Više od 30 godina Mate radi krafne. Gosti se žale da je punjenja od čokolade previše
"KRAFNE. Postoji li išta što one ne mogu?", upitao se jako davno legendarni mislilac Homer. Homer Simpson.
Tragom te izreke odlučili smo provjeriti što sve mogu krafne za koje Splićani već desetljećima tvrde da su najbolje u gradu. Naravno, govorimo o krafnama kod Mate.
Iako je prije koju godinu obitelj Bajamić otvorila pekarnicu i na Solinskoj kraj Prerade, mi smo posjetili Slastice kod Mate na onoj kultnoj lokaciji, odnosno frekvenciji, kako je sam Mate izjavio za jedan davni televizijski intervju koji je ušao u modernu splitsku povijest.
Matine krafne nastaju već 30 godina
Prva pekarnica nalazila se na raskrižju pored kafića Albatros, gdje se danas nalazi pekara velikog lanca, čije su konfekcijske krafne neusporedive s Matinima. Mate, kojeg je pomalo teško uhvatiti jer je preselio na selo i posao ostavio sinovima, nedavno je u intervjuu kazao kako posluje preko 30 godina i da se receptura nije previše mijenjala.
Cijenjeni pastry shopovi u pokladno vrijeme trude se privući pažnju kupaca osmišljavajući krafne s matcha glazurom i karameliziranim ljubičicama na posteljici od praha jednoroga, po cijenama od preko dva eura. Pred njihovim vratima i nema neke navale bez obzira na to što se nalaze u gradskim jezgrama.
Ali ako svratite kod Mate na Gripe, pored pothodnika, gdje je nemoguće pronaći parking jer je i autobusna stanica na kojoj se ne smijete zaustavljati već prekrcana vozilima s upaljena sva četiri žmigavca, e, tamo će vas dočekati solidan red kupaca. I tako godinama.
Rade non-stop i non-stop je red
Tek što smo stali iza pet, šest ljubitelja Matinih krafni, nama s leđa došlo ih je još dvoje, troje. Do blagajnice dolaze dostavljači s Glovo i Wolt torbama, pa im pokazuju zaslone mobitela, pa otvaraju pretince, odnose vruće krafne sa sobom na biciklu ili samo strpljivo čekaju ako je u pitanju veća narudžba.
Jer ovdje se svaka tura peče ispred vas. Dok čekate red, koji se kreće iznenađujuće brzo, vidite pekarice kako stavljaju smjesu u kalupe, kalupe u ulje, pa ih vade, otvaraju, cijede punjenje u onoj količini koliko procijene da vam treba. Krafna se sprema vama pred nosom!
Zato je važno biti pristojan. Mi smo bili nenormalno ljubazni dok smo kupovali po dva komada od svake krafne i dobili smo toliko punjenja da smo mogli namazati barem tri palačinke, ali ono pošteno. Dok smo ih plaćali, nismo bili sigurni koliko dajemo, učinilo nam se malo, pa nam je blagajnica u šali savjetovala: "A daj ti više ako misliš da triba!"
Neki se žale da je čokolade previše. Što je tim ljudima?
A krafne... Krafne su savršene. Toliko tople, mirišljave i mekane da bi trebalo dati medalju onome tko ih uspije čitave donijeti do kuće. Mi to nismo uspjeli. Čokolada nam je kapala svuda po ulici. Jer smo svinje i nismo se odmah sjetili da krafne treba jesti od rupe gdje se pune. Na kraju smo stali na livadu i pustili da nam iscuri čokolada niz prste.
Netko je na Google recenzijama napisao da mu strašno smeta to što su krafne kod Mate prepunjene.
Ne znamo kako višak čokolade, marmelade i vanilije može ikome smetati. Da se napuni bazen ovim krafnama, plivali bi u njemu.
A s obzirom na cijenu, ta životna želja nije neostvariva. Jeftinije su za desetak centi kad ih kupujete direktno u pekarnici nego preko dostave, gdje su baš paprenije, koštaju od eura do 1.33 eura. Sve je poskupilo, pa je kad-tad morala i krafna.
Krafne kod Mate su nesvakidašnje zasitne. Pojeli smo tri i cijeli dan nam ništa nije trebalo. A već na drugoj smo hvatali zraka. I naručili Colu zero, jer - dijeta.
Krafni od vanilije nedostaje malo okusa vanilije
Krafna od vanilije je i najgora i najbolja. Ima neki problemčić s tom kremom. Punjena je smjesom okusa razvodnjenog pudinga kojem očajnički nedostaje vanilije. Usta vam se napune ni s čim.
Nešto je tu, ali nema konkretnog okusa. Žuto je, miriše na vaniliju, ali čim to dođe do okusnih pupoljaka, tu priča staje. Okus izostaje. Krafna kao krafna, kad govorimo o tijestu, bila je perfektna. Izvana lagano prhka, a iznutra najmekša na svijetu. Dobro, imala je na sebi i baš previše šećera u prahu koji nam je uspješno održao lekciju o nošenju crne odjeće pri jedenju krafne na ulici.
Punjenje krafne od čokolade imalo je okus po čokoladi za kuhanje, ali na vrlo dobar način. Ugodno nas je iznenadilo da unutra nije bio neki od jeftinijih čokoladnih namaza iz supermarketa koji više sadrže šećera nego čokolade. Ne, ovo je baš djelovalo domaće.
Krafna od marmelade je baš ona dobra, stara klasika
A krafna od marmelade bila je baš ona klasična krafna za kakvom žudite u vrijeme maškara. Punjenje je djelovalo kupovno, kao neka od onih marmelada koje ste stoput jeli, recimo, miješano voće od Podravke, i baš zato je dala taj čaroban okus tople krafne iz djetinjstva.
I to je sav izbor krafni kod Mate.
Nema materijala za Instagram storyje, nema estetike ispred okusa. Samo tradicija i provjerena receptura. Sad već imamo osjećaj kao da pišemo plaćeni oglas koliko ih hvalimo. Ajde onda, radi balansa, iako to nije tema, spomenimo da je burek i pizzetu puno bolje pojesti bilo gdje drugdje. Probali jednom i ne bismo opet. Ali krafne... Krafne kod Mate... Mmm! Bude ti drago da živiš u Splitu.
Na Google recenzijama više korisnika napisalo je da su radnice kod Mate neljubazne.
Prema našem iskustvu, nisu uopće neljubazne. Rekli bismo da pripadaju starom kovu ugostiteljskih radnika Splita. Ti recenzenti vjerojatno nisu upoznati sa šarmom tradicionalnih objekata u Dalmaciji gdje zalazi lokalno stanovništvo i gdje ti konobarica koju niti ne poznaješ kad sjedneš za stol u polušali odbrusi "šta je, šta ti sad oćeš", dok joj se tri mačke motaju oko nogu.
Kod Mate samo tri opcije - čokolada, marmelada i vanilija
Neki ljudi žele da ih svugdje dočeka "dobar dan, gospodine, kako ste, kako vam možemo pomoći?". Toga ima vrlo malo u pravim, originalnim mjestima. Na svu sreću. To je znak da se ti lokali još nisu prebacili na turiste i da ne pate od ovakvih recenzija i da osoblje i vlasnici tretiraju taj ugostiteljski objekt kao svoj prvi ili drugi dom.
A čim ste tu i čim se ne pretvaraju da su nešto što nisu kako bi vam udovoljili, znači da vas prihvaćaju i da ćete dobiti najbolju moguću uslugu s najboljom mogućom hranom, uz ogromnu dozu humora i nonšalancije. Ta autentičnost vrijedi više od bilo kakvih modernih, jednoličnih lokala s preglumljenom ljubaznošću.