hrvatskoj može dići na puno višu razinu.