Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

Drugi dan produženog vikenda u Dalmaciji iskoristili smo za odlazak u Trogir. Nakon splitskog Pizzaferaja na red je došla trogirska pizzerija Pašike. Pašike su u biti hotel i restoran koji od nedavno u ponudi ima i napoletansku pizzu. Dobio sam nekoliko preporuka, a s obzirom na to da jako dugo nismo bili u Trogiru, odlučili smo subotnje poslijepodne iskoristiti za odlazak na pizzu u Pašike, a zatim za obilazak Zimske adventure, poznatog trogirskog adventa.

Poput Pizzaferaja i Pašike su me zaintrigirale svojim nazivom pa sam se malo raspitao i saznao kako su Pašike dio starog grada Trogira koji se u kasnom srednjem vijeku nalazio izvan gradskih zidina. Kažu kako se taj dio grada izvorno nazivao Pasike, a s vremenom se i u govoru i u pismu pretvorio u Pašike koje se izgovaraju s „mekim“ slovom š. Svakako neobičan, zanimljiv i lako pamtljiv naziv.

Restoran se nalazi u samom centru, u staroj gradskoj jezgri Trogira koja je uvrštena na UNESCO-vu listu Svjetske kulturne baštine. Ispred restorana je velik i izvan sezone poprilično jeftin gradski parking na kojem smo i parkirali.

A po ulasku u sam restoran odmah smo u dnu prostorije ugledali veliku peć za pizzu koja je očito namjerno na neki način izvučena iz glavnog prostora kuhinje i pomalo zadire u prostor lijepo uređenog restorana.

Pizza je bila gotova za čas

Cijeli je prostor uređen u stilu prošlih vremena, a većinu prostora ispunjava restaurirani antikni namještaj. Atmosfera je topla i opuštena, a osoblje srdačno i susretljivo. Budući da smo bili poprilično gladni, iznenadili smo se poprilično kratkim vremenom od narudžbe do trenutka kad su nam se pizze pojavile na stolu.

Naručili smo četiri različite pizze, a ja sam pomalo neočekivano umjesto pizze s mortadelom izabrao Guanciale Stagionato Al Pepe, pizzu dugog i neobičnog naziva koji se odnosi na glavni sastojak, finu slaninu od sušenih svinjskih obraza.

U biti, privukla me kombinacija slanine od sušenih svinjskih obraza, dvije vrste sira i dinje. Želio sam isprobati nešto novo i nisam zažalio. Pizza je prava moderna napoletana, ukusnog tijesta hrskavih i uzdignutih rubova, tanke i mekane sredine koja nije pretjerano mekana i vlažna.

Tijesto zadovoljava sve kriterije koje treba imati tijesto za kvalitetnu napoletanu. Sastojci su isto visoko kvalitetni i na njima se ne štedi. Osim ove pizze naručili smo i Pašike, Vegetarianu i Margheritu.

Pašike je, poput Guanciale Stagniato Al Pepe, nešto jača pizza neobične kombinacije sastojaka. Glavni su sastojak jako ukusni biftek rezanci u kremi od šampinjona s mladim špinatom, mozzarellom i cherry rajčicama.

Vegetariana je za razliku od ove dvije spomenute, koje su na neki način klasične mesne pizze, puno lakša i izrazito sočna. Uz obaveznu mozzarellu u nadjevu su još i šampinjoni, tikvice, paprika, rikula i cherry rajčice. 

Hrabra igra s nadjevima

Isprobao sam sve četiri pizze i sve su vrhunske napoletane upravo onakve kakve su mi opisali u preporukama koje sam dobio. U ponudi je dvadesetak pizza pristupačnih cijena.

Najjeftinije su Marinara i Margherita. Marinara je 7.50 eura, a Margherita je jedan euro skuplja. Najskuplja je već spomenuta Guanciale Stagionato Al Pepe i za nju treba izdvojiti 13 eura. Većina je pizza između 10 i 12 eura što s obzirom na lokaciju, ambijent, uslugu, kvalitetu tijesta i sastojaka smatram poprilično prihvatljivim i pristupačnim cijenama.

Uvijek volim pogledati kakve sve kombinacije sastojaka ima pojedina pizzerija i moram priznati da se Pašike pomalo hrabro poigravaju nadjevima u svojoj ponudi. Od mesnih pizza tu su i Taco, pizza s nacho čipsom i mljevenim mesom te Smokey Hot pizza za ljubitelje ljutih pizza s dalmatinskom pancetom, peperoni salamom, lukom i feferonima.

Od dalmatinskih pizza zapela mi je za oko Dalmatico, pizza sa slanim inčunima, kalamata maslinama i cvijetom kapara.

Poput splitskog Pizzaferaja i Pašike smo napustili poprilično siti i zadovoljni. Višak unesenih kalorija potrošili smo tijekom nešto duže šetnje Trogirom i obilaskom Adventa i turističkih atrakcija od kojih nas se najviše dojmio neobični trogirski pješački most.

Most je napravljen u splitskom brodogradilištu, težak je 65 tona, a u Trogir je dotegljen morskim putem velikim tegljačem. Na njemu se nalazi i prostor s većim brojem sjedalica te velika rupa preko koje je razvučena mreža za izležavanje.

Svakako zanimljiv i atraktivan objekt koji se odlično uklopio u staru gradsku jezgru. Nakon zanimljivog petka, i subota je ispunila sva naša očekivanja. Odvede li vas put u Trogir, a volite pojesti dobru pizzu, obavezno potražite restoran Pašike. Nećete se razočarati, nema šanse.